200 godina Chopina - Jedna velika obljetnica i dva skromna kolača

Neki su recepti, recepti sa pričom. Neke su priče, priče sa receptom. Većina recepata, za ona jela koja svaki dan spremam su recepti bez priče. Danas ću ispričati priču sa receptima.

Prošle godine napravila sam neke kolače, uslikala ih, zamislila priču uz recept. Nikada te priče nisam do kraja uobličila, a slike su čekale u folderu "slike za blog." Odavno snimljene, starim aparatom one su daleko od onoga što se meni dopada, no budući da ja nemam pretjerano mnogo volje za pripremu kolača i da su mi kruh i tijesta mnogo veći izazov, znam da su male šanse da ponovo pravim ove kolače i da ih uslikam onako kako bih to danas željela.

Šta sam zamislila? Zamislila sam da recepte vežem uz neke drage muzičke komade. Kako je ovo sedmica u kojoj cijeli svijet proslavlja dvjestotu obljetnicu Chopinova rođenja, vrijeme je i da moji recepti (uz neugledne slike) ugledaju svijetlo dana.
U Chopinova djela zaljubila sam se još kao djevojčica, preciznije zaljubila sam se u jedan mali valcer u a-molu, a kako sam slušala sve više Chopinovih djela ljubav je rasla i rasla...

Chopin, pjesnik klavira, s pravom. Svijet bi bio mnogo siromašniji da nije živio i da nije stvarao jedan takav velikan. U slavu velikog Chopina evo mog malog doprinosa. Neću pisati o njegovim najpopularnijim djelima poput Poloneze u As duru, op. 53 (u izvedbi nenadmašnog Horowitza), Revolucionarne etide op.10 br.12 u c-molu ( čuvena izvedba Artur Rubinstein), niti o Scherzu br.3 u cis-molu i skandalozno čuvenoj Pogorelićevoj izvedbi (mlad i predivan... Ta kosa, te oči, ta energija sa kojom svira...)već o malim djelima koja su me osvojila.

Ledene kocke i Fantasie Impromtu u cis-molu




Moja mama nije bila poletna u pripremi kolača. Ne nosim nikakva sjećanja na kolače svog djetinjstva. Vjerovatno zbog toga pamtim prve susrete sa kolačima koje su pripremile neke druge žene. Tako se sjećam prilike kada sam prvi put probala ledene kocke. Poslala mi ih je Vesna, supruga mog rođaka u kartonskoj kutiji Kraševog Petit Beurre keksa. I bile su prave ledene, sa pravom kremom i maslacem. Ne moram reći da sam bez problema, skoro sama, pojela cijelu kutiju u dva dana.

Nazvala sam Vesnu i tražila recept, unaprijed svjesna da su male šanse da ću kolač napraviti, jer kuhinja jednostavno nije bila moja teritorija i tamo nisam ulazila izuzev da napravim hrenovke i to kada su roditelji bili na poslu.

Vesnine Ledene kocke, bile su prvi recept koji sam zabilježila u sveščicu, u koju ću kasnije prikupiti i recepte svojih školskih kolegica za razne kiflice, keksiće i jednostavne kolače koje prave djevojke u tim godinama. Ledene kocke su i prvi kremasti kolač koji sam pripremila i bez šale sasvim su dobro uspjele.

Kada se u mojoj glavi rodila ideja za povezivanje recepata sa muzikom, znala sam da ću Ledene povezati sa Chopinovom Fantasie Impromptu. Jednostavno, ali lijepo “skladano” i kocke i Fantazija. Nadam se da uživate, kao i ja, slušajući ovo djelo uz ledene kocke.

Sastojci:

Za biskvit:
• 4 jaja
• 1 žlica vruće vode
• 4 žlice šećera
• 4 žlice brašna
• žličica praška za pecivo
• 1 žlica kakaa
• 2 žlice ulja

Za agdu:
• 200 g šećera
• 400 ml vode

Za kremu:
• 400 ml mlijeka + 100 ml mlijeka
• 50 g brašna
• 100 g šećera
• 250 g maslaca

Glazura:
• 100 g čokolade
• 2 žlice ulja

Priprema:

1. Istući jaja sa vrućom vodom, a zatim im dodati šećer i tući najvećom brzinom miksera dok ne pobijele.
2. Pomiješati brašno sa praškom za pecivo i kakaom i dodati u smjesu jaja i šećera. Dodati ulje i sve povezati u smjesu najmanjom brzinom miksera.
3. Sipati smjesu u pleh veličine 35x25 centimetara, obložen papirom za pečenje i peći 25 minuta, u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni.
4. U međuvremenu prokuhati vodu i šećer za sirup. Po želji u sirup dodati limunov sok ili žlicu ruma. Pečeni biskvit preliti ohlađenim sirupom i sotaviti da se ohladi.
5. Za kremu pomiješati brašno sa 100 ml mlijeka.
6. Prokuhati preostalih 400 ml mlijeka i dodati mu razmućeno brašno. Kuhati dok se ne zgusne.
7. Pjenasto izmiksati maslac sa šećerom pa u kremu sa maslacem dodati i pažljivo umiješati ohlađenu kuhanu kremu od mijeka.
8. Kolač prevrnuti na pladanj, skinuti papir pažljivo i ravnomjerno nanijeti kremu ma biskvit. Nanijeti sjajnu čokoladnu glazuru i ostaviti u hladnjak da se stisne. Ohlađeni kolač izrezati na kocke.



Mramorni kolač (sa uljem) i Valse minute...




Prvobitno sam zamislila da recept za mramorni kolač povežem sa pričom o Mozartovoj Sonati Facile. Nije izrada mramornog kolača toliko “facile” i po složenosti prije spada u srednje tešku, nego srednje laku pripremu. Više me priprema mramornog asocira na Sonatu facile, zbog činjenice da i jedno i drugo imam u rukama. Zapravo je ova Mozartova sonata ili preciznije samo prvi stav, jedino što znam svirati. Slično je i sa mramornim, jedini kolač za kojeg sam sigurna da će uvijek ispasti kako treba.

Zašto sada umjesto Sonate facile Chopinov Valse minute? Sigurno ne zbog toga što je ovo “kolač za minut”. Ne! Mene šare mramornog kolača, podsjećaju na malog psića koji pokušava da ulovi svoj repić. A priču o
minutnom valceru ste vjerovatno čuli. Poslušajte ga i zamislite tog malog psića koji se vrti u krug i pokušava uhvatiti repić.




