Prikazani su postovi s oznakom antirecept. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom antirecept. Prikaži sve postove

13. velj 2012.

SAMO UŽIVAJTE, BEZ STRAHA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

U ovaj predvalentinovski dan dobih od svoje prijateljice ovaj mail.
A ja vam nisam Valentinovski raspoložena (a nisam ni protiv-slavila bih ja svaki dan da mogu:) i pošto nas malo po malo bombardiraju sa pričom o zdravoj hrani ovo mi se učinilo malo šašavao:)

Prehrambene upute po medijima

Moja žena prirodno teži cjeloživotnom obrazovanju.

Pogotovo zdravstvenom.

Pomno prati prehrambene upute po medijima.

Nažalost se po njima i ravna.

Već smo odavno u našoj kuhinji otkazali

gostoprimstvo svinjskoj masti,

a ubrzo zatim i prerađevinama od

iznutrica - a sve zbog sadržaja kolesterola.

Zbogom pašteticama, krvavicama, pečenicama,

slasnoj prženoj slanini i sličnim divotama.

Onda je žena pročitala da tjestenine debljaju.

Kako nevolja nikad ne dolazi sama, neki je

dripac u ženskoj reviji napisao da su rajčice

mogući izvor karcinoma.

I tako su s našeg stola nestali špageti

a la carbonara, makaroni sa

salsom i još puno sličnih ljepota.

Onda je neka baraba na televiziji ocrnila ulje, jer je to

sporodjelujući otrov i prešli smo na margarin.

Ne lezi vraže - netko je u jednom članku oštro napao

istog jer po štetnosti je blizak ulju.

Sad pržimo luk u vreloj vodi.

Uživanje jaja nam je u tjednom magazinu

ogadio neki stručnjak, a usput je zabranio i

korištenje soli pri kuhanju.

Žena je sladostrasno precrtala u jelovniku sve

vrste jaja – u meko i utvrdo, na oko i kajganu.

Ništa više ne solimo tako da potajice ližem

bijele naslage s lonaca za cvijeće...

Prije mjesec dana je nekakva vegetarijanska kokoš

uvjerila ženu da su sve vrste mesa grijeh protiv tijela i

da su jedina istinski zdrava hrana mrkva, repa, kupus,

salata i nešpricane jabuke.

A onda je na radiju neki tip znanstveno dokazivao da je povrće

dvostruki mač te da je njegova uporaba znanstveno upitna

neovisno je li uzgajano na prirodnom ili umjetnom gnojivu.

Ostali su nam med, mlijeko i kruh...

Onda su u ranije spomenutom tjedniku dali na znanje da med

uzrokuje šećernu bolest, mlijeko da škodi slezeni,

a kruh se po učinku bitno ne razlikuje od tjestenina.

U toj prehrambenoj stisci su se žena i kćer odale čaju

od kamilice, zobenim pahuljicama i riži kuhanoj na vodi,

a ja sam se bacio na pivo i lešo krumpire.

Nedugo nakon toga našao se neki sadist s tvrdnjom da pivo

uzrokuje protin, a da su u krumpiru otkrili opasne sastojke koji mogu

uzrokovati oštećenje prostate.

Onda sam prešao na vino i posije, no kako vino uništava

jetru, a zobene pahuljice i posije, po teoriji nekog zlikovca

objavljenoj u dnevnim novinama, koče normalno funkcioniranje

hipofize, ne znamo više kako ni što...

Žena ima 35 kila, kćer koji kilogram više (sumnjamo da se

povremeno iskrade van našeg nadzora odlazeći se otrovati

kakvom picom), a ja sam sve sličniji pokojnom faraonu

Ramzesu nakon što su njegove ostatke "liječili" u Parizu.

Brižna susjeda je, u strahu od našeg neminovnog kraja, pozvala

svećenika koji je u pratnji ministranta pozvonio na vrata s

nakanom dodjele nam posljednje pomasti.

"Samo to ne", zaurlala je žena posljednjim snagama.

"Načula sam da se posljednja pomast vrši običnim

sjemenskim uljem, a to je smrt za organizam".

I tako sad, bez uputnice za bolji položaj na onom svijetu,

izgladnjeli, mumificirani, ali zdravi, čekamo odlazak iz ovog

prehrambenog svinjca...

