FBI Rukavice - Dossier Masatera

Među mojim on line prijateljicama, blogericama tri su Snježane. Jedna od njih je Masatera. Imam nekih problemčića, ne radi se o pravoj disleksiji, ali mi se dešava da tu i tamo poneko ime pogrešno pročitam, pa sam tako Snježanin nadimak Masatera, čitala kao MASTERA.

U igri FBI Rukavice, koju je u okviru Kuvarigrica pokrenula Maja sa Cooks and Bakes, ovaj mjesec istražujemo bisere koje skriva Snježanina bilježnica. Naime, Snježana – Masatera piše blog naziva Recepti iz moje bilježnice. Kako se pokazalo obično imam krivo kada treba procijeniti nečije godine samo na osnovu pisanja. "Bilježnica" to mi zvuči tako tradicionalno, pa sam pomislila da Snježana mora biti neka starija teta, koja prikuplja recepte i zapisuje ih u bilježnicu. Kasnije sam negdje pronašla njeno godište i Masatera je dama u najboljim godinama, nas dvije mogle smo se sresti u srednjoj školi.

Ja sam par puta pokušala organizovati recepte u bilježnicu, ispisivati ih rukom, ali bi svaki put namjera propala. Tako ja imam dva rokovnika, u jednom su recepti za krofne, fritule i kroštule i sva pržena tijesta na 150 načina, a u drugom recepti za tradicionalne torte (ništa od modrnih stvari), prhke pite i sitne kolačiće. Trebam li reći da niti jedan od ta dva rokovnika nije dovršen, a također ne mogu se zakleti da ih u ovom trenutku mogu pronaći.

Moja majka pisala je recepte u bilježnicu. Ako ste imali u rukama Kuharicu none Karmen, to je taj tip recepata, ako ne znate o čemu se radi i kakav je postupak ne biste ni u šali moglinapraviti ništa iz te bilježnice. Moja mama je cijelu stvar sa bilježnicama koje je uzela kada je majka umrla pokvarila jer ju je dopunjavala receptima ali na svoj neorganizovan način pa je recept za princes krofne u kategoriji torti, zajedno sa receptom za Trebević tortu.

No, vratit ću se Masaterinoj bilježnici i receptima koji se u njoj nalaze. Nije bilo teško pratiti recepte. Organizirani su na deserte (desert first, please), dizana tijesta i peciva i (glavna) jela. Ima tu i veliki broj isprobanih recepata sa drugih blogova i korisnika sa Coolinarike. Ja sam se zabavila Snježaninim receptima. Glavnim jelima, uglavnom, mada nisam odoljela ni desertima i tijestima.

Nešto što sam morala primjetiti, a zašto ne i napisati u ovoj analizi je da Snježana, premda Puležanka ima malo ili nimalo recepata sa svježom ribom. Hrvati naime iako imaju more nisu neki potrošači ribe i potroše, odnosno pojedu jedva deset kilograma ribe po stanovniku (ali se zato ljute što im Talijani kradu ribu). Na Masaterinom blogu zato ne nedostaje recepata sa mesom, pa sam na njih i obratila pažnju.

Evo šta sam spremila:

Frita sa rajčicama



Ova frita sa mnogo rajčice bila je servirana kao večera još prve večeri nakon što smo za istragu odabrali Masaterinu bilježnicu za istragu. Kako nije sezona rajčica koristila sam pelate iz konzerve. Fino i relativno lagano jelo.

Kušini




Iza naziva kušini skriva se obični pohani kruh. Mekan poput jastuka.
Kako je skoro nikada ne kupujem bijeli kruh, onaj oji kada se osuši (a to je jedan dan) ne može jesti to i rijetko pravim pohani kruh ili kako se to kod mene naziva – prženice. Ovaj put sam za FBI rukavice napravila Masaterine kušine i poslužila ih u slanoj varijanti uz namaz od bijelog graha i limete.

Zapečene školjke sa sirom




Tijesto i tjesteninu volim, a zapečena me uvijek vraća u sretne dane djetinjstva, u ona bezbrižna vremena kada djeca nisu razmišljala o kalorijama, kada su proizvodi sa oznakom "punomasno" bili cjenjeniji od "light" proizvoda, kada uostalom razne "light" varijante svega i svačega nisu postojale.
Šta može biti ljepše od mirisa i okusa koja nas vraćaju u djetinjstvo? Iako rijetko pravim tjesteninu na ovaj način, ovaj put sam popustila i napravila svima omiljeno jelo, koje smo sa uživanjem pojeli.




