U zemlji ruža

Jugoslavija se graničila sa BRIGAMA. Najveća od tih briga bila je ona sa B. Bugarska... Ti Bugari su nam vječito zadavali neke probleme, a odnosi sa Bugarskom su uvijek bili nategnuti. Sjećam se da sam kao dijete slušala razgovore vođene “na pola glasa” o tome šta nam Bugari rade. Šta su nam to radili, da li su nam išta radili, nemam pojma, politika nije nešto o čemu se razgovara sa djecom, moglo bi se otići u zatvor. Bile su to rane osamdesete, umro je drug Tito, a našu zemlju počela je nagrizati kriza koja će kasnije kuliminirati u strašnim devedesetim.

Sada, što su Rumuni i Bugari u EU, mi možemo samo da im zavidimo. A, možemo se i tješiti da su bili gori od nas...

Moja tema su zemlje Podunavlja i njihova kuhinja. Kako Dunav malim dijelom svoga toka prolazi i kroz Bugarsku, to ću i neka jela iz bugarske kuhinje, koja sam spremala svrstati pod oznaku “Dunav.”

Mada bi se očekivalo da će tu biti nekih ribljih specijaliteta, ipak neće. Biće tu paprika, rajčice, graha, piletine i špeka, sve ono što je tipično i za kuhinje drugih balkanskih zemalja, što je i razlog da mi se avantura sa bugarskom kuhinjom dopala.


Čorbadžijski grah (Боб по чорбаджийски)



Gledala sam prije par godina Zonu Zamfirovu na DVD-u i ne znam da li mi je više smatalo što je film imao titlovan prijevod na hrvatski ili mi je više smetalo što više od pola govornog jezika nisam razumjela. Zonin otac je "čorbadžija" i ne znam kako su preveli tu riječ, ali sa čorbom veze nema (kako sam ja to pretpostavila)... Čorbadžija je bogat čovjek, gazda, a "grah po čorbadžijski" je grah sa mesom.

Jedna od karakteristika bugarske kuhinje je (bila) da se u velikoj mjeri oslanja na pripremanje jela od namirnica u sezoni. Istina, kada bismo sudili po ponudi u supermarketima nikada ne bismo znali koja je sezona u toku. Rajčice i paprike su iste u januaru i martu, kao i u julu ili avgustu (a nemamo razliku sumnjati da nije tako i u Bugarskoj). Sezonsko kuhanje podrazumijeva da se zimi kuhaju grahorice ili kupusnjače, koje se kombinuju sa junetinom, svinjetinom ili piletinom i drugom peradi. Ljeti se spremaju jela od janjetine sa mladim bobom, mahunama, špinatom.

Čorbadžijski grah je tipično zimsko jelo, a kako još uvijek zima ne posustaje, to se ovo jelo našlo za stolom na jednom obiteljskom ručku.

Sastojci:

• 400 g graha tetovca
• 350 g junetine od plećke
• 30 ml ulja
• 1 glavica luka
• 2 češnja češnjaka
• 2 mrkve
• 1 mali korijen peršina
• komadić korijena celera
• 2 lista lovora
• 1 crvena paprika
• 3 žlice pasirane rajčice
• 1 kocka povrtne juhe (rastopljena u 250 ml vode)
• 1,5 l vode
• peršin
• sol
• papar

Priprema:

1. Grah namočiti preko noći, a prije kuhanja isprati pod malzom hladne vode.
2. Meso narezati na kocke veličine zalogaja i popržiti na zagrijanom ulju dok ne dobije boju.
3. U lonac staviti očišćeni luk narezan na četvrtine, češnjak narezan na tanke listiće, očišćenu i narezanu mrkvu, korijen celera i peršina, papriku narezanu na kockice, grah, lovorov list i vodu. Pustiti da proključa.
4. Dodati meso, pasiranu rajčicu i kocku. Smanjiti jačinu vatre i kuhati oko 45 minuta.
5. Na kraju dodati dosta papra i nasjeckani peršin.



Pikantno i ukusno jelo. Prijatno!

Zimski složenac od graha sa piletinom




Zimski složenac koji će obradovati ljubitelje jake hrane, a i oni drugi mogu u njemu pronaći komadić (piletine) za sebe. Inače kod mene je slučaj bio takav da je ovo jelo izazvalo nepodjeljene simpatije prije pripreme, samo na osnovu primamljivosti sastojaka (jednostavnih i vrlo “seljačkih”), a pripremljeno je izazvalo samo mmmmm... DOBRO!

Sastojci:

• 1 srednje veliko pile (1,2 kg - 1,4 kg)
• sol
• papar
• 1 žlica ulja + 2 žlice ulja
• 1 žlica maslaca + 1 žlica ulja
• 200 g luka
• 300 g graha tetovca
• 8 tankih šnita špeka
• 100 ml vrhnja za kuhanje

Priprema:

1. Namočiti grah preko noći, a prije pripreme isoprati pod mlazom hladne vode.
2. Piletinu premazati sa malo ulja (1 žlica) posoliti i popapriti i ostaviti da stoji oko pola sata.
3. U velikoj tavi u koju može stati svo meso zagrijati maslac sa 1 žlicom ulja i popržiti piletinu.da dobije boju.
4. Zagrijati 2 žlice ulja i pirjati luk narezan na ploškice dok ne povene.
5. Skuhati grah u ekspres loncu.
6. Dno keramičke posude obložiti ploškama špeka, na to složiti red luka, red graha, red luka, red graha. Dodati soli i papra po želji.
7. Na vrh složiti piletinu i meso preliti vrhnjem za kuhanje.
8. Staviti u pećnicu zagrijanu na 200 stepeni i ostaviti da se peče oko 40 minuta.

Poslužite i prijatno.




Jelo je ukusno i izdašno, preporučujem...

Piletina u finom umaku od gljiva (ala Varna)





Bugari vole crvene umake i preferiraju crveno vino. Ja također.... Živa boja potiče apetit, budi čula. Zasluga za izbor ovog jela pripada meni. Definitivno dobarn izbor, opet po mom mišljanju, a vama ostaje da probate.