Sastojci:

• 4 žumanca
• 4 bjelanca
• 200 g šećera
• 200 ml ulja
• 100 ml mlijeka
• 20 g kakaa
• 300 g brašna
• 10 g praška za pecivo

Priprema:

1. Bjelanca ulupati u čvrst snijeg.
2. Žumanca ulupati sa šećerom dok se ne pobijele. Treba tući najvećom brzinom miksera 4-5 minuta.
3. U smjesu žumanaca i šećera dodati mlijeko i ulje i miksati manjom brzinom miksera 2 minute.
4. Dodati brašno pomiješano sa praškom za pecivo i umiješati ručno u smjesu.
5. Potom postepeno dodati bjelanca i povezati da se ne vide bijeli tragovi.
6. Smjesu podijeliti na 2 dijela i u jedan dodati kakao, a drugi ostaviti žut.
7. Kalup 30x20 centimetara obložiti papirom za pečenje. Stavljati po dvije žlice svijetle i tamne smjese u pleh i kada se smjesa potroši još malo prošarati tamni dio preko žutog.
8. Peći u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni oko 35 minuta. Kolač izvaditi, ohladiti u kalupu, a zatim prevrnuti na četvrtasti pladanj i rezati na kocke.



Uživajte kolač uz šalicu kafe, a iskoristite priliku i odite na neki od koncerata na kojima će se izvoditi djela ovog velikog, velikog kompozitora i bez sumnje najvećeg pjesnika klavira.

Na kulinarskom putovanju niz Dunav - Priče iz Crne šume

Današnji dan se obilježava kao dan rijeke Dunav. Odavno imam namjeru da pođem na jedno kulinarsko putovanje niz ovaj, najvažniji evropski vodeni put, koji bi da se kojim slučajem prostire pravcem sjever – jug, mogla nazvati “kičmom Evrope”, ovako je samo vodeni put. I danas su se zvijezde poklopile. Prvo, sam ostala bez svog aparata, a ovaj koji imam je čista katastrofa, pa narednih 15 dana neću moći ništa fotografirati i drugo, već imam nešto spremljeno na zadatu temu.

Pisala sam kako su mi knjige slabost od najranijeg djetinjstva, kao i to da se tačno sjećam kada sam neke od njih dobila iako je od tada prošao cijeli vijek. Takav je slučaj i sa Disneyevom kolekcijom od četiri knjige:

Plava knjiga – Svijet fantazije
Narandžasta knjiga – Priče iz raznih zemalja
Crvena knjiga – Svijet novih granica
Zelena knjiga – Svijet životinja (koja me je strašno plašila, uvijek sam preskakala stranice sa vukovima, jer sam sva bila u Crvenkapica svijetu)

Dok sam kao dijete, prije nego sam naučila čitati, najveću pažnju obraćala na Svijet fantazije i Svijet životinja (sa preskakanjem strašnih), u osnovnoj školi osvojile su me i druge dvije. U crvenoj sam upoznala život Navaho Indijanaca, na primjer... U narandžastoj mistični svijet marokanskih beduina (vjerovala sam da su to ljudi plave kože LOL)), daleku Laponiju, švajcarske planine, čvrstu tradiciju naroda Sardinije, Portugal i konačno krenula na put niz Dunav od njegovog izvora do ušća u Crno more.

Vjerujem da ljudi koji žive uz Dunav obožavaju svoju rijeku i gledaju je zaljubljenim očima. U očima Johanna Straussa Dunav je bio plav i posvetio mu je čuveni valcer Na lijepom plavom Dunavu. Gdje je Dunav plav?!? Vidjela sam ga u velikim gradovima, Beogradu, Novom Sadu,Beču i Budimpašti... I nigdje nije plav. Da li sam ga gledala krivim očima, pod krivim svjetlom? Najljepšu boju (ili je bilo najljepše svjetlo) ima u Budimpašti, gdje sam shvatila o čemu su pjavali Prljavci kada su pomenuli oči boje Dunava...

Izvorište – Schwarzwald ili Crna šuma i čuvena torta

Moja je mama na svoje prvo putovanje u inozemstvo iz Lukavca, malog mjesta kod Tuzle krenula u Njemačku. Tamo je živio njan dajdža (ujka) Asaf, emigrant oženjen Njemicom. Ujak i njegova supruga, pobrinuli su se da mojoj tada šesnaestogodišnjoj mami pokažu što više i to se putovanje trajno ucrtalo u njeno sjećanje (danas nakon skoro pedeset godina spremna je na priču o njemu). Između ostalog, vodili su je na izvor Dunava. Iz njene priče, nije impresionirana veličinom izvora, da li zbog lokal patriotizma njoj izvor naše Bosne (Vrelo Bosne) djeluje ljepše. Naravno, stoji i to da je vrelo Bosne moćan huk, koji izvire ispod Igmana, a da Dunav tvore tri potočića, pa se slike i ne mogu porediti.

Plašio me je naziv Crna šuma. Mora biti nešto grozno, mislila sam. Šuma, pa još i crna. Strašno za Crvenkapicu u čijim su se noćnim morama pojavljivao vuk iz slikovnice sa isplaženim jezikom i prestrašnim zubima...

Crna šuma ili Schwarzwald ime je posudila i jednoj iz plejade “čuvene svjetske torte.” Kako je po svoj prilici, dio narodnog kulinarskog naslijeđa, tačan i “pravi” recept ne postoji. Svako ima svoj provjereni obiteljski, a oni se ne razlikuju samo u 50 g šećera manje ili više, već im je jedina sličnost da su u čarobnoj igri uloge odigrali višnje, čokolada i vrhnje.

Neki recepti koje sam pronašla polaze od dvije vrste kora, pa se u osnovici nalazi prhka čokoladna kora, a kao središnja čokoladni biskvit. U nekim varijantama biskvit je obični i lagani, drugi koriste masni biskvit sa maslacem. Itd, itd...

Kako više volim manje forme, šnite i kolače ja švarcvaldicu spremam u velikim kockama koje mi je lakše čuvati u hladnjaku, jer iskreno velika torta zauzme cijeli sprat.