Polpeti



Ja nisam srela nekoga ko jede meso, a ne voli polpete. Sreća da je Masatera, nakon što joj je blog odabran za istragu iz bilježnice izvukla i ovaj recept. Odmah su stavljene u rokovnik uz oznaku "obavezno" Radi se o pravom asu među polpetama.



Zgodno, brzo i omiljeno. Sve u svemu polpete su dobile čistu peticu.

Kokošiji gulaš



Kokošiji gulaš jedno je od jela koje je bilo odabrano i upisano u moj rokovnik sa dodatkom "možda." Drago mi je da je se "možda" pretvorilo u "obavezno" jer je kokošiji gulaš, kao i svaki gulaš ukusno jelo. Sočno sa puno safta, pa uz svježi kruh, umakanje mi ne gine...
Radi se o tome da ne dozvoljavam da se tanjuri počiste kruhom, ali ovoga puta sam popustila, bilo bi šteta ostaviti i trunčicu.



... jedina šteta je što sam pravila griz knedlice koje mi nisu nešto posebno uspjele, baš kao uz inat.

Lungići u saftu od vina



Nešto što se također našlo na popisu sa oznakom "obavezno" su ovi mali sočni odresci u umaku za koji sam znala da mora biti dobar. Ne dobar, nego fantastičan.



Lungići su kod odrasle dvojke prošli sa "pet plus"Ma, znali smo to...

Sočne lazanje




Lazanje su naravno napravljene po izboru garfildoljupki i budući da mali glasovi dobijaju na težini uz faktor zvani bezuslovna ljubav, morala sam ih napraviti. Meni su lazanje nekada davno zvučale kao nešto jako egzotično, LOL! Naročito "egzotično" je zvučalo kada se napiše kao lasagne.
Obično ih spremam u nekoj vegetarijanskoj varijanti, ali ovaj put to su Masaterine Lasagne sa bolognese umakom.



I Garfield, mačak rođen u kuhinji talijanskog restorana dao bi im pet.




Ražnjići od rolovane piletine



Ražnjići su bili moj izbor. Kada sam ih vidjela i pročitala sastojke nisam se mnogo bavila pitanjem da li su Mirjanini ili Snježanini, morala sam ih napraviti. Nije li u današnjem svijetu interneta stvar je u tome da naše "bilježnice" dopunimo i obogatimo receptima naših prijateljica iz virtualnog svijeta, kao što su nekad naše mame prikupljale recepte svoji kolegica, susjeda, teta? Mislim da jeste i to je razlog zbog kojeg posebno volim ovu igru.

Posluženi uz krokete od krumpira i zelenu salatu bili su moj današnji ručak.

TIJESTA...

Kada bi jela tijesta koliko bi htjela bila bi ko lopta :-) to je razlog što sam izbor ograničila na sljedeće:

Kruh koji se trga



Još jedan od recepata koje je Snježana u bilježnicu upisala iz iskustva prijateljica. Nekim čudom to je opet draga Mirjana. Inače, na Snježaninom blogu mnoštvo je finih peciva, kruha i vjerujem da bi i izbor nekog drugog bio jednako dobar.





Ime mu kaže "pull apart bread" i svako od nas dobio je i sa zadovoljstvom isprobao svoju mini štručicu.

Buhtle




Nikako ih nisam imala namjeru napraviti. Volim tijesta, ali slatka neuporedivo manje nego slana. Ali kada sam vidjela kako su ih pripremile Branka i Maja jednostavno sam morala i ja. Uradila sam to i da sebi dokažem da su obje upravu kada tvrde da ne treba cijelih 40 g kvasca na 500 g brašna za fino podizanje ovog tijesta. Odavno sam utvrdila što iz vlastitog iskustva, što iz knjiga da je količina od 20 g na 1 kilogram tijesta dovoljna za jednostavna tijesta, a za ova obogaćena maksimalno do 40 g. Tako sam na 500 g stavila samo 15 g, cijelu žličicu soli i ostale sastojke kao u receptu.
Buhtle sam punila mješavinom Eurocrema Premium (samo čokoladni) koji mi se stvrdnuo pa sam ga htjela potrošiti i marmelade od gorke narandže. Kombinacija je ne samo zanimljiva, već je se pokazala i kao pun zgoditak.