26. svi 2011.

Želim se ponovno nadati....


Ovo je samo kopija jednog maila koji sam dobila. Ne mogu a da ga ne podijelim s vama jer se već dugo pitam: Šta se ovo dešava s ovim ljudima? Možda mu i nije mjesto na ovom blogu ali, u jednom trenutku mi se učinilo da trebam to objaviti. A ja sam jednostavno takva: od trenutka!

Želim se ponovno nadati...

Odgojena sam u općim moralnim principima:

Kad sam bila mala majke, roditelji, profesori, djedovi, stričevi, susjedi bili su osobe vrijedne poštovanja i ugleda. Koliko bili bliži ili stariji toliko su nam više osjećaja davali.

Bilo je nezamislivo neodgojeno odgovoriti starijima, učiteljima ili vlastima.

IMALA SAM POŠTOVANJE.

Imali smo povjerenje u starije jer su bili roditelji, majke ili rodbina sve djece ili skupine u ulici ili gradu.

Bojali smo se tek mraka, grdoba ili horor filmova.

Danas sam beskonačno tužna za sve ono što smo izgubili, za sve ono čega će se moji unuci jednog dana bojati. Za strah u pogledu djece, mladih, odraslih i starijih

Ljudska prava za kriminalce?

Neograničena prava za poštene građane?

Platiti dugove i biti budala?

Amnestija za prevarante?

Pošteni su glupi?

Ne iskoristiti prednost znači li to biti budala?

Što nam se to događa???

Profesori tučeni u školi, trgovci prijete komercijalistima.

Rešetke na našim prozorima.

Svatko zatvoren u svojem svijetu.

Kakve su to vrijednosti?

Auto koji vrijedi više od zagrljaja,

djeca koja žele nagradu, da bi završila školsku godinu.

Mobiteli u torbama djece, koja su tek izašla iz pelena.

Što želiš u zamjenu za jedan zagrljaj?

Vrijedi više jedan Armani od diplome.

Vrijedi više jedan veliki ekran od razgovora.

Više vrijedi jedna skupa šminka od zajedničkog sladoleda.

Više vrijedi IZGLEDATI od BITI.

Kada se je to dogodilo, da je sve to nestalo ili postalo smiješno?

Hoću skinuti rešetke sa prozora, da tamo stavim cvijeće!

Želim sjesti na stazu i imati otvorena vrata u ljetnim noćima.

Hoću poštenje kao motiv ponosa.

Hoću ispravan karakter, čisto lice i pogled u oči.

Hoću sram i solidarnost.

Hoću nadu, veselje, povjerenje.

Hoću da se vratim stvarnom životu, jednostavnom kao kiša, čistom kao nebo u travnju, laganom kao lahor u zori.

Dolje "IMATI".

Živjelo "BITI".

Obožavam moj zajednički i jednostavan svijet,

Imati ljubav, samilost i solidarnost kao osnovu,

prezir pred nedostatkom etike, morala i poštovanja.

Vratimo se biti "LJUDI",

izgraditi bolji svijet, ispravniji, gdje osobe poštuju osobe.

Utopija? Ne? Da? Možda?

Pokušajmo zaraziti svijet šireći ovu poruku!

Naša djeca to zaslužuju, a naši će nam unuci zahvaljivati zbog toga.

Pošaljite to svojim prijateljima i vidjet ćete da nas ima puno koji tako mislimo i to želimo.

26. ruj 2010.