Švarcvaldica, jedna od 1001




Sastojci (12 velikih komada):

Biskvit sam bez lažne skromnosti usavršila i ne mogu mu naći niti jednu primjedbu, već ga samo pohvaliti i srdačno preporučiti.

Biskvit:
• 8 jaja
• 200 g šećera
• 200 g čokolade za kuhanje
• 50 g maslaca
• 100 g badema (neoljuštenih)
• 75 g brašna

Nadjev:
• 2 tegle kompota od višanja (po 800 g)
• 80 g šećera
• 2 paketića pudinga sa okusom vanilije ili slatkog vrhnja
• 500 ml vrhnja za šlag

Još:
• 100 ml dobrog kirscha
• naribana čokolada

Priprema:

Biskvit:

Priprema podrazumjeva toplu metodu izrade biskvita. Malo je komplikovanija od klasične izrade sa razdvajanjem žumanaca od bjelanaca i svakako komplikovanija od tučenja cijelih jaja sa vrućom vodom.

1. Jaja razbiti u metalnu posudu sa oblim dnom i miksati uz postepeno dodavanje šećera da postanu pjenasta.
2. U loncu u koji se može uklopiti posuda za mješanje jaja uzavreti vodu. Postaviti tučena jaja iznad lonca sa provrelom vodom i ručnim mikserom miksati smjesu oko 6-8 minuta dok se ne dobije vrlo gusta smjesa na kojoj ostaje trag mutilica.
3. Čokoladu rastopiti sa maslacem i izmješati da se dobije glataka (svilenkasta) topljena čokolada, a zatim je umješati u toplu (ali ne vruću)smjesu od jaja.
4. Samljeti bademe i pomješati ih sa brašnom, a zatim postepeno dodati i umješati u smjesu za biskvit.
5. Izvagati (prije toga izvagati posudu) težinu smjese, pa pola smjese izliti u kalup veličine (ne veći od) 24X32 cm, prethodno obložen papirom za pečenje.
6. Biskvite peći odvojeno u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni 8-10 minuta. Ohladiti i odvojiti papir.

Nadjev:

Ovdje moram reći da osobno više volim kada su višnje samo ukuhane sa malo gustina i dodate u vrlo lagano vrhnje, ali ih ipak “cementiram” da bi se lakše rezale, a u ovim uživam u slastičarnici Palma u Sarajevu.

1. Ocijediti višnje od kompota i odvojiti potrebnu količinu od 800 ml tečnosti (treba dodati malo vode) za kuhanje dva pudinga.
2. Odvojiti dio tekućine u kojoj se razmuti pudig sa šećerom, a ostatak uzavreti pa mu dodati smjesu za puding. Kuhati uz mješanje 2-3 minute, a zatim u toplu smjesu umješati višnje.
3. Ulupati vrhnje u čvrst šlag.

Slaganje:

1. Biskvite obilno navčažiti višnjevačom.
2. Postaviti na četvrtasti pladanj, nanijeti nadjev od višanja, pa dio tučenog vrhnja.
3. Poklopiti drugim biskvitom i premazati vrhnjem, pa posuti čokoladom.
4. Narezati na 12 komada. Na svaki komad dodati ružicu od tučenog vrhnja i ukrasiti višnjom iz kompota.



Služiti dobro ohlađen uz šolju crne kafe i svakako podijeliti sa prijateljima.

Proleteri svih zemalja....

Skoro će svanuti dan, još jedan praznik.
Svi su ti plavi ko noć, svi su ti isti.
Budiš se retko u šest, samo po kazni
Kad moraš negde na put ili na ispit...

Prošao je još jedan praznik rada/nerada. Obilježen je tradicionalno – neradno. Uranci, janjci i roštilj, grah i kobasice, srdele, sve se to nudilo na izletištima u okolici naših gradova.

Nigdje se nije čuo glas kao nikad do sada obespravljenih radnika, niko nije podigao glas prosvjeda. Žalosno!

Za mene je po tradiciji Prvi maj početak proljetnih izleta u prirodu, odlazaka na vikendicu, bavljenja cvijećem u bašti. Otkada pamtim moji su se za prvomajske praznike okupljali na toj istoj vikendici i sa bliskim članovima šire porodice okretali janje. Kako bi ja zakonom zabranila ubijanje janjadi i telića (kada ih vidim onako slatke na livadi, ne mogu ih vidjeti na ražnju) janje je već odavno ukinuto. Sada se okupimo uz pitice, peciva, vesele sendviče, baci se nešto i na roštilj, nije da se ne baci...

Jednog Prvog maja se posebno sjećam i mislim da do tada i dopiru moja sjećanja. Bila je nedjelja, vratili smo se sa vikendice, gdje smo tog 4. maja 1980. proslavili četrnaesti rođendan moje rođakinje. TV se palila odmah poslije pranja ruku, na TV-u utakmica – derbi Hajduka i Crvene zvezde. Odjednom, prekid... I vijesti, koje bi smo danas nazvali breakingnews. CKSKJ javlja žalosnu vijest "umro je drug Tito". Mama plače, plače iskreno. Plačem, naravno i ja, zbog mame. Sjetila sam se, naime, da je jednom prilikom, dok je Tito bolovao u Ljubljani rekla da će joj nešto biti ako Tito umre. E, sad, ja ne znam šta bi to trebalo biti, ali sigurno ništa lijepo. Eto zato sam plakala tog 4. maja 1980-te. Da sam tada bila starija, ne bi plakala (samo) zbog mame, plakala bih zbog druga Tita...

Ovaj post nije post sa posebno interesantnim receptima, recepti koje ću pretstaviti su vrlo skromni, a i svima poznati. Ovo je post posvećen istinskim herojima rada, a ne onima za koje vrijedi parola "ne može on mene tako malo platiti, koliko ja malo mogu raditi" ili onima koji kažu "ja sam završio fakultet da ništa ne radim" ili još gore onima socijalno neosjetljivim stvorovima koji kao parolu ističu "vuci vole, kad nemaš škole"...

Proleterski grah Alije Sirotanovića




Alija Sirotanović - brezanski rudar, legenda! Osim toga što je pobjedio nekog Rusa u iskopu uglja, ostaće upamćen i po tome što je tražio je Tita veće lopate da bi povećao produktivnost. Možda je naš Aljo više volio meso, ali njemu posvećujem ovaj čorbast i "prazan" grah.