Sastojci:

• 4 batka sa zabatcima
• krupna morska sol
• papar
• 1 žličica ružmarina
• 2 žlice ulja
• malo vode

Za umak:
• • 500 g rajčice u komadima
• 2 žlice ispasirane rajčice
• 1 žličica sušenog bosiljka
• 125 ml crvenog vina
• 40 ml vinskog ocata
• 1 žlica Dijon senfa
• 40 ml ulja (u originalu nije maslinovo, koje ja preporučujem)
• 1 glavica luka
• 2 -3 češnja češnjaka
• 250 g šampinjona

Priprema:

1. Pomiješajte ulje, mljevenu morsku sol, papar, ružmarin i 2-3 žlice vode i tom mješavinom premažite meso. Ostavite u hladnjaku na pola sata.
2. Za umak na maslinovom ulju popirjajte sitno nasjeckan luk, a kada postane staklast dodajte protisnuti češnjak, rajčicu, pire od rajčice, senf, vino , ocat, sol, papar i bosiljak. Pirjajte oko 10 minuta, a zatim dodajte nasjeckane šampinjone i pirjajte još 8 minuta.
3. Piletinu popržite na ulju da dobije boju, a zatim složite u vatrostalnoj posudi i prelijte umakom.
4. Pecite u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni oko 50 minuta.

Poslužite sa kuhanom rižom.



Prijatno!



Ljetni složenac od rajčica



Konačno i jedno lagano jelo. Stvoreno je za lagani ljetnji ručak ili večeru. Po želji se mogu dodati tikvice i patlidžani, a ovaj put recept iz zemlje Trakije donosim u originalu.

Sastojci:

• 1 kg zrela rajčice
• 80 g krušnih mrvica
• 2 žličice šećera
• 50 ml vinskog ocata
• 40 ml ulja
• 2 češnja češnjaka
• sol
• papar

Priprema:

1. Rajčice preliti vrućom vodom i skinuti kožicu, a zatim ih narezati na krugove.
2. Sa malo maslinova ulja premazati vatrostalnu posudu i poredati rajčice.
3. Poškropiti ostatkom maslinova ulja, dodati protisnuti češnjak, posuti mrvicama, šećerom i vinskim ocatom. Posoliti i popapriti.
4. Peći u zagrijanoj pećnici na 160 stepeni 10 minuta, a zatim dodati jaje i peći još 8 minuta.
5. Posuti nasjeckanim peršinom i odmah servirati.



Po želji se jaje može "začiniti" crvenom paprikom uprženom na ulju.

Banica sa sirom


Bureci i pite spremaju se u svim balkanskim zemljama i omiljene su kod svih balkanskih naroda.

Kada vidim bosanske žene kako vješto barataju ovim korama od vučenog tijesta ne mogu, a da se ne upitam zašto imam dvije lijeve??? Dok je drugim ženama napraviti i zamotati pitu čas posla, mene oblije hladan znoj pri samoj pomisli da probam tanko razvući jufke. Zato neću kriti da kupujem jufke za pite, a kupujem ih dnevno svježe kod majstora za izradu jufki i domaće tjestenine.

Dok su jufke nabavljene u supermarketima suhe i pucaju, ove svježe su “kao iz nanine kuhinje” meke su i lako se motaju, a pečena pita nije suha i ne para grlo.

Sastojci:

• 500 g gotovih kora za pite

Ili (za kore u kućnoj radinosti):

• 350 g brašna
• 220 ml mlake vode
• 1 žlica ocata
• 2 žlice ulja
• 1 žličica soli

Nadjev:

• 300 g svježeg sira
• 150 g feta sira
• 1 malo jaje
• 50 g rastopljenog maslaca (za kupovne kore) ili 20-30 g za domaće

Za preljev:

• 1 jaje
• 180 ml gustog jogurta

Priprema (onako kako je trebalo raditi):

Željela bih napomenuti da ja i nisam toliko nespretna u razvlačenju jufke rukama, znam ja tim prilično dobro baratati. Ono što ne znam i ne mogu je mahati ovim jufkama na oklagiji i vitlati ih u zraku onako kako sam to vidjela u Bosni.

1. Zakuhati meko i glatko tijesto od sastojaka za tijesto. Pokriti krpom i ostaviti da odstoji oko pola sata.
2. Zagrijati pećnicu na 250 stepeni.
3. Za nadjev pomiješati procijeđeni svježi sir, namrvljenu fetu i jaje. Dodati soli po želji.
4. Nakon što je tijesto otstojalo raskuhati ga i podijeliti na 6 komada. Razvući 6 tankih jufki na dva kraja nanijeti nadjev i zarolati prema sredini. Presjeći nožem i redati kružno u okruglu tepsiju počevši od centra. Preliti rastopljenim maslacem.
5. Ako koristite kupovne kore izvaditi kore, staviti na jedan dio radne površine i pokriti vlažnom krpom.
6. Uzimati po dvije kore prvu premazati sa malo rastopljenog maslaca i složiti na nju drugu koru. Nanijeti nadjev po dužoj strani oko 2 centimetra od početka zarolati i presjeći. Nanijeti nadjev na ostatak kore i postupiti na isti način. Isto uraditi sa svim korama.
7. Saviti u krug i premazati maslacem.
8. Temperaturu u pećnici smanjiti na 220 i staviti banicu da se peče oko 30 minuta.
9. Pomiješati jaje i jogurt, preliti preko banice i peći još 10 minuta.



Zaključujem i izjavljujem da je banica pripremljena na ovaj način mekša i ukusnija od bosanske sirnice, a posebno mi je dobra feta u nadjevu. Prijatno.

Bvlgari i bugarska baklava sa mirisom ruže...



Moja mama je žena jednog parfema. Mislim da je od svoje dvadesete koristila Diorov parfem Diorella i kako je jednako zgoditku na lutriji pronaći taj miris utjehu je pronašla u Diorissimu.

Također ženi se dopada i Chanel No.5 i stavlja ga za posebne prilike, što su u njenom slučaju izlasci na koncerte ili u pozorište, što je u sredini kakva je Sarajevo, zaista POSEBNA prilika jer su te prilike rijetke.

Ostali parfemi mogli bi i da ne postoje i nije bitno da li se radi o superluksuznim izdanjima od hiljadu maraka za bočicu ili onim od 50-tak maraka, za nju je priča završena samim postojanjem Diora i Chanela.