Buhtlama su se najviše obradovala djeca, ali ni odrasli nisu ostali ravnodušni.




Istarske fritule




Tvrdnja da ne volim slatka tijesta pada u vodu kada se radi o krofnama i fritulama. Istarske fritule našle su se na mom prvom popisu recepata koje ću napraviti, pa kada su se pojavile i Tik-tak fritule imala sam dilemu šta sad. Ovdje je presudilo izvlačenje kuglice. Uraditi i jedne i druge, možda bi bilo dobro riješenje za dati ocjenu koje su mi bolje, ali to bi bilo već malo previše.



Budući da nisam u korizmi sa zadovoljstvom sam potamanila pola fritula.



SLATKIŠI

Snježanina vještina u pravljenju torti mene zadivljuje. Ja definitivno nisam žena od torti. Niti ih posbno volim jesti, a još manje ih volim praviti.

Pored lijepih torti u čiju se izradu ne bi upuštala u Snježaninoj bilježnici nalazi se i veći broj recepata za obične domaće kolače i ja sam se odlučila za sljedeće:

Mramorni kuglof





Mramorni vijenci i kuglofi ne spadaju u prvi kuharske osnovne, ali ja sam se isprakticirala i kako volimo taj kolač, koji dobro paše uz kafu odlučila sam isprobati i Snježanin.




Standardno dobar recept je ispunio očekivanja.

Đuja




Volim raditi i jesti prhke kolačiće. Ovi su nazvani po susjedi od koje je Snježana dobila recept (a ja sam mislila da je Đuja muško ime).

Upravo za bilježenje takvih recepata služe one klasične bilježnice u koje su recepti upisane rukom, a Internet bilježnice služe da se rašire dalje.

Prhke i fine, mirisne Đuje su naprosto prekrasne. Hvala i Đuji i Snježani na užitku koji su nam omogućile.

Kolači od riže






Kada sam kao domaćica igre Ajme koliko nas je!, zadala RIŽU kao temu od Masatere sam dobila originalan odgovor, ovaj kolač od riže. Oduševio me je na prvu i znala sam da ću ga isprobati.

Sa zadovoljstvom sam iskoristila šansu da u okviru FBI rukavica isprobam ovaj kolač koji je meni, ali i vama poklonila Snježana.

Nisam znala što bi očekivala. Kakva je podloga kolača od riže? Sjećam se da sam jako davno, negdje tek kada je Podravka napravila prvu, onu prastaru varijantu Coolinarike isprobala neki kolač koji je za podlogu imao kuhani griz. Bio je to jeziv kolač!

Od tada nisam iskušavala ništa slično. Do recepta sa kolačem od riže. Jedina izmjena koju sam napravila je da sam razdvojila žumance od bjelanceta i bjelance izlupala u čvrst snijeg pa ga na kraju dodala u smjesu koju sam pripremila po Snježaninom receptu.





Nisam vidjela da je neku od vas privukao ovaj kolač. Vjerujem da nešto slično niste probale, s toga vam ih preporučujem.

Londoneri





Ne kužim previše svijet na Facebooku. Ne igram igrice, ne skupljam virtualne krave i ovce, ne hranim ribice. Na tom Facbooku imam 30 tak prijatelja, otprilike polovinu znam, a polovina je sa Coolinarike. Jedna od njih je i Snježana. Jednog dana na mail mi je stigao sadržaj koji je na FB objavila moja prijateljica Snježana i link koji je vodio na recept Londonera bake Nevenke i tužnu priču koja o djevojčici Snježani koja je prerano napustila ovaj naš svijet.

Londoneri, htjela sam o njima pisati. Odakle im taj naziv? Kakve veze ovi kolači imaju sa Londonom? Ne znam.... Mene je priča privukla na Snježanin blog, a nedugo nakon toga sam i probala Baka Nevenkine Londonere. Uslikala i čekala neku priliku da to i pokažem.

Na kraju, opet sam uživala u istrazi, Snježanin blog je jedan od onih koje sam mirne duše uvijek mogla predložiti, a kada je bio prijedlog dodijeliti mu glas.

FBI Rukavice - Dossier Andrea

U svijetu kulinarskih blogova jedan piše prava arheologinja. Blog je Voće i povrće, a mlada dama je Andrea. Svako ko je čitao njene postove i njene komentare mogao je lako zaključiti da je riječ o inteligentnoj i obrazovanoj mladoj ženi. Ko je pogledao njen blog i fotografije mogao je doći do zaključka da djevojka ima mnogo smisla za lijepo. Onaj ko je pregledao recepte shvatio je da je riječ i o izvrsnoj kuharici.