Sastojci:

• 400 g graha
• 1 žličica mljevenog kima
• 50 ml ulja
• 1 glavica luka
• 3 češnja češnjaka
• 1 mrkva
• 3 – 4 rajčice
• 1 žlica koncentrata rajčice
• 1 kocka povrtne juhe
• par kapi ljutog tabasco umaka (ratna navika)
• so i papar

Priprema:

1. Grah namočiti i ostaviti preko noći da nabubri. Prije pripreme procijediti i isprati hladnom vodom.
2. Rajčice kratko potopiti u ključalu vodu, oguliti i nasjeckati, sačuvati sok.
3. Na zagrijanom ulju zažutiti nasjeckani luk. Kada luk postane staklast dodati protisnuti češnjak, naribanu mrkvu i rajčicu zajedno sa sačuvanim sokom. Posoliti (malo) i popapriti (puno). Pirjati dok rajčica ne omekša.
4. Dodati kocku za juhu i umješati da se kocka rastvori.
5. Zatim dodati grah i oko litar vode pustit da prokuha, a zatim smanjiti jačinu vatre i pokriveno kuhati oko 90 minuta. Po potrebi u toku kuhanja dodavati još pomalo tople vode da bi grah ostao čorbast.
6. U gotov grah po želji dodati Tabasco umak i nasjeckan peršin.

Da nije bilo rata vjerovatno bih proživjela život ne probajući grah. Jednostavno nije mi prijao miris, nije mi se sviđao izgled. Kod moje mame se pravio jednom godišnje ili možda jednom u tri godine i tada bih začepila nos i zatvorila vrata sobe.

Ne znam da li mi se nije sviđao miris graha zbog mesa ili miris koji je meso dobijalo kuhajući se sa grahom, ali znam da mi je grah bez mesa najbolji. Priliku grahu bez mesa dala sam "zahvaljujući" ratu. Na početku sam dodavala Tabasco u nenormalnim količinama (bio je sadržaj vojničkih lunch pketa iz humanitarne), sada ga doziram, ali još uvijek dodajem u svoj grah.

Priliku grahu sa mesom nisam dala i još uvijek imam ta dječja sjećanja da mi se taj miris ne sviđa i da mi stvara mučninu. Subjektivno ili objektivno, hmmm... ne znam.

Brujet od srdela

Živi se od mora, od mriža i uza
Brojidu se žuji od vesla, mašklina
Crvene su oči od noći i suza
Žujave nan ruke su tvrde ka stina

I tučedu nas nevere i kiše
I svaki dan smo zgrbljeni sve više
Ipak više od sveg i od svih lipota
Cilega života mi volimo more

Danas je sve manje primoraca koji idu u ribu. Šoldi od turizma su daleko lakši i svi su se dali u turizam. No, ipak, poneko mora i u ribu. Za njih koji i danas imaju žuljevite ruke od teških konopa i mreža za prvi maj pripremila sam jedan obični brujet od skromne ribice srdele, koja je i kod primoraca često zanemarena, a kod nas kontinentalaca nije ni za mačke, a najzdravija je i puna omega masnih kiselina.




Sastojci:

• 500 g svježih srdela
• 50 ml maslinovog ulja
• ½ glavice luka
• 2 češnja češnjaka
• vezica peršina
• 2 rajčice
• 200 ml bijelog vina

Priprema:

1. Na maslinovom ulju popržiti luk i češnjak. Kada luk postane proziran dodati nasjeckani peršin i oguljenu rajčicu pa kuhati dok rajčica malo ne omekša.
2. Dodati očišćenu ribu i uz podlijevanje vinom kuhati oko 10 minuta.


Žetelačka pogača

Naporan rad žeteoca zahtijeva i kalorijski bogatu hranu. Osnov svega je dobar, obogaćeni kruh (dobro paše uz kuhana jaja, narezanu slaninu, pršut, salame i sve što se može ponijeti u korpi)...




Sastojci:

• ½ kg brašna
• 20 g svježeg kvasca
• 1 žlica šećera
• 50 ml tople vode
• 1 žličica soli
• 180 ml mlaćenice
• 180 ml kiselog vrhnja
• 2 žlice pšenične krupice
• kim u zrnu za posipanje

Priprema:

1. U mlakoj vodi namrviti svježi kvasac i pomješati sa žlicom šećera i 2 žlice brašna (da se dobije prilično gusta smjesa, jer je stepen hidratacije 70 %). Ostaviti na toplom pola sata.
2. U dubokoj zdjeli pomješati brašno i so i dadati nadošli kvasac. Dodati mlaćenicu i umješati mekano tijesto.
3. Tijesto pokriti i ostaviti da nadolazi 1-2 sata.
4. Pripremiti premaz za pogaču od vrhnja i griza.
5. Naraslo tijesto prebaciti na radnu površinu posutu brašnom i premjesiti, a zatim podijeliti na dva dijela. Svaki dio razvaljati na pravokutnik debljine 5 milimetara. Premazati premazom i zarolati poput štrudle.
6. Dvije štrudle uplesti u pletenicu i zarolati u okrugao oblik za pečenje.
7. Oblikovano tijesto komotno pokriti folijom ili čistom krpom i ostaviti da raste u hladnjaku prako noći.
8. Prije pečenja izvaditi oblikovanu pogaču i ostaviti da odstoji na sobnoj temperaturi 10-15 minuta. Premazati sa malo ulja, posuti sa malo krupice i kimom u zrnu.
9. Peći na 200 stepeni oko 35 – 40 minuta.




Osnovna prednost ove pogače je spora fermentacija na hladnom. Zakon za dobar kruh je spora fermentacija, manje kvasca i polagano dizanje i aroma je nešto posve različito od tijesta pripremljenog na brzinu.

