Krafne sam prvi put pripremila prije puno godina na otoku Lastovu. Kao studentica često sam tamo ljetovala. Toliko sam bila opsjednuta ljepotama i čarolijom tog otoka da sam ponekad odlazila tamo i zimi, baš u vrijeme poklada, odnosno u veljači, za vrijeme ispitinih rokova. Na Lastovu postoji stoljećima sačuvana izvorna, pučka, višednevna, pokladna poredstava, koja je potpuno nevjerovatna i ako ikada uspijete prisustvovati ovom zanimljivom ritualu doživjet ćete zaista nešto čudesno. Otočani ovom događaju pridaju puno važnosti pa pripreme za njega traju gotovo cijelu godinu.
Samo mjesto Lastovo je bilo gotovo napušteno, bilo je to u vrijeme rata, a među malobrojnim stanovnicima živjela je tamo i jedna slavonka. Ta žena je kao prava slavonka, znala pripremati svakojake kolače i raskošne slastice. Zbog svog, u ovom području minimalističkih slastica, cijenjenog dara, bila je uposlena pri svim lokalnim svadbama i svečanostima. Gospođa mi je dala svoj recept za krafne. Premda sam i tada već bila iskusna kuharica, nisam često pravila dizana tijesta pa sam se čvrsto držala njezinog recepta. Sjećam se da sam do iznemoglosti te u nekoliko navrata miješala tijesto kuhačom, na poseban način kakvog mi je gosnođa pokazala. Krafne su ispale tako fantastične da ih se još dan danas dobro sjećam. Nadam se da ih se sjećaju i mali lastovčani ili kako sebe nazivaju lastovci kojima sam ih podijelila.
No vratimo se na ove, malo drugačije krafne. Kada bi vam netko rekao da postoje krafne koje se ne prže u ulju i još k tome sadrže integralno brašno, zvučilo bi to kao san za ljubitelje zdrave hrane. Nije ovo nikakav zdravi recept ali u vrijeme poklada, mogao bi vam dobro doći ovaj malo drugačiji recept. Ove krafne imaju jednako ukusno tijesto kao i obične, ako ne i bolje, s tim da umjesto da su pečene u ulju, peku se u pećnici, a zatim umaču u rastopljeni maslac pa potom u smeđi šećer s cimetom. Ako ništa drugo kuća vam neće smrditi po zagorenom ulju poput pečenjarnice, nego će je ispuniti divan miris cimeta. A krafne? Ukusne su, kod mene su planule, tako da sam ih jedva stigla fotografirati. Doduše pravila sam samo pola mjere baš zato jer sam sumnjala da bi se u suprotnom mogli prejesti
Inspiraciju za ove krafnice pronašla sam na blogu 101 Cookbooks ali sam promijenila dosta toga, između ostalog i oblik – nisam ih kao Heidi pravila kao američke “doughnuts” s rupicom u sredini nego kao naše domaće krafne. Malene su što pridonosi pokušaju da se njima ne prenajedamo. Najvažnijia stvar je da ove krafne ne prepećete, radje ih ostavite sirove jer će se one nastaviti peći jos koju minutu i nakon sto ih izvadite iz pećnice. Na taj način ćete dobiti meko tijesto - neodoljivo…