FBI Rukavice osmislila je Maja sa bloga Cooks and Bakes i dio su Kuvarigrica. Prilika je to da iskušamo recepte, a ne samo da ih onako uzgred komentiramo. Upravo zbog toga, zbog prilike da STVARNO probam divne stvari koje pripremate sa ljubavlju, volim ovu igru.

Izborom bloga sam bila više nego zadovoljna. To je blog na kome nema recepta koji ne bih željela probati. Andreina kuhinja je sve ono što i sama volim.

Neorganizovano organizovana (sve zapišem, a poslije ne znam gdje ostavim spisak), kakva sam, na početku mjeseca sastavila sam listu želja, upisala ih u rokovnik i napravila plan kada ću koje jelo isprobati. U toku igre taj plan dopunjen je novim receptima koje je Andrea pripremala nakon što joj je blog odabran za istragu.
Krenuti ću redom, možda ne tačno onim redom kako sam pripremala, već po kategorijama jela, kako mi se ne bi desilo da nešto ispustim:

GLAVNA JELA

U ovoj kategoriji ima za svakog ponešto, a za mene sve. Ništa od junk-a i ja se pitam da li Andrea uvijek sprema samo ova fina jela.

Bakalar u bijelom vinu sa bademima



Uh! Ovo mi je bio neobičan spoj koji sam morala isprobati. Ne znam zašto me podsjeća na portugalsku kuhinju, možda zbog bakalara? Ili zbog umaka od bijelog vina sa bademima?

Punjene lignje




Za razliku od Andree meni u restoranima najviše smetaju velike porcije. King size portion – king size me!

Kada se radi o finoj hrani ja volim, da su porcije male, ne veće od dlana. Tada mogu polagano jesti prevrčući zalogaj, zalijevajući ga nekim finim vinom uz komadić nekog domaćeg kruha.

Odavno nisam radila punjene lignje. Nekako mi se ne da, nije puno posla, a opet i jeste...




Ne trebam ni pominjati da je nadjev sa pancetom kompletna novotarija za mene. Tako punjene lignje nisam nikada ni probala.


I kombinacija je za čistu desetku. Časna pionirska!

Bob u pikantnom umaku od rajčice



Bob u svježem stanju nikada nisam vidjela. Zbog toga sam se obradovala kada su ga u Ledu počeli pakovati i prodavati zaleđen. Od svih grahorica bob mi djeluje najljepše. Krupne zelene bobe u poređenju sa skromnim izgledom graha djeluje kraljevski.

Ovaj pikantni umak mi je po volji, pikantan do bola. Ja sam ga servirala uz faširanu šniclu. A bob, bob me je iznenadio svojim okusom. Ne samo da mi je najljepši u porodici grahorica, već mi je i okus nenadmašan.

Grah varivo



Kako sam ja mrzila, mrzila, mrzila grah sve do rata, kada sam bila prisiljena probati ga. Razlog je jedna gadna slika koju sam upamtila iz djetinjstva. Ne znam da li sam bila bolesna, biće da jesam čim sam se našla u dječijem dispanzeru u Skerlićevoj ulici. Sjećam sa šarenih stolica, svijetlo plavih ploćica na zidu i tamno plavih ploćica na podu. Sjećam se, o koje li grozne slike, jedne djevojčice i bljuvotine od graha na tom podu. Ako sam nekada prije toga jela grah nakon toga više nisam godinama... Kako u ratu nije bilo boljeg izbora počela sam malo po malo ili Step-by-Step. Prvo čorbica sa par bobica i mnogo-mnogo (previše) Tabasco umaka koji je dolazio u lunch paketu. O, pa ovaj grah nije tako grozan. Sljedeći put dojam je bio ovaj grah je dosta dobar. Svaki put je bio sve bolji i bolji, da bi konačno postao i najbolje ratno jelo.

Uz ovaj recept imamo i Andreinu priču. Priču o kišnom danu u Zagrebu i jednom sarajevskom kišobranu. Onom jeftinom, kineskom. Ne znam kakva je situacija kod vas, ali u Sarajevu čim počne padati kiša na ulici, na svakom tramvajskom stajalištu možete kupiti kišobran za 3 ili 5 maraka. Podjednako su loši i možete ih otvoriti jednom, ali to je dovoljno da vas zaštiti od iznenadnog ljetnjeg pljuska. Našoj opreznoj Andrei je uspjelo da ga ponese u Zagreb. I da se sjeti epizode sa čičicom koji joj je kišobran prodao.