Kolač za blagajnicu (koja želi ići na more)

Sjećate li se Barice, blagajnice u jednom lokalnom dućanu koja je silno željela odvesti na more svoju bolesnu kćerkicu Tonku? Koliko je takvih Barica oko nas? Neovisno od toga da li rade u malim prodavnicama i imaju šefove primitivčine poput onog iz filma ili rade u velikim trgovačkim centrima, pa su im šefovi uljuđeni (na oko), blagajnice su roblje modernog doba. Naše Fate i Mejre, kate i Ankice, Jovanke i Milke sve su one Barica. Zamislite da svaki dan morate da se nasmješite stotinu puta, svakoga pozdravite i zahvalite na kupvini. Nije li to dovoljno? A nije... Mnoge od njih po cijeli dan ne piju tekućinu da ne bi morale često na WC. Svjedokom sam kada je mlada žena na blagakni prijavila svom šefu (MUŠKARCU) da bi morala na WC (BTW, u prodavnici nije bila gužva).On je na to primjetio da joj je to četvrti put taj dan. Bilo kakav komentar je suvišan.

Za naše blagajnice, pripremljen je ovaj jednostavni kolač, koji je trebao biti igrač u jednom drugom postu, u postu o jednostavnosti mamine kuhinje. "Bolje ikad, nego nikad", kaže naš narod, tako da ovaj kolač svog djetinjstva iz mamine kuhinje posvećujem svim blagajnicama.

Sastojci:

• 2 jaja
• 160 g šećera
• 120 g brašna
• 80 g oraha
• 50 g kokosovog brašna
• 1 prašak za pecivo
• 120 ml ulja
• 120 ml mlijeka

Za preliv:
• 150 ml vode
• 150 g šećera
• 50 g margarina
• 50 g čokolade

Priprema:

1. U jednu zdjelicu pomješati brašno, prašak za pecivo, mljevene orahe i kokosovo brašno.
2. Pjenasto dobro izmiksati jaja sa šećerom. Uz neprestano mješanje postepeno doliti ulje i dobro umješati.
3. U smjesu naizmjenično dodavati suhe sastojke i mlijeko i lagano sve ujednačiti.
4. Peći u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni oko 35 minuta.
5. Za preliv otopiti šećer u vodi, a zatim dodati nasjeckanu čokoladu i margarin i umješati da se rastope.
6. Gotov kolač izvaditi iz pećnice i ostaviti u kalupu za pečenje. Malo ohladiti, izrezati velike kocke i preliti prelivom. Ostaviti oko 2-3 sata na sobnoj temperaturi, a zatim staviti u hladnjak da se kolač ohladi i servirati.

Puna žlica Nutelle - oh la, la...

Eurokrem (Eurocrem – ne cream) i ja smo isto godište. Rasli smo zajedno od početka. Prvi čokoladni namaz koji smo upoznali i po kojem smo kolokvijalno nazvali sve ostale čokoladne namaze koji su se kasnije pojavili. Ko se još sjeća Vikija iz Kolinske, Maze iz Agrokomerca ili Cipiripija iz Centroproizvoda? Ko ih je nazivao pravim imenom? Eurocrem se istakao kao brend i nikada nijedan drugi namaz nije nadmašio njegovu slavu na ovom području.

Po tome kako je neko jeo Eurocrem, mogla se studirati psihološki profil dotičnog. Ja sam jela prvo bijeli dio, kojeg sam voljela manje, a onda polagano uživala lickajući čokoladni, dobre stvari sam uvijek ostavljala za kraj.

Mislim da je pola Jugoslavije sastavilo servise "kristalnih" čaša za sok u koji se Eurocrem pakovao. Čini mi se da je i kod moje mame ostala jedna ili dvije...

Početkom osamdesetih na tržištu se pojavila Kinder Lada. To je prvi i jedini koji je mogao parirati Eurocremu i koji je ostao u sjećanju generacije pod svojim pravim nazivom, nije bilo zabune, Kinder Lada je bila Kinder Lada. Realno govoreći, kinder Lada je bila i kvalitetnija i mnogo ukusnija od Eurocrema, a naročito bijeli dio, bio i ostao najbolji bijeli lješnjak krem koji sam probala.Sjećam se da je bila pakovana u preslatke teglice poput kantica u kojim su kumice donosile mlijeko na gradske tržnice, simpa primjer dizajna proizvoda, ali nikakvo čudo jer je ipak riječ o italijanskom brendu. Ne znam kojim povodom, ali krajem osamdesetih Kinder Ladu od 200 grama su posebno pakirali u šoljice sa likom Paje Patka i kravice, a onu od 450 grama u zdjelice sa istim likovima. Nekim čudom sačuvala sam tri šolje i jednu zdjelicu.

Ne znam tačno kada se na našem tržištu pojavila Nutella. Ali je činjenica da je na globalnom tržištu prethodnica svih ostalih namaza iste vrste. Sigurno je da ima i najviše fanova širom svijeta. Ima i svoj dan - 5. februar, a obilježavaju ga Nutelloljupci širom svijeta, kako drugačije nego pripremom maštovitih slastica čiji je osnovni sastojak Nutella. Bude tu svega, od običnih palačinaka i štrudli od tijesta za brioše, preko prhkih kolačića i jednostavnih torti, do savršenih kreacija dostojnih vrhunskih slastičara.

Ove godine, kao ni prethodnih nisam uzela učešće u bloggerskom obilježavanju svjetskog dana Nutelle, ali za sljedeću godinu imam pripremljene tortice i rolat, za koje bez lažne skromnosti tvrdim da su izvrsni. Podjelit ću ih sa vama, a naredne godine i sa Nutelloljupcima u svijetu.

Prhke Nutella tortice




Fina krema od Nutelle i slatkog vrhnja, u sendviču između prhkih biskvita. Što reći... Pokušala sam napraviti relativno lagan kolač, ali sa Nutellom to je nemoguća misija (mislim da sam malo izvukla cijelu stvar sa bijelim biskvitom, umjesto masnim korama što je kolač učinilo prilično neekonomičnim, ali ja i nemam običaj da štedim). Pa kad je već hiperkalorično, ostaje jedino da se umjereno konzumira, s toga su nastale tortice, a ne torta.