Nedavno joj se dopao moj Bvlgari Voile de Jasmin, kojeg ja obožavam. Ha...kada sam joj rekla koji miris imam upitala je u čuđenju “Koji je to? Neki bugarski?” Bvlgari je za nju Bugarin i nema šanse da je ubjedim da je to bez smisla...A Bugarska je zemlja ruža.




Veza ove baklave sa Bugarskom je miris ružine vodice u agdi, koji doprinosi i kompletnom dojmu kod konzumacije. Mnogo dobra baklava.... Eto vam zadatka. Ružinu vodicu možete naći u boljim supermarketima, ako već u gradu nemate dućan sa orijentalnim drangulijama.

Sastojci:

• 8 tankih kora sa jajima (kore posebno namjenjene za baklave)
• 80 – 100 g maslaca za jufke
• 200 g mljevenih oraha
• 200 g mljevenih badema
• 6 jaja
• 6 žlica šećera
• 100 ml milerama

Za agdu:

• 300 g šećera
• 240 ml vode
• 2 žlice ružine vodice
• 1 limun

Priprema:

1. Zagrijati pećnicu na 200 stepeni.
2. Odvojiti 8 kora i pokriti ih vlažnom krpom ili ručnikom da ne presuše.
3. Za nadjev pjenasto izmiksati jaja sa šećerom. Dodati i umiješati mljevene orahe i bademe. Na kraju umiješati mileram ili slatki kajmak skinut sa mlijeka.
4. Složiti tri jufke jednu na drugu, a svaku premazati sa malo rastopljenog maslaca. Presaviti na pola po dužini i staviti na dno četvrtaste tepsije (viškove odrezati i baciti).
5. Preliti sa pola smjese za nadjev.
6. Složiti dvije jufke jednu na drugu premazati maslacem, saviti na pola i složiti preko nadjeva.
7. Nanijeti ostatak nadjeva i preostale tri kore na isti način kao i prethodne. Premazati rastopljenim maslacem i izrezati nepečenu baklavu.
8. Peći u zagrijanoj pećnici oko 45-50 minuta. Ohladiti i preliti vrućom agdom (sirupom).
9. Za sirup šećer preliti vodom pustiti da prokuha i dodati ružinu vodicu i limunov sok, pa lagano kuhati oko 5 minuta.

Ja uvijek koristim vruću agdu preko ohlađenog kolača. Teoretski može i hladna agda preko vrućeg koalča, a praktično i vruća agda preko vrućeg.



Baklava se poslužuje sa limunadom ili hladnom vodom. Prijatno!

U zemlji grofa Drakule

Nastavljam putovanje kroz Podunavlje na koje sam krenula iz Schwartzwalda na dan rijeke Dunav, još 29. juna prošle godine. Da sam na put krenula pješice odavno bi stigla do Crnog mora, ali nisam... Po svemu sudeći krenula sam u kazančetu veslajući kuhačom, pa gdje stignem i kada stignem.

Prošla sam kroz Njemačku, Slovačku, Austriju, Mađarsku, Srbiju i evo me u Rumuniji. A šta je sa onih stotinjak kilometara Dunava kroz Hrvatsku, na koje su Austrijanci “zaboravili” na Novogodišnjem bečkom koncertu? Da se meni takav “škandal” ne bi dogodio, kuhinji Baranje ću se vratiti nekom drugom prilikom, a sada prelazim na Rumuniju.



Čini li se vama da nas u posljednje vrijeme bombarduju filmovima sa vampirima? Najslavniji je naravno Grof Dracula. U EU, grogf Drakula postao je glavni izvozni proizvod Rumunije, pa su turističke ture u kojima se organizirano razgledaju dvorci u kojima je ovaj obitavao iznimno popularni.



Donosim vam kratku priču o porijeklu mita o grofu Draculi čiji je lik motivirao Stokera na pisanje romana, a kasnije i filmske stvaraoce na niz filmova o vampirima.
“...Mali Zmaj Vlad Tepeš rodio se u novembru ili decembru 1431. godine u rumunjskoj tvrđavi Sighisoara. Njegov otac zvao se također Vlad i bio je guverner Transilvanije i pripadnik Viteškog reda Zmaj. Vlada seniora zvali su Drakul jer je upravo "dracul" rumunjska riječ za zmaja. Njegov sin je kao svoje prezime preuzeo deminutiv te riječi - Drakula, što znači "mali zmaj", odnosno "zmajev sin".

Nekoliko godina po rođenju sina-imenjaka Vlad senior postao je vladar Vlaške. Međutim, od svoje jedanaeste do sedamnaeste godine Vlad mlađi će živjeti kao turski sužanj. Naime, u spletu feudalnih intriga tog vremena on i njegov mlađi brat bit će turski taoci. Turci će sedamnaestogodišnjeg Vlada osloboditi nakon vijesti o ubistvu njegovog oca koje je organizirao Vladislav II. Starijeg Vladovog brata, pretpostavljenog očevog nasljednika, ubojice su živog sahranile. Uz pomoć Turaka, Vlad se nakratko dočepao vlaškog prijestolja, no i njega je uskoro porazio Vladislav II. Tek desetak godina kasnije Vlad će uspjeti da ubije Vladislava II i na šesnaest godina čvrsto će zasjesti na prijestolje Vlaške.

Na Uskrs 1459. pozvat će sve velikaške obitelji na gozbu. Pošto je znao da su svi oni učestvovali u zavjeri protiv njegovog oca, surovo im se osvetio. Vođe svih porodica nabio je na kolac, a i ostale je pobio na surov način. Hronike govore da je svoje žrtve osljepljivao, derao im kožu, kuhao ih, spaljivao i sahranjivao žive, rezao im uši, nos i spolne organe. Ipak, njegova najdraža kazna bilo je nabijanje na kolac. Otuda i nadimak Tepeš, što na rumunjskom znači "nabijač na kolac", a i Turci su Vlada zvali Kaziglu-beg, što u suštini znači isto.

Anegdote o Drakulinoj vladavini podsjećaju na brojne legende o kontroverznim surovim vladarima. Bio je, kažu, surov, no, na svoj način, pravedan. Na glavnom gradskom trgu Vlad je, kažu, postavio zlatni pehar s vodom za žedne putnike. Ljudi su se toliko bojali njegove surovosti da pehar nikad niko nije ni pokušao ukrasti. Prosjake je Drakula smatrao lopovima. Sve vlaške prosjake jednom je pozvao na gozbu. Nakon što su se najeli i napili kao nikad u životu, Vlad je naredio da se zgrada u kojoj su se ovi nalazili zatvori i spali. Niko od uzvanika nije preživio.