Volim


Nedavno sam od blogerice bionde dobila zadatak napisati 10 stvari koje najviše volim i isti taj zadatak proslijediti i drugim blogericama.
Dala mi je težak zadatak i trebalo mi je vremena za sjesti i napisati ga.
Pa idem redom:
  1. Prvo i najviše na svijetu, bezuvjetno volim svoja dva sina. Volim ih uvijek, i kada slušaju i kada ne slušaju, i kada uče i ne uče, i kada me ljute i ne ljute, kada izađu iz kuće i kada se vrate, ... uvijek ih volim, baš ovakve kakvi jesu, volim ih,... (ali najviše kada spavaju:))
  2. Volim svoga muža, sestru, brata i njihove obitelji, obožavam svoje nećakinje Ninu, Yanu i Zaru i nećake Feđu i Bornu, kao i sve ostale bliže članove moje i muževe obitelji
  3. Volim svoj dom, kuću, ognjište, ... Iako više ništa nije kao što je bilo, iako se ponovno kućim i ko zna hoću li ikada uspjeti, svjedno volim ovaj svoj dom, volim povratak u njega i sama spoznaja da ga imam me usrećuje
  4. Volim svoje prijateljice, ne smijem ih nabrajati jer ih volim sve i stare i nove jer one čine moj život kompletnijim
  5. Volim šetati, i ako je to šetnja po prirodi još mi je draže
  6. Volim svoj Konjic, onaj koji nosim u svom srcu ma gdje bila a priznajem zavoljela sam i Knin sa svim svojim manama (vrućina, bura,...) i vrlinama
  7. Volim pročitati dobru knjigu, one su moj bijeg od stvarnosti
  8. Volim jesti i kuhati... Uh, da mi je jesti, jesti, jesti,... a da se ne udebljam:)))
  9. Volim ovo moje bloganje, čini me zadovoljnijom, sretnom, veselom, radujem se komentarima koje dobijem, volim pratiti sve blogove ove naše food zajednice,...
  10. Volim svoj posao, iako mi je ponekad naporan, ponekada na kraju dana ne mogu više pričati, ali uvijek se radujem ponovno odlasku naposao:))
Bilo bi toga još puno, puno,...
Ali, zadatak je zadatak!

Eh, ali sada bih trebala proslijediti ovo na još 10 blogova, što mi je vrlo teško odabratia. Zato, postavljam ovo na svoj blog a ako neko od vas uzme sebi za zadatak isto napisati biće mi drago!

Da sam nekada davno pisala što volim vjerojatno bi tu bila i neka muzika, putovanja koja sam obožavala ali više ne, cvijeće, voljela sam šivati, kukičati, plesti... nešto se prelomilo u meni.
Život me nije mazio, ali se ne dam!

12. svi 2010.

Danas u Kninu - Vrijedne ruke




Danas je u Kninu održana neka akcija s nazivom "Vrijedne ruke". Vjerujte mi, pojma nema ko je organizator akcije ali mi je bila zanimljiva iz razloga što se tu pojavilo nekoliko predstavnika kninskih i drugih proizvođača, malih ljudi koji pokušavaju nešto osmisliti, nešto autohtono progurati i od toga živjeti.
Bilo je vrlo zanimljivo, šareno, veselo,... Poslije svega možemo reći da i mi konja za utrku imamo ali,...
Ne vidi se pomaka.... Bar se meni tako čini...
Zašto to govorim?

Pa, za primjer mogu uzeti tkalačku zadrugu Tkanicu u čijem osnivanju je pored ostalih članica učestvovala i moja prijateljica Zdenka. Već duže se bore, rade, sada udružene sa Petrinim pletiljama ali, slabi su rezultati. Pa čak i danas kada su neki ljudi htjeli kupiti torbe nije ih bilo osim ovih s kojima su se slikale naše djevojke. Nešto mi tu fali.... Je li to neka taktika? Zašto?
Neshvatljivo mi je da jedne ovakve torbe nema u suvenirnicam Dubrovnika, Splita,....
Zašto je tome tako, ne znam.....


Kninske djevojke (naše bivše i sadašnje učenice) i gđa Matić (pročelnica upravnog odjela za gospodarstvo grada Knina i moja susjetka)


Gđa Petra, Branka Kordić (još jedna konjičanka) iz Tkanice, Zdenka i Anka

Ispred štanda Tkanice i pletilja

I još malo torbi i ...

Skradinske delicije, hmmm..... za prste polizati

Sve od smokava: smokve u čokoladi, sa orasima, salama od smokava, ocat od smokava, smokve u sirupui, ... čarolije od smokava po mome

Drniški pršut... zar treba još što reći

Tkalačka zadruga Miljevci

Razne vrste meda i proizvoda od meda Obrta Prominka

Mlijeko i mliječni proizvodi obiteljskog gospodarstva Marić

Proizvodi od ljekovitog bilja obrta: Apiherba iz Knina (na slici Jelena Zebić - još jedna konjičanka u Kninu)
I moram završiti ovim ljepoticama!