Sastojci:

Za biskvit
• 5 bjelanaca
• prstohvat soli
• 50 g maslaca
• 100 g šećera u prahu
• 115 g brašna
• 5 g praška za pecivo
• 15 g čokolade u prahu
• 50 g blanširanih badema, samljevenih u super fini prah

Krema:
• 65 g tamne čokolade
• 125 g Nutelle
• 2 žumanca
• 200 ml slatkog vrhnja
• 65 g šećera

Dodatno:
• mljeveni lješnjaci po želji

Priprema biskvitne kore:
1. Kalup veličine 30x20 centimetara obložiti papirom za pečenje. Pećnicu zagrijati na 160 stepeni.
2. U šećer u prahu dodati napola rastopljen maslac i mješati mikserom dok ne postane kremasto i jednolično.
3. U posebnoj posudi pomješati brašno, prašak za pecivo i fino samljevene bademe, a zatim ih lagano umješati u kremu.
4. Napraviti čvrst snijeg od bjelanaca sa prstohvatom soli i u dva dodavanja umješati sa ostalim sastojcima.
5. Podijeliti na dva dijela i u jedan dio dodati i umješati kakao.
6. Izliti smjesu u pripremljeni kalup i peći oko 20 minuta. Izvaditi biskvit na rešetku, odvojiti papir i ohladiti. Na isti način postupiti i sa drugom polovicom biskvitne smjese.


Krema (pripremiti do 24 sata unaprijed):
1. U posudi sa debelim dnom slatko vrhnje zagrijati do vrenja. Maknuti sa štednjaka i dodati nalomljenu čokoladu i prethodno malo zagrijanu Nutellu. Ostaviti da odstoji par minuta, a zatim umješati da se sastojci sjedine i da se dobije jednolična krema.
2. Posebno umješati žumanca sa šećerom i dodati ih u čokoladnu kremu.
3. Vratiti kremu na štednjak i kuhati uz neprestano mješanje dok smjesa ne postane gusta da ostavlja trag kada se prođe žlicom.
4. Prebaciti kremu u rashlađenu staklenu posudu i pokriti plastičnom folijom, ohladiti na sobnoj temperaturi pola sata, a zatim u hladnjaku najmanje 4 sata.
5. Izvaditi kremu iz hladnjaka 15-20 minuta prije slaganja kolača.

Slaganje:
Od kreme odvojiti mali dio za premazivanje cijelog kolača u tankom sloju.
Tamniji biskvit premazati omekšalom kremom i poklopiti svijetim, a zatim premazati odvojenom kremom i po želji posuti mljevenim prženim lješnjacima.


Nutella rolat




Da sam umjesto običnog napravila čokoladni biskvit za rolat mogla bih ga nazvati i čok-šok rolatom, ali sama krema od Nutelle je dovoljno čokošokantna i dodatni šokovi nam nisu potrebni.




Sastojci:

Za biskvit:
• 4 jaja
• 3 žlice vruće vode
• 100 g šećera
• 100 g brašna za kolače
• 20 g škrobnog brašna
• 3 g praška za pecivo

Za kremu:
• 200 ml slatkog vrhnja
• 200 g Nutelle
• 2 žlice kakaa

Za glazuru:
• 150 g tamne čokolade
• 3 žlice ulja

Priprema biskvita:
1. Umješati jaja sa šećerom dok ne udvostruči zapreminu i postane pjenasto i skoro bijelo.
2. Dodati vodu, a zatim brašno i škrobno brašno pomješane sa praškom za pecivo. Ručno ujednačiti u smjesu od jaja i šećera.
3. Izliti u veliki pleh obložen papirom za pečenje i peći u prethodno zagrijanoj pećnici na 180 stepeni.
4. Biskvit izručiti na vlažnu krpu, odvojiti papir i urolati da omekša.

Priprema kreme:
1. Zagrijati vrhnje do vrenja, maknuti sa štednjaka i umješati Nutellu i kakao. Ostaviti da odstoji pet minuta, a zatim sve izmješati.
2. Ohladiti pola sata u hladnjaku, a potom premazati biskvit i čvrsto saviti u rolat.
3. Rolat premazati glazurom pripremljenom od 150 g rastopljene čokolade u koju se doda još tri žlice ulja.
4. ostaviti da se čokolada stisne, a zatim narezati na debljinu oko 2 centimetra, dovoljno tanko da ne brinete o kaloričnosti i dovoljno debelo da ne tražite još...



Prijatno!

Činiti dobro

Nakon čitanja posta, kojim nam je
Studena obratila pažnju na humanitarnu akciju blogera koja je u toku, razmišljala sam na koji način bi mogla dati makar mali doprinos. Jedna od mogućnosti je prilaganje recepta za knjigu recepata od čije će prodaje sav prihod ići u svrhu pomoći gladnoj djeci. Bila bih ponosna da i moj recept uđd u knjigu, a ako ne, knjigu ću svakako kupiti kada izađe iz štampe i barem na taj način dati i svoj doprinos.

Ovo je tekst recepta koji prilažem...

Hurmasice are one of favourite Bosnian sweet pastry. A legacy of Ottoman Empire in Bosnian cooking, these little pastry soaked in rich syrup are great sweet treat for anyone with sweet tooth.

Dough and syrup are made with apple juice molasses which is considered as a healthy substitution for sugar. To make a fruit molasses, the juice is first extracted from fruit before it is boiled and reduced to create dark syrup called pekmez. Pekmez is slightly tart and gives sweets special flavour.




This traditional recipe is my contribution to Blogger Aid Cookbook.

PEKMEZLI HURMASICE




Ingredient List:

• 3 C apple juice molasses, divided
• 5 C water, divided
• 1 C milk
• ½ C clarified butter
• 5 T oil
• 4 C flour
• 1 C sugar

Prep. Instructions:
1. Put 2 cups of water with 1 ½ cups of apple juice molasses, milk, clarified butter and oil into saucepan and bring it to boil.
2. Reduce heat, add all flour and stir it in vigorously . Keep cooking on low heat stirring constantly until smooth paste is formed.
3. Cool the dough and divide it into 16 balls. Press balls against grater to get ellipse shaped cakes with it's characteristical pattern.
4. Bake in preheated oven on 200 ° C about 35 minutes.
5. Bring 3 cups of water, sugar and remaining syrup to boil and cook it until reduced to one half.
6. Pour cold syrup over hot pastry. Allow pastry soak the syrup.Leave them to cool them to room temperature. Leave them in fridge overnight and serve cold.

Gundel i Gerbeaud – kraljevi budimpeštanske gastronomije XIX. stoljeća

Dva su stranca, Joseph Gundel i Emil Gerbeuad, nekako u isto vrijeme, utemeljili kultna mjesta gastronomske scene mađarske prijestolnice. Ovo je priča o njima...