Andreino grah varivo mi se dopada jer je onako kako ja to volim – čorbasto. Ne volim gust grah, osim ako nije gravče na tavče, a to je jedno sasvim drugo jelo.

Piletina u umaku sa maslinama




Ova piletina bila je Andrein rad na temu masline. Kako ja volim piletinu na sve načine, a masline su mi drag dodatak jelima morala sam probati. Za sada samo jednom, a zaslužuje reprizu.



Juneći ragu sa šampinjonima



Andrea je ovo jelo servirala za novu godinu. Ispričala nam je pri tome zanimljivu priču o novogodišnjim običajima i vjerovanjima. Meni vjerovanja nemaju posebno značenje, ali ima nekog vraga u simbolici. Nisam si izbaksuzirala ovu godinu piletinom, otpočela sam je uz teletinu.

Andrea je ponudila juneći ragu sa šampinjonima, koji je djelovao privlačno poput magneta. Kako ja volim konkretna jela, a budući da je ovo konkretno da konkretnije biti ne može, bez obzira na činjenicu da nije prvobitno planirano napravljeno je odmah nakon što se recept našao na blogu.

I izvrsno je.

Rižot od bukovača s pinjolima



Uz recept ide priča o doživljaju prvog snijega u Zagrebu. Ne znam, ne mogu zamisliti kojim intenzitetom Dalmatinci doživljavaju snijeg, ali vjerovatno snažnije nego mi koji smo navikli na barem jedan od pola metra svake zime.

Jučer je vani snježilo i Sarajevo se zabijelilo. Ja sam spremila ovaj predivni rižoto sa bukovačama i pinjolama. I uživala. Volim ja rižote, paelje i pilave i tako i tako, ali ovaj je zaista poseban. Kao i Andreini recepti...

Filet u marinadi od senfa i aceta balsamica




Kako ja ne jedem svinjetinu, ovaj recept uopšte nije dolazio u razmatranje. Kada sam vidjela da su skoro svi radili baš njega pomislila sam ma daj da probam. Kada je već njegova posebnost u marinadi, koja mi je zvučala privlačno, onda se valjda i svinjski file može zamijeniti. Samo čime???

Iskreno, to ne znam. Kako nisam jela svinjetinu, ne znam da li je mekša od junetine. Teletinu, nisam uzela u razmatranje. Nekako mi je svinjetina u rangu sa junetinom, barem po boji mesa. I tako, napravila sam ovo jelo sa junetinom.
Cure su imale pravo jelo je zaista veoma ukusno. Junetina je nakon što sam je izmlatila čekićem i držala u marinadi 5 sati stvarno omekšala, a okus od marinade se tako fino osjetio. Ma, odlično je i drago mi je da sam probala.

Bakalar en papilotte




Istoga dana kada se pojavio na blogu, znala sam da i ovo moram napraviti. Jednostavno jer volim ovako pripremljena jela.

Hadžijski čevap, na primjer, komadiće mesa sa povrćem i lukom koji se polagano kuhaju u pećnici u pergament papiru. Znam da je ovakav način kuhanja jednostavno nešto što svako sebi mora priuštiti.



Bakalar sa povrćem i čašica vina, jednostavno, a tako dobro i neodoljivo za nedjeljnji ručak.

Pileći curry



Sa prebogatim svijetom indijske kuhinje i začina upoznaje nas Andrea.

Ja sam pasionirana skupljačica kuharica svjetskih kuhinja. Volim čitati o običajima različitih naroda koji su vezani za njihovu ishrano. Kako sam već jednmom prilikom pisala nemam niti jednu knjigu koja bi pokrila indijsku kuhinju. Nemam je jer nisam našla onakvu kakva bi meni bila potrebna. Ne volim knjige u koje se samo poredaju recepti i slike, pa čak ni kada su te slike ljepše od jela samog. Zbog toga željno očekujem izlazak iz štampe knjige Food of India u izdanju Aquamarine, jer su mi njihove knjige prelijepe.

Do tada vrata tog čarobnog svijeta otvorila mi je Andrea ovim famoznim karijem. Pravim indijskim karijem, a ne nekom sa Uncle Bens ili koznakakvim umakom.