Drakula je 1462. godine započeo rat s Turcima. Nakon što je uvidio da je poraz neminovan, naredio je da se dvadeset hiljada turskih vojnika koje je zarobio nabije na kolac. Bježeći od Turaka, Drakulina žena je izvršila samoubojstvo, a Vlad je pobjegao u Transilvaniju, gdje ga je zarobio i zatvorio mađarski kralj Matija Korvin. Pred kraj života uspio se osloboditi, no u decembru 1476. godine je poginuo: neki kažu u borbi sa Turcima, a neki kao žrtva atentata...”

(Priča je objavljena u sarajevskom magazinu BH Dani, br. 208, 01.juni 2001.)

Po svemu sudeći jedina veza Vlada Drakule sa vampirizmom Stokerov roman...Jedan drugi rumunjski vladar bio je mnogo okrutniji od Vlada Tepeša. Sjećate li se vremena u kojem je Rumunijom čeličnom rukom vladao Nicolae Ceausescu? Sjećate li se scene njegova pogubljenja u kišnom decembarskom danu sada već davne 1989. godine? Ne volim što sam vidjela tu scenu, kao što ne volim što sam vidjela smaknuće omraženog Sadama. Bolno me vrijeđa ljudska surovost, pa i onda kada je rezultat osvete. Pripremajući ovaj post nešto mi je upalo u oči…Oba diktatora pogubljena su na vjerske praznike, Ceausecu na Božić, a Sadam na prvi dan ramazanskog Bajrama. Slučajnost???

Priče onih koji su prošli torturu vladavine klana Ceausecuovih kažu da su Rumuni bili gladni. Filmovi koji prikazuju uspjehe njihovih gimnastičarki na raznim sportskim natjecanjima kažu da su se čudom čudila kada bi vidjele narandžu ili bananu. Priča se da su mogli nabaviti 250 g slama “prdare” po osobi mjesečno. Ne znam šta je od svega tačno, a šta je pretjerivanje kojem smo svi skloni. Znam da ne bih voljela živjeti u takvoj zemlji, za vrijeme takvog režima, kao što znam i da sam preživjela i gore i teže od toga.

I onda dolazim do pitanja šta odabrati iz kuhinje naroda koji je u svojoj bliskoj prošlosti bio više gladan nego sit?

Mamaliga

Mamaligu svakako. Mamaliga nije ništa drugo do tvrdo kuhana pura i to tako tvrdo kuhana pura ili kačamak, da se može rezati i poslužiti umjesto kruha.
Kao da mi je pura neko jelo i kao da je za puru potrebno objaviti recept. Evo ovako sam je sinoć pripremila.



Sastojci:

• 100 g žutog kukuruznog brašna
• 50 g raževog brašna
• 600 ml vode
• sol
• naribani dimljeni masni sir
• salama tzv. “prdara”
• feferončići
• luk
• mileram

Priprema:

1. Uzavreti vodu u koju ste dodali malo soli. Skloniti sa štednjaka i usuti obje vrste brašna, umiješati i vratiti da se kuha uz stalno miješanje 20-tak minuta.
2. Sipati u manje posudice oblog oblika i ostaviti da se ohladi. Izvrnuti na tanjur za serviranje, preliti mileramom i naribati dimljenog masnog sira. Narezati salame i luka, dodati feferončiće i to je to...

Ako se priprema Mamalige na gore navedeni način nije činila kao recept, jer i nije ništa posebno, možda će vam bolje prijati i više pažnje izazvati u obliku kruščića. Meni je sigurno kao kruh mnogo privlačnija. Dakle slijedi recept za kukuruzu na rumunjski način:



Sastojci:

* 150 g bijelog brašna
• 150 g kukuruznog brašna
• 40 g maslaca (zapravo bi trebala biti 30 g masti)
• 300 ml kiselog mlijeka
• 5 g praška za pecivo
• 2,5 g soli

Priprema:

1. Pomiješati obje vrste brašna sa praškom za pecivo i soli, u sredinu dodati kiselo mlijeko i rastopljeni maslac i umiješati.
2. Kalup za vijenac ili kalup za kruh premazati sa malo maslaca i kruščić peći u zagrijanoj pećnici na 220 stepeni oko 25 – 30 minuta.
3. Narezati na šnite, kao i svaki kruh i servirati sa slaninom, kiselim krastavcima, lukom i kiselim mlijekom.

Đuveč sa piletinom (Ghiveci)



Đuveč nije rumunjska, niti balkanska ekskluziva. Isto jelo i ostali narodi svijeta poznaju pod nešto drugačijim nazivima. Kod nas na Balkanu to je naš đuveč...

Najjlepši je ljeti kada obilje svježeg povrća dolazi iz domaće bašte. Meni su ljeto i zima otprilike isti. Odrasla sam u betonu, a na malo zemlje na vikendici nikada nismo gajili povrće. Imamo mali voćnjak i cvijeće... Sad, da li da vjerujem prodavcima na pijaci da prodaju domaću robu i domaće rajčice, patlidžane i tikvice ili da im ne vjerujem pitanje je koje si postavljam kada ljeti vidim stolove koji se prelamaju pod težinom voća i povrća svih mogućih boja. Zimi sam ograničena na ponudu supermarketa, koja je zaista dobra. Patlidžani i tikvice su solidne kvalitete, rajčice su napumpane i bez ikakvog mirisa i ouksa pa sam ograničena na pelate iz konzerve. Ovo je zimska verzija đuveča.