Gundel

Životna priča osnivača čuvene Gundel dinastije nalik je bajci. 1857. godine, mladi Johann Gundel, star svega trinaest godina, zbog neslaganja sa ocem napušta roditeljski dom u bavarskom gradiću Ansbachu i polazi trbuhom za kruhom. Namjerava se skrasiti kod daljnjih rođaka koji su u Pešti vodili skromno prenoćište, a za koje je tek čuo iz obiteljskih priča.

Put ga je vodio preko Beča, gdje upoznaje i sprijatelji se mladim Eduardom Sacherom, sinom Franza Sachera. Eduard mu omogućava praksu u poslastičarnici svog čuvenog oca, što je za mladića bila velika sreća jer je neosporno posjedovao talenat i veliku ambiciju. Nakon nekog vremena provedenog kod Sachera, mladi Gundel je nastavio put prema Pešti. Rođaci su ga dočekali srdačno, a on se odužio vrijedno pomažući u svim poslovima u njihovom prenoćištu. Uz konobarisanje, Gundel nije zanemario nauk koji je počeo izučavati u Beču. Ambiciozni mladić uskoro je priskrbio praksu u nekim od vodećih peštanskih restorana, gdje je stekao naklonost gostiju, ali i kolega.

Sa 25 godina kupio je svoj prvi restoran. Posao je dobro krenuo i nedugo nakon otvaranja restorana uzima pod najam i jedan od najelegantnijih gradskih hotela. Po uzoru na bečku kuhinju obogatio je ponudu restorana i stekao stalne goste i ugled.
Očevu tradiciju nastavlja Karoly, koji je praksu u sticao u čuvenom pariškom Ritzu. 1910-te Karoly preuzima jedan od najljepših restorana u gradu, u blizini Gradskog parka sa zoo vrtom.

Karoly je bio potpuno posvećen poslu koji je radio. Sam je obilazio tržnice u potrazi za svježim i najkvalitetnijim namirnicama, brinuo o osoblju i finansijama restorana, a navečer osobno posvećivao pažnju gostima.

Jedan od specijaliteta koji nose ime Gundel su poznati palačinci., punjeni mljevenim orasima, obogaćeni grožđicama, limunovom koricom i lakim dodirom cimeta. Servirani sa gustim čokoladnim sirupom, oni su daleko od toga da budu lagani desert, ali su poslastica kojoj je teško odoliti.

Gundel palačinci (Palacsinta Gundel Modra)



• 8 palačinaka

Nadjev:
• 100 g grožđica
• 80-100 ml ruma
• 200 g oraha
• 50 g šećera
• 150 ml slatkog vrhnja
• Ribana korica 1 limuna

Sirup:
• 100 ml slatkog vrhnja
• 10 g šećera
• 100 g čokolade
• 2 žlice ruma

Pruprema nadjeva:
1. Namočiti grožđice u rumu i ostaviti preko noći.
2. Samljeti orahe zajedno sa šećerom.
3. Uzavreti slatko vrhnje, dodati mljevene orahe i šećer i na laganoj vatri kuhati dok smjesa ne postane gusta.
4. U smjesu umješati grožđice i limunovu koricu.

Priprema čokoladnog sirupa:

1. Nalomiti čokoladu, dodati joj šećer i vodu. Pustiti da zakipi, a zatim kuhati polagano dok se čokolada ne otopi.
2. Ohladiti, a zatim po želji dodati rum.

Palačinke napuniti, saviti u trokut i preliti čokoladnim sirupom.




Gerbeaud

U godini na izmaku Budimpešta obilježava 150 obljetnicu najčuvenije poslastičarnice. Godine 1858. poslastičarnicu je utemeljio Henrik Kugel. Njegovi kolači i praline uskoro su postali omiljeni među rastućom peštanskom buržoazijom. Kugel 1884-te godine odlazi u mirovinu, a posao prepušta talentiranom partneru, Švicarcu Emilu Gerbeaudu. Pod njegovim vodstvom mjesto postaje omiljeno sastajalište građana iz najimućnijih krugova Budimpešte. Lokal je preuređen po najnovijoj modi tog vremena, a na Svjetskom sajmu održanom u Parizu 1900-te, Emil Gerbeaud je nabavio namještaj koji se čak i danas (naravno restauiran) nalazi na istom mjestu.

Čak i u vrijeme vladavine komunista ovo mjesto zadržalo je diskretni šarm buržoazije, iako je u poratnom periodu djelovala pod nemaštovitim imanom Vorosmarty (po trgu na kome se nalazi). Orvelovske, 1984-te vraćen je stari naziv, a nasljednica imena je uspjela da ostvari sasvim pristojnu cijenu od 2 miliona dolaera (s obzirom da joj je već bilo 90 godina i da nije imala nasljednike, to je fer cijena, inače bi bila upitna).

U ovoj poslastičarnici nastale su i čuvene kreacije, Esterhazy torta (u dobaaa komunista Puškin torta) i Gerbeaud šnite.




Ako je neki recept preoblikovan u nešto sasvim drugo, to su onda originalne Gerbeaud (Žarbo) šnite u receptima objavljenim na ovim našim prostorima.
Originalni recept pronašla sam u knjizi Kaffeehaus: Exquisite Desserts from the Classic Cafés of Vienna, Budapest, and Prague, Ricka Rogersa (ustupio mu ga je šef kuhinje).

Nevjerovatno je koliko se ovaj recept koji daje Rogers razlikuje od onog što se kod nas smatra i naziva Žarbo šnitama. Kore po našim receptima iste su kao i kore za štrudle, otprilike na 500 g brašna ide 1 kocka kvasca, 2-3 jaja i 60 g šećera. Od tijesta za običnu dizanu štrudlu, razlikuju se jedino po tome što se u načelu dodaje više od ¼ maslaca...

Moram reći da sam imala zadovoljstvo probati Gerbeaud original i da smatram da je ovaj recept blizak originalu. Bitna karakteristika je neuobičajno velika količina šećera i maslaca u odnosu na količinu brašna, što tijestu i ne dopušta da naraste, iako je kora sa kvascem i trebalo bi da se klasificira kao dizano tijesto.