Prvobitno sam mislila da jelo neću moći pripremiti jer nemam začine. Onda, ali baš kada vas hoće sreća, otvore vam se vrata na koja ne kucate. U bosanskom časopisu Gusto izašao je članak o indijskoj kuhinji, sa par recepata i preporukom da se začini mogu nabaviti u dućanu (vrlo neinventivnog naziva) Condimento na Ciglanama. Meni su te Ciglane, kao da su mi rekli da se začini mogu nabaviti u Zagrebu u Mercatoru. Ali sam se spremila i put pod noge do tog dućana. Tu sam potrpala sve što je bilo potrebno uz masu onoga što mi nije bilo potrebno, ali bi nekad moglo zatrebati i evo me i mog pilećeg karija. Pravog...

Jelo je vrlo izbalansirano u svojoj aromi. Nipošto nije prezačinjeno za naš ukus. I meni i mojima se svidjelo, a kako imam začina tza napraviti ga još par puta, to sam sigurna da ću ponoviti. Vjkežba stvara majstora (prilika lopova – ili ko je jamio, jamio, što nema veze sa receptom, kuhinjom, ali mi je trenutno palo na pamet).

JUHE (JUHUUU!)

Tarka dhal

Gusta indijska juha od crvene leće pripremljena na poseban način prženjem začina u tavi i priča, na izgled, bez ikakve veze sa receptom.

Andreini su postovi takvi da traže komentar, takvi su i njeni komentari. Ovo je jedan od onih o kojima bi se moglo raspravljati i reaspravljati. Ljubomora... Ne zanm ljudsko biće da je 100% imuno na malo zeleno čudovište zvano ljubomora. Bilo da je to sasvim benigna zavist na lijepoj stvari koju neko ima, a mi je nemamo ili ona koja razdire čovjeka i kvari odnose među ljudima. Ja priznajem da sam zavidna, ponekom sam zavidna na talentu, a ponekom na materijalnim stvarima, ali me ljubomora nikada ne opsjeda. Malo me zagolica i odgurnem je od sebe kao nešto o čemu ne želim više razmišljati.

Moram reći da sam na neki čudan način došla do veze između recepta i priče. Recept je indijski, a mi zapadnjaci te istočnjačke narode poistovjećujemo sa višim stepenom duhovnosti. Ako je to zaista tako, onda među tim ljudima, kojima je duhovna komponenta života iznad materijalne ljubomora ne predstavlja problem. Voljela bih da sam upravu.

Što se tiče juhe i leće...Znam ih barem deset koji su se zarekli da leću neće jesti više nikada jer im je na nosu još od rata. Ja nisam među njima i meni je leća, koju sam upoznala u ratu, postala i ostala draga. Ne omiljena, ali dovoljno draga da je rado kuham.



I par riječi o jelu... Meni je dobro, ali verujem da oni koji su se zarekli da neće jesti leću ne bi bili impresionirani jer se leća osjeti kao leća, ni bogati začini nisu od leće načinili hmmm...šniclu.

Juha od brokule sa gorgonzolom



Kada sam počela sa čitanjem Andreinog bloga, pogledala neke od njenih fotografija sa terena, pomislila sam "Bravo evo cure koja radi ono što obožava!" Nemam predstavu šta arheolozi rade kada nisu na terenu, gdje rade. Onda pročitam da Andrea od sivog kišnog dana jedino više mrzi sivi ured.

Na sreću nema takvog beda kojeg dobro jelo ne može popraviti. Nema sumnje da je ova juha jedno od jela koje će svakome podići raspoloženje. Istina je da nisam imala pravu gorgonzolu, već Vindijinu ala Gorgonzolu, ali ne treba biti sitničav.

Snježanin sin je rekao da je juha bolesno dobra, ja ću radije koristiti termin bliži mojoj generaciji i reći: "Mrak juha!"

Obična juha od rajčice



Juhe od rajčice su moje omiljene juhe. Tako ih volim da sam im čak imala namjeru posvetiti post, talijanska Pappa al pomodoro ili portugalsaka Tomatada. Najljepše su ljeti kada su rajčice zrele, zdrave, krupne, pune soka. U ovim zimskim danima i konzervirani pelati su dobra zamjena.

