Ohridska torta

svi moji fb prijatelji znaju da sam nedavno bila u makedoniji, točnije u skopju i ohridu...bombardirala sam fb slikama sa svoga putovanja..
"krivac" za moje putovanje je moja lena djapić s kojom sam ovoga puta išla...ona je sve organizirala a ja sam samo uživala...bilo je to kratko ali, lijepo putovanje..da bi ugođaj i boravak u makedoniji bio ješ ljepši potruduili su se ilko i vera dimitrieski, lenini prijatelji...kakvi su to ljudi dovoljno vam je ako vam kažem da su me ugostili kao da se poznajemo godinama...prekrasni, srdačni, gostoljubljivi,...bilo mi je prelijepo s njima...samo, kratko je trajalo...hoću li ikada moći uzvratiti im na njihovu gostoprimstvu ne znam...želim to..a do tada sam ima zahvalna do neba...
dragi moji: vera, ilko i lena, puno, puno vam hvala na svemu....šaljem vam za sada svoj virtualni zagrljaj i bezbroj poljubaca..

torta s aromom limuna

Recept je odavde:

Torta al limone simil Mulino bianco 

ulijenila sam se...šta je razlog ni sama nisam pametna ali, tako vam je to kod mene...i kada bolje pogledam šta sam sve pisala i kako sam objavljivala i sama se čudom čudim..bilo je mjeseci kada bih objavila i više od 10 recepata a i kada nisam gotovo ništa objavila ili neki jadni minimum...
moj nikola voli limun i kolače s limunom...i tako sam ja listajući/šetajući po netu našla ovaj recept i njemu predložila...odlagala sam pripremu ovoga kolača a na kraju sam morala napraviti ga...talijanski znam toliko da svaki recept razumijem.... isto tako i engleski :) voljela bih da znam više ali, meni se više ništa ne uči...došla sam do toga da mi je dosta učenja, okružena samo stvarima koje volim i ljudima koje volim, nastojim živjeti život malog običnog čovjeka...
kolač možda izgleda komplicirano ali, nije...sastoji se iz tri dijela: osnovno tijesto, slastičarska krema i gornje tijesto (patišpanja)...ja ću napisati kako sam ga ja radila...u kolač ne ide limunov sok samo kora od limuna...

Kvrguša by lejla

već sam pisala kako sam zagvaljujući fb stupila u kontakt s ljudima koji su nekada bili dio moga života...većina mojih prijatelja na fb su moji konjičani, moje kolege i kolegice s faksa, iz srednje škole, iz igmana gdje sam provela 15 predivnih godina i naravno blogeri s kojima sam našla neki zajednički jezik i koji su divni ljudi...ma, vjerujte mi, svi ljudi koji vole hranu i rad s hranom su dobri, plemeniti, dragi, sretni ljudi......naše druženje je bezazleno..

i tako sam upoznala i današnju gošću na blogu, moju dragu konjičanku koja sada sa svojom obitelji živi u americi...lejla opančić šimunović...jedna mlada draga ženica...naravno, bolje poznajem njenu mamu nego nju a spojio nas je prvo, moj blog jer ima za konjičane prepoznatljivo ime, pa onda fb,,

a evo nekoliko riječi koje je lejla sama napisala o sebi:

bijele ploške

kod mene ima dosta recepata na nekim listovima...jesu li to nekada bile knjižice pa se raspale ili su bili samo letci? ne znam
ima i nekih kopiranih knjižica....iz doba dok smo radile u igmanu..moje druge i ja...kada bi neka od nas dobila neku knjižicu onda bismo trk u štampariju kod našeg pave i kopirale...
da, to su bila vremena...kada je u krugu tvornice bila i štamparija...sa sjetom se sjećam svih tih divnih ljudi koji su prošli kroz moj život..sretna da smo jednom dijelili neka lijepa vremena...svako doba nosi nešto lijepo i to treba sačuvati u sjećanju.
pretpostavljam da je ovo bilo u vrijeme neke kampanje di - go kvasca...izdavale su se knjižice, leci s receptima a odakle meni ovo ne znam...šta je ovo kod mene ja se više ne sjećam....jer, ja imam samo dva lista na kojemu su dva recepta..jedan od recepata su i ove "bijele ploške"...
nije ovo prvi put da ih pravim ali, ne znam kako još nisu došle na red za objaviti...
jednostavan i dobar kolač, toplo preporučam:

