rižoto od piletine s crnim vinom

rižoto je moj džoker!!!
kada ne znam što bih skuhala, kada mi pamet stane uskače džoker jelo..kod mene rižoto...
svaka domaćica ime neko svoje džoker jelo, kod nekoga je pasta, kod nekoga neka fritaja, uglavnom nešto što brzo stiže na stol..
rižoto obožavam i ja a i ostali u kući...pravim ga od svega i svačega a i ovaj s piletinom isto tako pravim na različite načine..ovisno od toga s kojim vremenom raspolažem i s kakvim sastojcima..jedan od najboljih je kad imam vremena napraviti prethodno juhu pa onda tom juhom zalijevam rižoto...ne koristim one kupovne gotove temeljce...meni to nije ni potrebno a ne volim ni kockice za juhu...
trebam li napomenuti osnovno kod kuhanja rižota?
neka bude: temelj dobroga rižota za mene je luk/kapula, dobra riža (ja uvijek uzimam arborio), vino i ne odvajati se od njega / stalno ga treba miješati..i čim je gotov s njim na stol...rižot se jede vruć....

paprike punjene krumpirom

znam ja da paprika sada ima tijekom cijele godine ali, nisu mi one slatke ni ukusne kao ove kasnoljetne ili rano jesenske....
ovo je nešto što me podsjeća na boravak i život s majkom i sestrom..jelo moga djetinjstava...
u ta stara i davna vremena uvijek se jelo sezonski pa sam ja tako i nastavila jer sam tako naučila...znam da onima koji žive u bijelome svijetu i svega imaju tijekom cijele godine to nekako zvuči strano...čak sada i kod nas ima paprika kupiti tijekom cijele zime....ali, to nisu te paprike...niti su lijepe niti mirišu kao ove naše a skupe k'o svetog petra kajgana :....volim kada mi kuća miriše na papriku...kao da sam makedonka :)

Jalan sarma

Da, da, da ... Jalan sarma... tako ju je zvala moja pokojna majka.
I akcenat je drugačiji, ne bih ja to znala akcentirati ali nekako kao da kažete ono bosanski "bolan":)))))
Ali, ovo jalan nije u smislu one čuvene osobnosti (da ne kažem čije) u smislu zavisti nego znači nešto posno, što će reći bez mesa, odnosno jalovo?!
Ovo je jedno staro hercegovačko jelo, obično se služilo hladno kao mezetluk (meze, predjelo).
Pravi se od mladih listova vinove loze, naravno neprskane. Još sam si prošle godine stavila u zadatak ovo pripremiti u proljeće kada loza počinje listati ali iz već znanih razloga nisam stigla.

Zato, evo je sada, nikada nije kasno ili bolje ikad nego nikad.

I još moram reći sviđa se i mojim dečkima... sve sam vam time rekla:)))

A, pravi se ovako:

Za nekih 20 - tak sarmica potrebno je:

• 20 - tak mladih listova vinove loze
• 3-4 struka mladog luka ( sa zelenim perima)
  
• 20 - tak listova svježe mente (nane)
• šalica od 2 dcl riže (ovdje sam stavila onu originario)
  
• sol, papar, eventualno vegeta
• malo ulja

1. Listove loze oprati, te blanširati u vreloj vodi, ocijditi ih
2. Na malo ulja izdinstati sitno sjeckani mladi luk (i zeleni dio), malo ga posoliti
3. Na omekšali luk dodati rižu (suhu, nemojte je prati), dodati isjeckanu mentu, posoliti i popapriti i skloniti da se malo prohladi
   

4. Na svaki list staviti otprilike oko 2 čajne žlice riže, pa umotati kao pismo i slagati u posudu u koju će se kuhati




5. Pripremljene sarmice opteretiti prikladnim tanjurom, zaliti vrelom vodom (malo iznad tanjura) te stavit kuhati. Kuhati na laganoj vatri 20 - 25 minuta (riža će upiti vodu)

6. Služiti s kiselim vrhnjom ili bez njega kao hladno meze ili sa umakom od rajčice, ma po želji i volji.


Još dok sam bila u Iraku (prije skoro 30 godina) vidjela sam konzervirane listove vinove loze. Često sam viđala sarmice u listovima vinove loze ali one klasične s mesom.
Ove su vjerujte posebne, radi mente, mladog luka, a listovi vinove loze imaju neku prekrasnu specifičnu kiselinu i pravi su užitak na nepcu ... i dalje.

Rižoto od špinata

Obožavam zelen! 

Moj favorit i favorit mojih ukućana je raštika. Ali, u Kninu nema raštike i nitko od domaćih je ne sadi. Čak je nema na pijaci niti u piljarama. Snalazim se nekako. Jedna moja prijateljica mi posadi nekoliko sadnica, ali ovdje je jako vruće ljeti tako da tek u jesen se oporavi i imamo raštike. Ali, donesem ja raštike i iz moga Konjica kada god odem.

Sjetim se jedne moje prijateljice, koja sada živi u Norveškoj, kada ide nazad u Norvešku nosi pola kofera raštike, naravno smrznute. 

Također volim i špinat ali, tu je bio mali problem. Ja sam naučila kod svoje mame špinat jesti "na ćušpajz" kako je to moja mama zvala (špinat na mlijeku) ali, moj muž to nije htio jesti. Tako, sam nekako doskočila njemu s ovim rižotom od špinata koji jede a i dečkima je isto drag.

Na kraju je ispalo da svaku vrstu zeleni pripremam različito.

Ovaj rižoto ili kako u Bosni zovu sva jela s rižom "pilav" pripravljam na sljedeći način:

Potrebno je:

• 1 kg špinata
• 1 mala glavica luka (kapule)
• 2 dcl riže
• grumenčić maslaca
• parmezan po želji
• sol, papar, 
• 2 žlice maslinova ulja

Špinat očistiti i oprati.

Na ulju propržiti malo kapulu. Posoliti je još dok je hladna, prije će omekšati. Kada je omekšala dodavati postupno očišćeni i oprani špinat. Kada ste sav špinat dodali pustiti da ispari sva tekućina, pa dodati rižu. Posoliti i popapriti i ako volite dodajte i vegete.Još malo miješati pa dodati vruće vode. Vodu dodavati postupno i kuhati na laganoj vatri dok riža ne bude "al dente". Pred kraj dodati maslac, isključiti vatru i poklopiti. 

Ako svi vole može se umiješati i svježe izgratani parmezan, bude jako kremasto i pikantno, ili služiti parmezan posebno.

Nešto ne volim špinat kuhati pa bacati vodu od njega. Čini mi se da tada bacim sve dobro što je u njmu bilo.