Sastojci:

• 40 ml ulja
• 2 glavice luka
• 1 crvena paprika
• 1 zelena paprika
• 1 žuta paprika
• 1 patlidžan
• 2 tikvice
• 2 konzerve pelata
• svježe nasjeckani peršin
• 1 malo pile
• 1 žlica Vegete ili drugog začina od povrća
• sol
• papar
• 250 ml bijelog vina

Priprema:

1. Piletinu narezati na 8 dijelova i posuti vegetom. Vatrostalnu posudu premazati sa malo ulja dodati piletinu i preliti sa 100 ml pilećeg temeljca. Staviti u pećnicu zagrijanu na 200 stepeni i peći oko sat vremena.
2. Patlidžane i tikvice narezati na kolutove. Patlidžane nasoliti i ostaviti da stoje oko 20 – 30 minuta da se odstrani gorčina.
3. Paprike narezati na trakice.
4. Na zagrijanom maslinovom ulju popržiti luk dok sasvim ne omekša. Dodati paprike i pirjati 5 minuta. Zatim dodati patlidžan i tikvice i pirjati 10 minuta. Dodati rajčicu i kuhati narednih 10 minuta.
5. Dodati komade pečene piletine, podliti vinom, posoliti, papapriti i kuhati još 10 minuta.



Cozonac





Cozonac je nešto svečanije slatko pecivo sa nadjevom od oraha, lješnjaka ili maka. Prvi recept na koji sam dosta davno našla sadržao je i dodatak rahat lokuma. Po tome sam ga upamtila i izdvojila. Nisam zanala kako se ponaša rahat lokum pečen u kolačima i morala sam isprobati. Vrijeme je prolazilo, a recept je čekao da bude isproban. Pa kako se po zadatku koji sam sama sebi zadala bavim rumunjskom kuhinjom vrijeme je i za cozonac na moj način, sa mljevenim lješnjacima i čokoladom, oblikovan u ružice.

Sastojci:

• 400 g mekog brašna
• žličica soli
• 1 jaje
• 1 žumance
• maslac i mlijeko za premazivanje
• 10 g svježeg kvasca
• 150 ml mlakog mlijeka
• 40 g šećera u prahu
• 40 g rastopljenog maslaca
• 300 g mljevenih prženih lješnjaka
• 100 g čokolade, naribane
• 100 g rahat lokuma sa okusom ruže
• 150 ml mlijeka
• 2 žlice šećera
• 1 žlica ruma

Priprema:

1. Zagriajti mlijeko na 35 stepeni. Namrviti kvasac i pomiješati sa zagrijanim mlijekom. Ostaviti 15 minuta na toplom da naraste.
2. Prosijati brašno u dublju posudu i dodati žličicu soli. Umiješati so u brašno da ne dolazi u dodir sa kvascem, a potom dodati i umiješati kvaščevu smjesu.
3. Dodati omekšali maslac, šećer, jaje i žumance i pomiješati da se sastojci povežu, a zatim mikserom sa spiralnim nastavcima miješati dok se od tijesta ne oblikuje kugla. Otijesto ostaviti na sobnoj temperaturi ili pored radijatora oko 45 minuta do sat vremena da nadolazi.
4. Nadošlo tijesto spustiti dlanom, a zatim prebaciti na lagano pobrašnjenu radnu površinu i razvaljati u pravokutnik debljine oko 5 milimetara.
5. Za nadjev pomiješati mljevene lješnjake i šećer sa toplim mlijekom, dodati čokoladu, rum i nasjeckani rahat lokum i povezati u smjesu koja se može razmazivati.
6. Na razvučeno tijesto nanijeti nadjev i saviti kao rolat. Rezati komade dužine oko 5 centimetara. Stavljati ih u kalupe za mafine ili dublje keramičke kalupiće za prhke pitice. Premazati mješavinom rastoplenog maslaca i mlijeka.
7. Peći u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni oko 40 minuta.




Možete poslužiti uz čašu mlijeka ili šolju bijele kafe. Prijatno!

Papanaşi




Ruku gore svi vi koji zaista ne volite krofne, fritule i slične slatke pržene stvari. Koliko vas je? Mogu vas nabrojati na prste jedne ruke…
Papanaşi su posebno fine I mekane krofnice sa tijestom od svježeg sira, poslužene sa mileramom i pekmezom od šljiva ili džemom od bobičastog voća su nimalo lagana, ali tako neodoljivo ukusna večera.

Sastojci:

• 500 g brašna
• 2,5 g soli
• 50 g šećera
• 150 ml mlakog mlijeka
• 10 g svježeg kvasca
• 300 g svježeg sira
• 2 žumanca
• 40 g rastopljenog maslaca
• limunova korica
• 1 žlica ruma
• ulje za prženje

Priprema:

1. U mlijeku namrviti kvasac i pomiješati sa žlicom šećera. Ostaviti na toplom 15 minuta da se podigne.
2. U brašnu napraviti udubljenje, dodati žumanca, rum, šećer, sol, rastopljeni maslac i naribanu limunoviu koricu. Malo pokriti idodati kvasac, pa dobro pomiješati. Na kraju dodati sir i mikserom izraditi mekano tijesto. Ostaviti na toplom oko pola sata do sat vremena.
3. Nadošlo tijesto preraditi na pobrašnjenoj površini. Razvaljati na debljinu do 1 centimetar, a zatim manjom čašom ili šalicom vaditi okrugle oblike.
4. Pokriti krpom i ostaviti da stoje još 15 minuta, a zatim ih donjom stranom spuštati u vruće ulje I pržiti sa svake strane po 2 minute.



Uživajte, ali pazite da ne pretjerate...

011 – Halo, Beograde!

Ne na jednoj, na DVE velike rijeke ugnijezdila se srpska prijestolnica, Beograd. Sada vi meni recite, može li se poželjeti neki bolji položaj? Na raskrsnici Istoka i Zapada, povijesno dodirna tačka dviju kultura, dviju tradicija, otomanske Turske i Austrougarske nalazila se tačno ovdje.

Šta reći, šta napisati o gradu koji koji nije samo lijepa razglednica? Šta reći o gradu prema kojem ste stvorili određene emocije? Šta reći o gradu kojeg volite, iako ga (uglavnom) ne poznajete?

Beograd volim zbog Beograđana, zbog onog njihovog neodoljivog govora kada razvlače – BEOGRAD. Pamtim i stvaram sliku o Beogradu u otporu fašistima iz "Otpisanih", Beograd ranih pedesetih iz "Bala na vodi", Beograd ludih šezdesetih iz "Grlom u jagode", Beograd šašavih sedamdesetih iz "Beleški jedne Ane"... Beograd osamdesetih, oktobarski sajam knjiga i Mesam. To je Beograd kojeg volim.