elza torta, gošća na blogu

desilo nam se ono što se desilo...razasuti smo po cijelome svijetu..ali, živjela tehnologija! živio facebook! jer, zahvaljujući tehnologiji, zahvaljujući društvenim mrežama ja sam u kontaktu sa svim dragim ljudima s kojima sam nakada dijelila divne trenutke, s kojima sam udisala isti zrak, s kojima sam živjela, s kojima sam dijelila dobro i zlo, s kojima sam odrastala ...i tako se ja skoro svaku večer družim s njima, s mojim dragim konjičanima, s kolegama s fakulteta ili studentskog doma...podrška smo jedni drugima, dijelimo i sada sve što tako možemo podijeliti: slike, fotke, viceve, priče (dobila sam tako još neobjavljenu knjigu naše Mice "iza ogledala" koju sam ostavila za čitanje za vrijeme praznika), dijelimo glazbu: imamo nekoliko dobrih muzičkih urednika: neprikosnoveni  Meca, a za njim odmah Beba, moja kuma Bora,...za fotografiju su zaduženi Pana i Nora ....tu su svi moji prijatelji, poznanici, bivše radne kolege,... rasuti širom svijeta...a ima nas od južne afrike do sjevera norveške i od amerike i kanade pa sve do australije...
ne zaboravljam i našu blogersku zajednicu koja mi je obogatila život .....
ne razumijem ljude koji zaziru od tehnologije i od društvenih mreža...razumijem samo kada je riječ o pretjerivanju...sve je dobro samo treba imati mjeru.....opet se ja vraćam mjeri :)
i tako prije par dana pošto sam ja objavila u prijedlozima za božić svoju bomba tortu piše meni moja Dinka Edina Pandža:

praznična torta

bio je to još jedan rođendan u mojoj kući...
proslavili smo ga skromno u najužem krugu kako je odgovaralo slavljeniku...baš i ne vole svi da im se rođendan oglašava na sva zvona.....meni je to neobično i čudno ali, prihvatila sam to...nekako..s godinama čovjek uči :)
ja imam dva rokovnika s receptima upisanim mojom rukom i bezbroj papirića, baš bezbroj....
među tim silnim receptima u drugom po redu rokovniku je zapisana i ova torta...ne znam broj recepata za torte a ne znam ni sama koliko smo ih već isprobali....ja osobno nisam bila neki ljubitelj torti u nekom svom ranijem životu :) ali, s godinama sam se promijenila...naročito kako sam ih počela praviti...i dalje odbijam ukrašavanje, razumijem da se ispod razno raznih ukrasa koje ja ne podržavam i ne volim kriju jednako dobre torte ali, eto...ja sam tvrdoglava stara baba...neću pa, neću.....ukrašavati torte tim masama i bojama..i na kraju: to se svakako baca ili bi se kod nas bacilo, a ja ne volim bacati hranu :)
a trebala mi je torta s orasima....znate već....kod nekih iz moga doma orasi su na prvom mjestu....
odlična torta...čak nije komplicirana za napraviti...vremena se najviše potroši na čekanju da se ohladi i kora i krema....a na kraju, što smeta..sve polako, treba nekada i odmoriti....najvažnije od svega: slavljenik je bio prezadovoljan...bila mu je po guštu, uživao je :)

pogača ala none

odakle početi?
nisam sigurna da sam baš prvi svoj recept objavila na coolinarici...mislim kako je to bilo na nekom drugom portalu, nekada davno... a na colinariku sam se prijavila 25.1.2009. kao sntomic...i objavljivala sam tamo neko vrijeme....nisam baš bila luda za nekim drugim sadržajima na tome portalu kao brbljaonice i slično...uskoro sam otkrila blogove, jedno vrijeme sam paralelno objavljivala na obadva mjesta da bih uskoro prestala objavljivati uopće na coolinarici...nisam nikada rekla da neću više...ko zna? možda se opet aktiviram...
moram ipak odati priznanje tom portalu, na kojemu se nalazi tako puno prekrasnih recepata, iza kojih stoje divne osobe.....osobe koje tako nesebično dijele sve što znaju sa svima nama..
na kraju krajeva s dosta osoba sam i počela tako komunicirati, preko coolinarike...
i tako, neki dan lutajući po tom bespuću recepata na istom portalu naletim na none i na toliko prekrasnih recepata s tijestom, pogača, kiflica, smotuljaka, ...

fine kiflice

ovo su u pravom smislu riječi kiflice jer su vrlo male...ali, dobre su...baš su dobre :)

bilo je pravo zadovoljstvo napraviti ih..nekako volim ovakve poslove...ponekada mi dobro dođu...

nedavno sam dobila od tvrtke di-go izvjesnu količinu di-go instant suhi pekarski kvasca...nisam se pošteno ni zahvalila pa to činim ovom prilikom s ovim finim kiflicama..

