ajme: jogurt tava/elbasan tava

ovaj post šaljem mateji koja je za temu ovomjesečne igrice izabrala jogurt..naravno riječ je o foodblogerskoj igrici ajme koliko nas je a koju je davno, davno pokrenula moja imenjakinja snježana (monsoon)...

mrvičasti kolač s borovnicama

ono kad ti mozak stane...e tako je kod mene ovih dana.....
četvrtaši privode kraju, smanjuje se obim posla kako u školi tako i doma...djeca svaki za svojim poslom i mm je malo bio odsutan i mislila sam uradit ću toga puno a ono ništa.....čak sam trknula na vrlo kratko u konjic, nisam bila ni 24 sata .... samo da ne budem sama...
i uspjela sam samo ovo uraditi odnosno jedan stari recept malo urediti...bilo je to zadnje pakiranje borovnica u mojem malom zamrzivaču i na kraju su završile u ovom odličnom kolačiću....
uskoro će i nove borovnice i drugo bobičasto voće koje jednako može završiti u ovakvom kolaču.

mamina bijela pita

znam, znam, znam...prvo što ćete pomisliti kada pročitate naziv i vidite sliku reći ćete:
- kakva je ovo bijela pita?
- e pa, ovo je bijela pita moje mame....kod nje se uvijek ovako pravila..
neki dan razgovaramo moja sestra i ja i ona mene pita.
- snježana, jesi li ti ikada objavila recept mamine bijele pite?
- nisam...kažem je.....
- kako nisi? kako nisi objavila taj recept? što je tebi? pa, sjećaš li se koliko smo je voljeli? koliko puta ju je mama napravila?
- nisam....a, zašto nisam? ne znam ni sama...
i zato sam popravila....
ovo je recept moje mame...voljela sam ovu njenu bijelu bitu...i sada se sjećam kako sam jedva čekala pojesti okrajke kada ju je ona uređivala....kako sam se tada radovala malim stvarima....okrajcima...naravno, jela sam ja i kolača ali, baš su mi okrajci nešto bili posebno dragi
da...da, razlikuje se od gotovo svih bijelih pita po nečemu još osim po čokoladnoj glazuri...u ovu bijelu pitu ide vrlo malo maslaca i on se ne muti posebno nego se jednostavno umiješa u mlaku kremu... nekako mi je ova krema svilenkasta, nije ono kremasta...