Andrea ovdje dijeli sa nama recept iz kuharice dalmatinske legende Dike Marjanović Radice. Ono što je italijanska kuharica Il Cucchiaio d' argento već više od pola stoljeća za mlade Italijanke, to je Dika za Dalmatinke, biblija autentičnih recepata domaće i najbolje spize.

Sačuvaj me bože juhe iz vrećice sa onim silnim emulgatorima i previše soli, nema prave juhe do one domaće.

PRILOZI I PREDJELA

Tikvice punjene bulgurom i mozzarellom



Kao i Andrea i ja tikvice volim oduvijek. Ne sjećam sa kada je počela naša ljubav, vjerovatno je još iz vremena kada nisam znala držati žlicu.

Tikvice mogu jesti uvijek, kuhane, pečene, sirove mlade u salati. Nadjevene ili u juhi... Tople ili hladne. Sa mesom ili bez mesa.

Bulgur sam upoznala baveći se proučavanjem recepata iz turske i arapske kuhinje, gdje se mnogo više koristi nego kod nas. Poput riže, bulgur je idealan kao nadjev. A o mozzarelli nije potrebno trošiti previše riječi, jednostavno kombinacija je neodoljiva. Jelo je ukusno, lagano, fino...

Kelj papučar sa lješnjacima



Nisam vidjela da li je neka od vas probala ovo jelo. Žao mi je da je to tako. Ovo je djelovalo tako privlačno i neobično da nisam imala dileme. Ne znam kako da opišem taj dojam. Nemam prikladne riječi i ne znam s čime bi ga mogla uporediti.
Ovi maleni "kupuščići" zarobljeni su u slanom tijestu od lješnjaka i vrhnja.
Nevjerovatno....nevjerovatno dobro.



DESERTI

Muffins sa nadjevom od sira



Prije par godina i ne tako davno mafini su me oduševili svojom jednostavnošću i praktičnošću. Kolačić koji je lako spakovati za školsku užinu ili za ručak na poslu. Bezbroj varijacija, slatki ili slani, čokoladni ili voćni. Tačno se sjećam kada sam ih prvi put pravila i koji su hit bili. Moji mafini od banana sa zobenim pahuljicama.
Od slatkih mafina prvo mjesto na top hit listi zauzimaju čokoladni. Andreini čokoladni sa svježim sirom, su lagani i nenaglašeno slatki.



Sigurno je da ću ove mafine praviti ponovo, ovaj put za užinu.

Prhka pita od čokolade i pira



Slike su me privukle poput magneta, a i sastojci. Morala sam probati i ovo.
Često koristim brašno od pira, a viđala sam i pahuljice. Krupicu nisam ili bolje rečeno nisam obraćala posebnu pažnju na takve proizvode jer ne kupujem ni onu pšeničnu, ali ni instant griz.

Koru sam pripremila u multipraktiku i mogu reći da u životu nisam spremila brže i jednostavnije prhku pitu. Tijesto sa ovim omjerima brašna, šećera, maslaca i jaja naprosto je bilo jedno od najboljih koje sam probala. Ispeklo se savršeno i nije bilo zbijeno i teško kao što su to obično prhka tijesta.

Za nadjev od čokolade – rajski je. A ta krupica od pira ima razlikuje se od običnog pšeničnog griza kao što se i kruh od pirovog brašna razlikuje od bijelog brašna.
Divan mi je i posip. Mada rijetko pravim prhke pite ovaj posip sa dodatkom lješnjaka ponovo ću koristiti.



Tart od jabuka

O jabuci zbog koje je počeo rat piše Andrea uz recept za jednostavni tart sa jabukama. Postavlja i pitanje o mudrosti Parisovog izbora. Da je Paris bio stariji šta bi izabrao? Da je znao šta ga čeka, ako izabere ljubav, da li bi je izabrao? Da je živio u današnjim vremenima šta bi izabrao unatoč mladosti???

Jabuke sa maslacem i šećerom na lisnatom tijestu ne može biti jednostavnije. A ko ne voli tu kombinaciju?



Japanska torta od sira



U jednom znanom nam kokošinjcu, punom ljubomornih koka ova je torta izazvala buru. Kokoši su se raskokodakale, perje je letjelo na sve strane...
Ova stara koka se mota po nekim drugim dvorištima i nije se našla na pravom mjestu u pravo vrijeme, pa joj nije baš sve jasno, ali nema veze (kopka je radoznalost tipična za koke).

