Sok od kunice/stolisnika/hajdučice

Od kako sam odlučila napisati ovaj post samo mi je na umu ona pjesmica: Kad se male ruke slože....
Eh, samo što ovo više nisu male ruke nego ruke koje su se naradile,..
Hm, o čemu je riječ?
Pa, ovako: Recept za ovaj sok je od Anke, napravila ga je Zdenka a ja ga evo ovdje objavljujem i promoviram. A guštamo svi.
Inače je Zdenka zadužena za "tekuća" pitanja. Ona se uskoro priprema otvoriti i svoju, odnosno njihovu obiteljsku Kušaonu vina. Bit će to Kušaona vina OPG Bandalo.
Kada to bude naravno da ću poslikati i objaviti post. Do tada ona priprema svoje fenomenalne rakije: osim loze ima tu još travarice, rogačice, orahovice, šeria... za sada bere i suši trave:) ali, ima svega i rakija i vina!!!
I na prvom mjestu njihov fenomenalni Debit!
Napravi Zdenka i kupinovog vina, bilo je tu i vina od šipka (šipurka, divlje ruže), ... i stvarno je prva što se tiče "tekućih pitanja". Sada je u velikom poslu, završni poslovi u vinogradu, oko višanja, kajsija, ...

Dok sam bila u izbjeglištvu pravila sam i ja sokove od ljekovitog bilja: od kadulje i mente. Ovaj sok od kadulje je bio prekrasan nježne lila boje. Djeca su ga pila i voljeli su te sokove. Bila su to druga vremena, djeca su bila mala i pila sokove.
Sada su djeca narasla i piju neke druge sokove - fermentirane:) milicu im mamicu:)

Ovaj sok je prekrasan ukoliko volite reske sokove, ima okus tonika ili schwepes - a, pomalo gorak i kiseo a i dovoljno sladak.
Za početak vam treba kunica (stolisnik, hajdučica, ranjenik, ... ):

Znači, potrebno je:

• 50 - 70 cvjetova kunice
• 3 - 4 l vode
• 4 - 5 kg šećera
• 1 - 2 kg limuna (neprskan ili dobro opran)

1. cjetove kunice je potrebno dobro otresti od buba pa u cijedilu oprati tušem
2. prebaciti u lonac pa ostaviti par sati da se moči (može i preko noći)
3. Sve skupa prokuhati 15 - tak minuta i opet ostaviti nekoliko sati poklopljeno (može 1 do 8 sati)
4. Procijediti dodati šećer i zakuhati, skidati pjenu svo vrijeme te dodati limun izrezan na ploške
5. Zagrijvati da ne ključa i miješati da limun pusti sok. Umjesto limuna se može dodati i 3 - 4 male vrećice limuntosa)
6. Procijediti u sterilne staklene vruće boce i propisno zatvoriti

* Sok odnosno sirup se pije razrijeđen s vodom, vrućom vodom, mineralnom vodom a boja mu bude žućkasta i može dugo stajati bez bojazni da će se pokvariti!

* Na isti način se može praviti sok i od cvjetova kadulje, cvjetova maslačka, gornjih vrhova mente ili murtele,...
* Ovaj sirup pomiješan s vrućom vodom piti kao čaj
* S mineralnom vodom dobijete pravi osvježavajući napitak

Za sada toliko od mene! Sve vas lijepo pozdravljam a ja se polako spremam za daleki put: Idem svojoj sestri u daleku Kanadu. Jako sam uzbuđena, sretna, ... puno je pomiješanih osjećaja. Ne znam se ni izraziti.
Pišemo se kada se vratim!!!
Pusa svima!!!

Krka, ljepotica

Jedva sam dočekala ljepši dan!
Pun mi je kufer kuće, poželjela sam malo prošetati. A zna se kuda ću: u Oklaj kod moje Zdenke i Tonija a onda opet u šetnju. Najljepša su nam druženja šetnjom. Nismo željni ni kave, ni kolača, pića, ... ničega, samo druženja i uživanja u čarima prirode. A priroda je divna samo se treba prepustiti.
Sjetim se ove rečenice iz jedne knjige: "Dva zatvorenika gledala kroz prozor. Jedan je vidio blato i prašinu a drugi sunce koje se rađa!"
Ja sam ovaj drugi a to sam postala upravo zahvaljujući toj knjizi. Knjigu sam pročitala davno u teškim trenucima (da ih ne spominjem) i vratila me je u život! Ko bi rekao da je to moguće? Ali, kada dođete do te faze uhvatiti se treba za slamku, možda pomogne:)

Ali, idemo dalje.
Predložila sam da odemo do Manojlovca pošto je uređen novi vidikovac pa da i to vidimo.
Kada idete od Oklaja (prominska strana rijeke Krke) prijelaz preko rijeke na drugu (bikovičku stranu) je preko Brljana jezera koji se u zadnje vrijeme često spominjao u ružnom kontekstu.

Ali, ovamo vas dočeka još jedan lijepi vidikovac s kojega se vidi Brljan i Ćorića buk i naravno planina Promina po kojoj se taj cijeli kraj zove:

Preko puta vidikovca se nalazi jedno staro zapušteno imanje koje ja zamišljam kao ona u Istri, prekrasno uređena, s apartmanima i gostima koji su došli uživati u prirodi i miru:

Čatrnja/ gustirna s prirodnim filitrom za vodu:

Pogled je fenomenalan odavde a kada se okrenete desno vidite kako nešto praši: Manojlovac prekrasan slap!

Samo malo dalje dolazi se do staze za vidikovac:

Pogled na Manojlovac s i vidikovca:

Ali, mi smo se odlučili spustiti dole do slapa:) i pošli smo stazom, pa šta bude i dokle god stignemo:

Jedan dio staze je ostatak starog rimskog puta s krajputašima i podzidama:

U jednom trenutku ugledate ovo: lijevo skroz gore Brljan i Ćorića buk, u sredini Manojlovac s gornjim i donjim (velikim) slapom i desno početak kanjona rijeke Krke: Nezaboravno!

Ali, mi hoćemo još bliže slapu i idemo dolje. Staza je na nekim mjestima puna prepreka, urušenih podzida ali, kada možemo Toni i ja (oboje smo operirali kukove) onda može svak.

I dobijamo nagradu za uloženi trud: prekrasan pogled na donji dio slapa

A samo malo dalje, kroz jednu staru urušenu mlinicu probijamo se do nezaboravnog prizora:

Oh, Bože moj dragi! Ne mogu vam opisati tu radost i sreću. Koja je to ljepota, kako je ugodno slušati žubor tih bezbroj malih slapića, kako voda i sve okolo miriše,..

Priroda je ovdje zapuštena, divno je što još nije olistalo pa se sve bolje vidi. Kada olista, biće jednako lijepo čak i ljepše ali, slabije se vidi voda.
Sve je dobro dok se još ne uredi prilaz vodi, bojim se kada ga urede da će masno sve naplaćivati kao i inače. I onda to ostane nedostupno za nas male obične ljude.
A na povratku zalazak sunca i obećanje za još jedan lijep dan!

Za povratak natrag trebalo nam je 20 minuta s kratkim odmorima.
Bio je ovo još jedan prekrasan dan u prirodi u dobrom društvu!