Sastojci:

Za kore:

• 450 g brašna
• 20 g svježeg kvasca
• 100 ml toplog mlijeka
• 3 žumanca
• Par kapljica arome vanilije
• 100 g šećera
• 200 g maslaca

Za nadjev:
• 200 – 250 g oraha
• 100 g šećera
• 250 g marmelade od marelice

Za glazuru:
• 150 g čokolade
• 50 g šećera
• 50 ml vode
• 20 g maslaca

Priprema:
1. Rastvoriti kvasac u mlakom mlijeku, a zatim dodati i umješati žumanca i aromu vanilije.
2. U multipraktiku izraditi brašno, šećer i maslac kao za masna tijesta, a zatim dodati tekuće sastojke i nastaviti izradu tijesta dok se oblikuje lopta (sve se radi u multipraktiku).
3. Tijesto, koje je vrlo ljepljivo, podijeliti na tri dijela i ostaviti u hladnjak na pola sata.
4. Prema veličini manjeg plićeg pleha koji imate izrezati papir, a prema papiru razvaljati četvrtaste kore, kojima treba odstraniti viškove da bi se uklopili u pleh.
5. Oko 2/3 oraha samlejite sa šećerom, a ostatak nasjeckajte.
6. Pleh obložiti pek papirom koji treba samo lagano posuti brašnom i četkom ukloniti sav višak. Pažljivo postaviti prvu koru i premažite polovinom marmelade, pospite nasjeckanim orasima i mljevenim orasima, pokrijte drugom korom i ponovite postupak. Treću koru ne treba premazivati.
7. Ostavite da raste oko sat vremena na sobnoj temperaturi, a potom stavite peći u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni najmanje 30 minuta.
8. Rastopite čokoladu sa vodom i šećerom na laganoj vatri. Kada se šećer rastvori i čokolada otopi dodajte i umješajte maslac, da glazura dobije fini sjaj.
9. Izvadite pleh i ohladite 2 sata na sobnoj temperaturi.Premažite glazurom. Preko noći ostaviti na hladno (u hladnjak ili ohlađenu prostoriju). Rezati ohlađen kolač.

Klasika je vječna

Jedan kolač ne silazi sa top liste omiljenih, bez obzira što se tu i tamo javi poneki novi ili neka modernizirana verzija već viđenog je klasični kolač od jogurta. Kao dobar stari bež mantil iz maminog ormara, star tridesetak godina ili mala crna haljina, ovaj kolač je vječan i uvijek šik.
Sedamdesete, osamdesete, devedesete i dvijehiljadite...sve su nam ove dekade, koje pamtim, donosile nešto novo, nove okuse, mirise, nove kombinacije začina (samo kao primjer: čili u čokoladi, sladoled od parmezana ili nešto najnovije čokolada sa balzamičnim ocatom), ali cijeli taj period (pišući shvatam koliko sam stara ;-)) ovaj kolač pravio se u mojoj obitelji. Prvo ga je pekla moja mama i to skoro svake nedjelje, dva plehića da potraje do petka, da se odnese susjedi, poneki na posao. Subotom se izlazilo u Ramiza ili u Palmu, a nedjela opet kolač...
Kolač od jogurta je univerzalan. Jednostavno, kolač za sve sezone. S početka maja dodaju mu se trešnje, pa slijede višnje, breskve. U zimskim mjesecima, kuhane jabuke ili grožđice i drugo suho voće.
Klasična domaća pita od jabuka, pripremljena sa masnim tijestom, može se zamijeniti biskvitnim korama sa jogurtom. U slučaju da vam kod klasične pite nije omiljena upravo kora, onda je biskvitna nešto laganije rješenje, dobro drži nadjev, a uštedi se i pokoja kalorija.
Sastojci i omjeri su manje-više isti kod svih domaćica. Prošle godine, pripremajući grčku portokal pitu (kolač od jogurta sa svježim sokom naranče, narančinom koricom i maslinovim uljem) upoznala sam se i sa ponešto drugačijim postupkom, izmjenom u koracima, a rezultat je bio mekši biskvit.



Portokalpita, snimljeno prošle godine pod katastrofalnim uglom i još gorim osvjetljanjem...(ovo je inače fenomenalan kolač, uz bolju sliku slijedi i prezentacija recepta)

No, da bez daljnjeg razvlačenja i priče pređem na konkretno, evo mog recepta:

Kolač od jogurta sa jabukama:



Sastojci (za 12 komada-komadina):

- Za biskvit:
200 g šećera
60 ml ulja (u ovoj piti suncokretovo)
4 jaja
160 g brašna
180 ml čvrstog i punomasnog jogurta (to je standardna čašica)
1 žlica svježe korice neprskanog limuna (iz bio organskog uzgoja iz prodavnica zdrave hrane)
Šećer u prahu za posipanje

- Za nadjev:
500 – 600 g jabuka
1 žlica maslaca
100 – 150 g fine marmelade od marelica
1 žlica ruma ili calvadosa (ako ga imate)
sok 1 limuna
1 žlica limunove korice (kao i za biskvit, ne limun sa Kipra ili iz Turske prskan koznakoliko puta).
nema šećera u nadjevu

Priprema:

- Nadjev:
1. Za nadjev naribati jabuke. Zagrijati maslac, dodati naribane jabuke i na laganoj vatri kuhati dok sasvim ne omekšaju (po potrebi dodavati pomalo vode).
2. U ohlađene jabuke dodati rum (ili calvados), limunov sok i koricu, a marmelade dodati po želji da bi se smjesa mogla lako razmazati.
- Biskvit:

1. U dublju posudu sipati šećer i ulje i mutiti mikserom dok se šećer ne rastvori.
2. Dodavati jedno po jedno jaje i umješati u smjesi šećera i ulja. Dodati limunovu koricu.
3. Postepeno žlicu po žlicu brašna i umješati lagano kuhačom.
4. Na kraju u smjesu dodati i umješati jogurt.
5. Peći dva biskvita po 25 minuta, u pećnici prethodno zagrijanoj na 180 stepeni.
6. Biskvite ohladiti. Prvi biskvit postaviti na četvrtastu tacnu, premazati nadjevom i poklopiti drugim biskvitom, pa posuti šećerom u prahu.
7. Kolač ostaviti u hladnjaku oko sat vremena, a zatim narezati kocke i poslužiti.



Poslužite uz popodnevni čaj ili kafu i PRIJATNO!