Odavno i ja gledam ovu japansku tortu na blogovima. Pravila sam par puta torte od sira, ne mogu reći da sam svaki put bila zadovoljna, ali su bile manje ili više dobre. Sir se redovno jako osjećao i dominirao je u okusu, ali sam smatrala da tako i treba da bude.

Ova torta, me je oduševila svojim okusom i mekoćom. Jasno je zašto se naziva “cotton soft”, zaista je mekana kao pamuk. I preukusna.



Prvi komad je samo lagano posut šećerom ...

Nemojte mi zamjeriti što joj rubovi nisu savršeni, to mi je prvi i jedini pokušaj. Sigurno ću je praviti opet. A kada bi mi je neko drugi spremio odmah bi se prijavila za degustatora.





Ja sam je prelila džemom od šumskog voća. Mmmmmm....Meko poput pamuka.

KRUH I PECIVA

Meni je kruh slabost, kao i slana peciva. Naprosto nešto čemu ne mogu odoljeti. Obožavam ih. U jednom trenutku svog života odlučila sam se na život bez ugljikohidrata i skoro završila tamo gdje mi mjesto još nije. Neopisivo je teško držati dijetu bez kruha i tjestenine kada tako neodoljivo mirišu i tako privlačno izgledaju, a mogu se naći na svakom mjestu. Na one iz kućne radinosti nisam ni pomišljala. A gledala sam ih i gledala u časopisima, knjigama, na blogovima.

Sreća pa sam odustala od besmislene dijete i vratila se staroj ljubavi kruhu i pecivima.

Biscotti sa parmezanom i bijelim paprom



O moj Bože! Ovo je tako prokleto ukusno!



Mirisno, aromatično, hrskavo... Andrea, kriva si za barem jedan od dva kilograma koje sam dobila u prethodnom mjesecu. Ti i tvoja neodoljiva peciva.

Panceta chip muffins



Evo ih opet!!! Ko bi ovom mogao da odoli??? Kombinacija koja miriše i sa liste sastojaka. A tek kada se zagrize i proba.



Nakon ovih mafina punih usta smo došli do zaključka da su najbolji slani kolačići koje smo jeli u posllednje vrijeme. I oni će se naći u Tupperware posudici za užinu. A možda se koji nađe i za kolege, ako budu dobri. Razmjena dobara, mafin za Kinder Bueno.

Pita kruh



O ispravnom načinu pripreme pita kruha vode se rasprave na internetu (ali i među profesionalnim pekarima) kao da je riječ o nekom velikom umjeću. Svi se slažu da peć treba da bude vruća što je moguće bolje zagrijana. Dilema se javlja kod pripreme tijesta. Dva su tabora oni koji kažu da se koristi hladna voda, što se razlikuje od svih teorija o pripremi kruha i oni koji se zalažu za mlaku vodu.

Probala sam i jednu i drugu metodu i ne vidim bitnu razliku, kruh se uvijek napuše ako se tanko razvalja i gurne u vruću pećnicu.

Kod brze pripreme sklonija sam tradicionalnoj pripremi sa mlakom vodom, koju sam primijenila i ovaj put probajući pita kruh po Andrei. Pita se fino napuhala, ali dok sam je uslikala već je malo splasnula.

Iskreno, ne znam koja je od snimljenih fotki najgora, sve su podjednako grozne, ali pita je savršen džep za vaš omiljen sendvič.


Ovo će sad djelovati kao klasična vadiona i šuplja priča za kašnjenje u objavi utisaka, ali ću je svakako ispričati.

U petak 29. januara dobijem mail sa zadatkom čiji je rok 28. januar. Pogledam u kalendar iznad mog mega lijenog kolege, pozicionirani datum je 21. Mislim, OK...zadatak je težak ali imam još cijelih sedam dana. Cijeli taj dan sam razvlačila i polako završavala ono čemu je rok bio – JUČER i cijeli dan sam na pismima pisala da je 21-vi.

Pa s obzirom na frku u kojoj sam se našla, nadam se da ćete mi oprostiti za kašnjenje. Znam ja da ste vi dobre cure.

Također vas molim da mi oprostite ako ima mnogo tipfelera, jer nisam imala vremena da sve provjerim. Uživala sam u istraživanju Andreinog bloga, a vjerujem i vi. Ostaje mi i ona prokleto dobra francuska torta za isprobati, ovaj mjesec sam je namjerno preskočila jer je slatkiša bilo i previše, a ona je onako baš ful čokoladna.