Kada sam bila mala, bila sam ljubomorna na male Beograđane. Sretali smo se na moru i činilo mi se da se prave mnogo važni. Ma i pravili su se...Mi smo imali Olimpijadu, kojom smo se uvijek mogli pohvaliti, a oni su imali veliki grad, dvije velike rijeke, preko milion stanovnika i bili su GLAVNI GRAD. U našim dječijim glavicama to je bilo veoma, veoma važno. Dok su se djeca družila i pomalo, sasvim bezazleno svađala, roditelji su se divno družili. Ti, Beograđani, uvijek su pravili dobru atmosferu. Uz dobru klopu, našla bi se gitara i "matorci" bi padali u duboki sevdah.

Moj je dajdža bio beogradski student s kraja šezdesetih. Njegova priča potvrđuje tezu o čuvenoj srpskoj druželjubivosti i gostoprimstvu. Legenda kaže da je u Beogradu mogao proživjeti mjesec dana, a da ne potroši ni dinar na hranu. Hranio bi se kod drugova i njihovih mama. Još jedna legenda iz tog vremena, sa istim glavnim likom kaže da je u jednoj takvoj gostoljubivoj kući moj dajža pojeo teglu slatka od dunja. U Bosni se slatko iznosi u sasvim malenim posudicama, jedna – dvije malene žličice i to je to. Dobar običaj nalaže nam da pojedemo sve što je posluženo, da se domaćica ne bi pomislila da je nešto loše i da se ne bi uvrijedila. Ne znam da li je takav srpski običaj, ali domaćica je pred mog dajdžu, dvadesetogodišnjeg momka od metar i devedeset i nekih devedeset kilograma, iznijela teglu slatka (a budući da je domaće, vjerujem i da je tegla velika) i da se domaćica ne uvrijedi moj je dajža jeo to slatko dok ga nije pojeo – SVE! Mislim da su posljedice takve da više u životu nije probao slatko, barem ne ono od dunja....

Sarma i leptir mašna, turšiia i stilski namještaj...

Beograd ima izvesnog šmeka, kada mu dolaziš iz daleka,
Beograd ima izvesnog stila čim ga ugledaš iz profila.
Beograd ima izvesnog šarma, kad zamirišu kafa i sarma,
I sve u svemu, toliko o njemu – to je BEOGRAD.

Opet je Đorđe Balašević "krivac" za izbor današnjeg jela.

Sreća je da nije vrijeme kiselog kupusa, jer mi jelo ne bi prošlo kao autentično bez kiselog kupusa. Miris sarme od kiselog kupusa jedan je od onih mirisa koje ne podnosim, pa kad joj se još doda suho meso (A kakva bi bila novogodišnja sarma bez suhog mesa? Ne, to nije za mene...) kombinacija za pobjeći na neko udaljeno mjesto.

Mada se naši narodi i narodnosti zaklinju u sarmu kao autohtono jelo nacionalne kuhinje i na kraju je proglašavaju brandom, teško ćemo pronaći poznavaoca nacionalnih kuhinja u svijetu koji bi je povezao sa našim krajevima. Sarmice u listovima vinove loze pripremaju Grci i Turci pa će vam svako reći da su dolme njihovo jelo. Sa sarmicama u kiselom kupusu svijet su upoznali Poljaci koji sasvim isto jelo nazivaju Golabki (golupčići). Elem, ne da nam se da od bilo čega napravimo taj BRAND.



Za beogradsku sarmu na moj način, pored leptir mašne trebate još:
Sastojci:

* 30 listova vinove loze
* 500 g mljevenog mesa
* 75 g riže
* 1 žlica ulja
* 1 glavica luka
* 1 češanj češnjaka
* 100 g masnijeg suhog mesa
* 1 jaje
* papar
* sol
* žličica mljevene paprike
* sjeckani list peršina
* kajmak ili mileram za serviranje

Priprema:

1.Listove vinove loze oprati i staviti u hladnu vodu, pa kuhati oko 10 minuta da omekšaju (ovaj korak kod mene je izostavljen jer sam koristila marinirane listove vinove loze).
2.Na zagrijanom ulju popržiti na kockice narezano suho meso sa lukom, češnjakom i nasjeckanim peršinom.
3.U meso dodati rižu, jaje, so, papar, papriku i uprženi luk. Umješati da se riža i dodaci jednako rasporede u mesu.
4.Smjesom puniti listove loze i praviti malene zamotuljke. Složiti kružno u većem loncu tako da ih bude samo jedan red. Zaliti sa 2 čaše vode i staviti da se kuha.
5.Kuhati lagano uz povremeno dodavanje vode da sarma ne bi zagorjela oko 2 sata.
6.Ukoliko se služi topla - kuhanu sarmu poslagati u zemljanu posudu dodati kajmak, preliti sokom od kuhanja i staviti u pećnicu da se zapeče još 5-6 minuta. Smatra se da je dobra i hladna sa ili bez dodavanja milerama.




Vodi se polemika oko toga da li se u nadjev dodaje jaje ili ne. Ja ga dodajem zbog komaktnosti smjese jer volim da se sarma može presjeći vilicom, a da se nadjev ne raspada.

Srpske torte

Imala sam dilemu koji desert da izaberem za ovaj post. Prva opcija je bila Vasina torta. Svi je volimo, a uz njen nastanak vezana je prekrasna i tako romantična priča (ne nije riječ o Vasi Ladačkom). Beograđanka, Maja sa Cooks and Bakes, preporučila je Moskva šnit, raskošnu tortu kreaciju nastalu u jednom od najstarijih i najuglednijih beogradskih hotela starog stila, hotela Moskva. Marija sa bloga Palačinka, predložila je tortu Aleksandar... Proučivši recepte za dvije posljednje vidjela sam da to kod mene neće ići. Ne zbog toga što sam lijena za spremiti neku raskošniju tortu, već zbog toga što od same pomisli da u tortu ide 12 komada jaja odustanem. Hmmm....nazovite to "brigom za liniju."

Ono što doživljavam kao jedinstvenost srpske kuhinje jesu posne torte. U pravoslavnom crkvenom kalendaru mnogo je dana na koje se posti. Nekada su se ljudi držali tih običaja, pa iz tog vremena i potiču ovi starinski recepti. Postoje posne varijante Reform torte, Doboš torte, koje su samo osrednje varijacije na izvrsni original. Ja sam se ipak odlučila za ORIGINAL – Žito tortu. Žito ima posebnu ulogu u pravoslavnoj tradiciji, služi se za slave, služi se za Božić i na pominjanje žita (sa šlagom) meni je prva (dobro, ipak druga, asocijacija – Beograd).