esterhazica

nije mi prvi put da radim ovu tortu..
zahvaljujući jeleni i njenom iscrpnom pojašnjenju i receptu jednostavno se okuražite i upustite se u ovu avanturu...praviti ovakve stvari za mene je kao igra...kao što sam nekada uživala radeći svoje ručne radove ili kao dijete igrajući se, tako sada uživam u izradi kolača, torti,...
a povod je udaja jedne lijepe djevojke, kćerke moje prijateljice marice..
a kako smo se marica i ja sreli poslije jako puno godina to je opet jedna priča na kraju koje kažeš: svijet je doista mali :)

shakshuka

šhakshuku sam prvi put primjetila, čini mi se, kod naše maje, ...u međuvremenu je ona odustala od svoga bloga ali, ja još nisam od svoga...nije mi čudo kada neko odustane ali, meni bude žao...žao mi je što se više ne pišemo, što je ukolonjen blog...... na kraju....to je život...
jedva sam dočekala ljeto i finu papicu koje nam ovo godišnje doba nosi...
shakshuka potječe iz sjevernoafričkih zemalaja, popularna je i u izraelu, slična je turskom menemen-u...da ne pametujem dalje...o svemu ima dosta na netu...
ustvari to su poširana jaja kuhana u umaku od luka, paprika i rajčice...
mali odmak od sataraša...zar nije?

ajme: jogurt tava/elbasan tava

ovaj post šaljem mateji koja je za temu ovomjesečne igrice izabrala jogurt..naravno riječ je o foodblogerskoj igrici ajme koliko nas je a koju je davno, davno pokrenula moja imenjakinja snježana (monsoon)...

mrvičasti kolač s borovnicama

ono kad ti mozak stane...e tako je kod mene ovih dana.....
četvrtaši privode kraju, smanjuje se obim posla kako u školi tako i doma...djeca svaki za svojim poslom i mm je malo bio odsutan i mislila sam uradit ću toga puno a ono ništa.....čak sam trknula na vrlo kratko u konjic, nisam bila ni 24 sata .... samo da ne budem sama...
i uspjela sam samo ovo uraditi odnosno jedan stari recept malo urediti...bilo je to zadnje pakiranje borovnica u mojem malom zamrzivaču i na kraju su završile u ovom odličnom kolačiću....
uskoro će i nove borovnice i drugo bobičasto voće koje jednako može završiti u ovakvom kolaču.

kolač od 6 čaša

ponavljam se..znam...
jednostavno sam željela sada ponovno objaviti ovaj recept...
ne volim bacati hranu...kada vidim neke kuhare na tv da odvoje bjelance i žumance i bjelance bace u sudoper, bude mi krivo, muka,...ja to nisam naučila, tako me je učila baka dok nas je čuvala a naravno i mama...
ima puno recepata s bjelancima tipa puslica, komisbrota, pavlove, macarons,...ali, znam šta kod mojih najbolje prolazi...

gianduia šnite

nije da sam ostala bez tema....imam već pripremljenih nekoliko postova ali, mi je nešto došlo da ponovno objavim ovaj...

blondies s cimetom i lješnjacima

nisam od volje za kuhanjem i spremanjem...
još uvijek ne jedem ništa sa šećerom pa možda i zato.....sebična :) kad ne mogu ja ne morate ni vi :)

kolač od borovnica/ribizla

još jedan iz zbirke recepata koju sam napravila prije nekih 25-30 godina...
nekada je to bilo normalno, recepti su se razmjenjivali tako zapisujući ih po papirićima, tekicama, rokovnicima, ...
danas je drugačije...šta ti god padne na pamet možeš naći na mreži...vjerojatno postoji i ovaj i to ko zna u koliko verzija...

mini cheesecakes s glazurom od marelica

kada padne knjiga na 2 slova a mislim na to da kolače pravim isključivo za svoje sinove onda mogu i ovakvi kolači...jer ja inače volim praviti kolače u većim količinama...ja iz poznatih razloga ne jedem kolače a mm nije trenutno tu...
ovaj cheesecake je oduševio moje sinove pa se nadam da će i vas...
pravi ljetni kolač...

Teodora torta

jedna stara torta iz mojega rokovnika, nisam je odavno pravila a priliku je zaslužila za tomin rođendan...
odavno tomo nije bio doma za svoj rođendan i zato smo iskoristili priliku za lijepo druženje i tortu-kraljicu stola..
nisam vam ja ranije voljela torte, one starinske torte kod kojih je krema bila maslac ili margarin umućen sa šećerom ili sl...u torte sam se zaljubila od bomba torte...ona je bila i ostala moj favorit....
ovo je isto jedna jako dobra torta, čini se malo zahtjevna ali, vjerujte mi kako nije...ako sam je ja uspjela napraviti sada onda sigurno može svak...a ona vam vraća uloženi trud...

nikolina rođendanska torta

moj nikola je napunio 25 godina, ne mogu vjerovati kako godine lete....gdje smo bili i gdje smo sad...što je tu je... a on je svakako zaslužio svaki moj uloženi trud....
htio je da ga iznenadim tortom, da bude nešto novo i čokoladno...i uspjela sam...svi su prezadovoljni, naravno i on .

carska juha by eleonora

veliki broj mojih prijatelja i poznanika me podržava u pisanju moga bloga. i zato sam im jako zahvalna. jer, ponekada izgubim volju ali, podsjećanje da se to nekome sviđa me podiže. život me nije mazio, dogodi se i da posustanem, ali pronađem dovoljno snage i nastavim! to je tako u životu!