Žito torta



...iz škrinjice starih recepata



Vidjela sam da postoji i mrsna varijanta ove torte. Ja bih rekla da s obzirom na sastojke i na priliku ona mora biti i ostati posna torta. Ni u čemu ova torta nije uskraćena izostavljanjem jaja i maslaca. Mekana je, ukusna i s obzirom na sastojke poput žita, meda i orašastih plodova zdrava slastica.

Sastojci:



Kore:
* 220 g meda
* 200 ml kisele vode
* 150 g šećera
* žličica sode bikarbone
* 350 g brašna
* ribana korica 1 limuna

Nadjev:
* 200 g šećera
* 150 g žita (prethodno skuhanog i samljevenog)
* 200 g mljevenih oraha
* 100 g mljevenih lješnjaka
* 100 g grožđica natopljenih u rumu
* svježe iscjeđen sok 1 limuna
* na vrh noža struganog muškatnog oraščića
* sjeckani orasi i lješnjaci za ukras





Priprema:

1.Zagrijati pećnicu na 180 stepeni. Plitki pleh za pečenje biskvitnih kora lagano premazati sa malo ulja.
2.Pomješati brašno sa sodom bikarbonom i naribanom limunovom koricom. Dodati šećer, vodu i med i umješati tijesto.
3.Podijeliti tijesto na dva dijela i ispeći dvije kore. Kore ohladiti, podijeliti po širini na po dvije trake i nadjenuti.
4.Rastopiti šećer sa 150 ml vode. Dodati mljevene orahe, kuhano žito i muškatni oraščić i umiješati.
5.Skloniti sa štednjaka i dodati grožđice prethodno namočene u rumu i limunov sok.
6.Dok je nadjev još topao premazivati kore i slagati jednu na drugu. Gornju koru posuti zdrobljenim orasima i lješnjacima.
7.Ostaviti u hladnjak da se stisne i da kore omekšaju pod težinom nadjeva.
8.Rezati na šnite i poslužiti.





Žito sa medom

U doba studija moje kolegice i ja imale smo običaj da pred ispite koji su zakazani za poslijepodne, sjesti u obližnju slastičarnicu na žito sa šlagom. Voljela sam taj naš mali ritual. Žito sa šlagom pred ispit, ne i u drugim prilikama. Uvjeravale smo jedna drugu i same sebe da je žito sa šlagom i orasima "brain food", odnosno da nam daje energiju i popravlja naše mentalne sposobnosti.

Osim na studentske dane i predispitnu groznicu žito me asocira i na Beograd. Sigurna sam da će prva stvar koju ću uraditi u Beogradu biti izlazak na žito. Ne u neku fensi-šmensi slastičarnicu sa prekrasnim kolačima o čijoj je pripremi glavni slastičar učio u Parizu...Hoću da pronađem neku finu slastičarnicu u kojoj se vodi računa o tradiciji, a kolači se spremaju po bakinim receptima. Nadam se da ću je pronaći, da se negdje u Beogradu, krije jedan takav maleni kutak slatkog raja.

Do tada, žito ću pripremati sama na sljedeći način:





Sastojci (2 porcije):

* 150 g pšenice
* 50 g meda (lipovog ili vrijeska)
* 50 g oraha
* 50 g lješnjaka
* 50 g grožđica
* 3-4 klinčića (usitnjena u avanu)
* ½ žličice mljevenog cimeta

Priprema:

Priprema kuhanog žita predstavljala mi je posebno zadovoljstvo. Ovo lagano kuhanje prošlo je kao za tren. Dok se žito kuhalo mogla sam da se posvetim drugim poslovima i tu i tamo povremeno obiđem oko štednjaka da vidim kako stvar napreduje.

1.Namočiti pšenicu u hladnoj vodi da prenoći.
2.Ujutro isprati pšenicu pod mlazom hladne vode i staviti u lonac sa hladnom vodom.
3.Pšenicu kuhati jako dugo, barem 2,5 – 3 sata.
4.Kuhanu ocijediti u đevđiru i raširiti na papirom obložen veliki pleh pa ostaviti da se suši barem 8 sati (ili do sutradan).
5.Osušenu pšenicu samljeti. Rasporediti u zdjelice i dodati med, grožđice namočene u rumu i začine. Posuti grubo usitnjenim orasima, lješnjacima i bademima.




Iako sam odrasla u multikulturalnom Sarajevu i išla u goste u brojne pravoslavne kuće, nikada nisam probala slavsko žito. No meni se ipak ne bi desio Bandićev gaf sa žlicom...

I nešto novo – Dunavski cvet...

Recept koji nije iz srpske tradicionalne kuhinje, ali je ovo jelo moderne kuhinje popularno je u prijestolnici i nosi naziv po Dunavu – Dunavski cvet. Pripremu ovog jela za moju prezentaciju beogradskih gastronomskih ikona preporučila mi je Marija sa bloga Palačinka. Recept koji je preporučila sam pomalo izmijenila dodajući kajmak, koji definitivno jeste poseban srpski specijalitet i kojeg se nigdje drugo osim u Srbiji i Bosni ne može naći.

Sastojci:

* 25 g maslaca
* 500 g pilećeg filea (original je svinjski file)
* 450 g šampinjona
* 200 g slanog kajmaka
* 4 zemičke
* 1 glavica brokule
* sol
* papar
* peršin

Priprema:

1.Očišćenu brokulu kratko blanširati u zasoljenoj vodi samo da omekša.
2.Meso posoliti i propeći u roštilj tavi bez masnoće. Izvaditi meso iz tave i ostaviti na zagrijanom tanjuru.
3.Rastopiti maslac na tavi u kojoj se peklo meso. Odvojiti klobuke šampinjona i propeći ih na rastopljenom maslacu.
4.U vatrostalnu posudu složiti red na šnitice narezanih zemički. Preliti masnoćom od pečenja.
5.Preko kruha složiti red mesa, a preko mesa šampinjone nadjevene kajmakom. U sreinu složiti kuhanu brokulu. Popapriti i dodati sjeckani peršin, a zatim zapeći u zagrijanoj pećnici još 10-tak minuta.




Ponekad pomislim da su moji postovi predugački i da zbog toga nisu privlačni, da se danas ljudima ne da čitati sadržaj duži od tri reda. Ja bih mogla staviti recept i zaključiti temu, ali to ne bi bila ja. Pa, eto, sorry...opširna sam, ali to sam ja.

Ja sam rođen tamo na salašu...

Ja sam rođen tamo na salašu,
u ravnici kraj maloga rita;
ljuljali me talasi Dunava,
milovala vojvođanska žita.

Moje kulinarsko putovanje Dunavom se nastavlja.Ja nisam rođena na salašu, ali prvo sjećanje na Vojvodinu, serija je "Salaš u Malom ritu" i ova pjesma iz špice. Kasnije je došao Balašević, pa Osma ofanziva, Jovan Sterija Popović, pop Ćira i pop Spira...

Ipak za Vojvodinu me najviše vežu pjesme Đoleta Balaševića, njegov Panonski mornar i dalje: Ratnik paorskog srca, Noć kad sam preplivao Dunav, Stari laloški vals, Dok gori nebo nad Novim Sadom i ponajviše 'Al se nekad dobro jelo.

Plodna i prostrana zemlja, dobri ljudi – dobra hrana. U Jugoslaviji je Vojvodina važila za "melting pot" naroda i narodnosti. Sigurno je da su svi oni utjecali na bogatstvo vojvođanske kuhinje, starosjedioci i dođoši (sa osmom ofanzivom), svako je na svoj način zaslužan da se tamo zaista dobro jede. Razmišljala sam šta odabrati iz tog mnoštva, slušala Đoletovu pjesmu i koja jela spominje, tražila po internetu i na kraju odabrala jednostavna i klasična jela.

Vera sa bloga Astal-kuhinja moje ravnice zna najbolje o kakvoj se kuhinji radi, pa mi je poslužila kao izvor ideja, tako sam pripremila jela koja navodi kao dio Vojvođanskog nedeljnog ručka. Tu je nedeljna pileća supa, rinflajš (falšni doduše) i rezanci 's makom (iz Đoletove pjesme).

Prvo supa/juha....Pileća sa griz knedlama...

Nekada se ručak u "dobroj kući" nije mogao zamisliti bez juhe. Sudeći po tome, moja nikad nije bila dobra, ali se nedjeljom, ipak, pravila pileća ili goveđa juha. Najzanimljivija mi je juhica sa knedlima od griza, a i najljepše izgleda. Da li je jedan, standardni recept, ili ih je 1001, to ne znam. Ja pripremam ovu juhu ovako:



Sastojci:

za juhu
* 1 manje pile
* ½ glavice luka
* 2-3 mrkve (ili više "baby" mrkvica)
* 3-4 veća krumpira ili 10-tak malih, mladih krumpira
* ¼ korijena celera
* 1korijen peršina
* 1 vezica sitno sjeckanog peršina
* 1 list lovora
* 6 zrna crnog papra
* so
* 1,5 l hladne vode

Za knedle:
* 1 jaje
* malo maslaca ili margarina
* 5 žlica griza

Priprema:

1.Pile razdvojiti na dijelove i odstraniti masne dijelove kožice.
2.Odstraniti vanjsku ljusku sa luka i kratko ga propeći na tavi bez masnoće.
3.Očistiti povrće i krupno narezati.
4.Komade mesa sa očišćenim povrćem, polovinom glavice luka, soli i paprom staviti u hladnu vodu da se kuhaju. Kada voda proključa smanjiti temperaturu i na laganoj vatri kuhati oko 1 sat. Poslije 45 minuta kuhanja provjeriti da li je povrće skuhano i ako je mekano izvaditi ga iz lonca.
5.Nastaviti sa kuhanjem dok piletina ne omekša, pa izvaditi meso i ostaviti ga za "rinflajš".
6.Za griz knedle bjelanca ulupati u snijeg, pa u to dodati lagano umućeno žumance i omekšali maslac i griz i na vrh noža soli. Umješati drvenom kuhačom da se sastojci sjedine, pa zatim oblikovati tanki valjak i narezati komade veličine 1 centimetar.
7.Juhu (temeljac) procijediti i staviti da ponovo proključa i u to ubaciti knedlice. Kuhati još 10-tak minuta i na kraju u gotovu juhu dodati sjeckani peršin.





Rinflajš, falšni

Rinflajš je meso i povrće iz juhe. Naziv je na iskrivljenom njemačkom "rindfleisch" ili doslovno goveđe meso. Ovaj je rinflajš falšni jer sam umjesto govedine koristila piletinu, a inače je sve ostalo kako treba. Povrće se poslužuje uz umak od kopra, koji se priprema kao bešamel, ali se umjesto mlijeka koristi juha.

Sastojci:

* meso iz juhe
* povrće iz juhe

Za umak:
* 1 žlica brašna
* 20 g maslaca
* 1,5 dl kiselog vrhnja
* so
* sjeckani kopar

Priprema (umaka):

1.Na zagrijanom maslacu kratko popržiti brašno.
2.Kada počne poprimati boju zaliti sa 2 kutljače juhe i kuhati uz miješanje oko 5 minuta.
3.U gotov umak umješati kiselo vrhnje, malo soli i sjeckani kopar



...i rezanci s makom

Kada sam se odlučila na pisanje malog serijala recepata iz metropola na Dunavu jedino mi je bilo jasno da ću iz vojvođanske ravnice kao slatkiš pripremiti rezance s makom (treba izgovoriti poput Đoleta). To je super jednostavan slatkiš, ali je meni naprosto neodoljivo kako to Đole pjeva.

Sastojci:



* 200 g svježe tjestenine
* 50 g mlevenog maka
* 40 g šećera u prahu
* 4x5 g maslaca

Priprema:

1.Skuhati svježu tjesteninu (široke rezance), iscijediti i isprati hladnom vodom.
2.Pomiješati mljeveni mak sa šećerom u prahu i umiješati sa tjesteninom.
3.Podijeliti u četiri tanjura i na svaku porciju dok je još vruće dodati po žličicu maslaca i pustiti da se rastopi.