Prijeđi na sadržaj

Perpetua i Felicita

Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta kršćanstvo. Kliknite ovdje za više informacija.
Ova stranica dio je WikiProjekta žene u crvenom. Kliknite ovdje za više informacija
Izvor: Wikipedija

Sveta Perpetua i Felicita
Sveta Perpetua u Eufrazijevoj bazilici u Poreču
Sveta Perpetua u Eufrazijevoj bazilici u Poreču
Rođen oko 182.
Preminuo oko 203.
Kartaga
Slavi se u Rimokatolička Crkva, Pravoslavna Crkva, Anglikanska Crkva, Luteranska Crkva
Spomendan 7. ožujka
Simboli ljiljan, kruna i mač
Zaštitnik majki, trudnica
Zaštitnik gradova, krajeva i država Kartage, Katalonije
Zaštitnik zanimanja mesara, rančera
Portal o kršćanstvu

Sveta Perpetua i Felicita (latinski: Perpetua et Felicitas) bile su kršćanske mučenice iz 3. stoljeća.

Vibia Perpetua bila je svježe udana, obrazovana plemkinja, za koju se kaže da je u vrijeme svoje smrti imala 22 godine, i majka dojenčeta koje je dojila. Felicita je bila robinja zatvorena s njom i u to vrijeme trudna. One su zajedno s drugima pogubljene u Kartagi u rimskoj afričkoj provinciji.

Perpetua je zapisala događanja u svom dnevniku "Muka svete Perpetue i Felicite". To je jedan od najstarijih kršćanskih tekstova. Prema njenom dnevniku, rob po imenu Revocatus, njegova prijateljica ropkinja Felicita, dva slobodna čovjeka Saturninus i Secundulus te Perpetua, bili su katekumeni - to jest kršćani poučeni vjerom, ali još nisu kršteni.[1] Uhićeni su i pogubljeni za vrijeme vojnih igri u čast rođendana rimskoga cara Septimija Severa. Ovoj skupini pridružen je čovjek po imenu Saturus, koji je dobrovoljno otišao pred suca i proglasio se kršćaninom. Perpetuina pripovijest u prvom licu objavljena je postumno kao dio njenoga dnevnika.[2][3]

U Kartagi je kasnije podignuta bazilika nad grobnicom mučenika, Bazilika Maiorum, gdje je pronađen drevni natpis s imenima Perpetue i Felicite.

Sveta Felicita i Perpetua među mučenicima su, koji se imenom spominju u rimskom kanonu mise.

Blagdan svete Perpetue i Felicite, 7. ožujka, slavio se i izvan Afrike i upisan je u Filokalijanski kalendar, kalendar mučenika iz 4. stoljeća koji se javno štuju u Rimu. Kad je blagdan svetog Tome Akvinskog bio ubačen u Rimski kalendar, za proslavu istog dana, dvije afričke svetice samo su se spominjale. Takvo je stanje bilo u Tridentinskom kalendaru koji je uspostavio papa Pio V., a ostalo je tako sve do godine 1908., kada je papa Pio X. datum njihovog obilježavanja prenio na 6. ožujka. U reviziji Općeg rimskog kalendara 1969. godine blagdan svetog Tome Akvinskog pomaknut je, a svetkovine svete Perpetue i Felicite vraćen na njihov tradicionalni datum 7. ožujka.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. https://www.bitno.net/vjera/svetac-dana/svete-perpetua-i-felicita-krscanske-mucenice-iz-3-stoljeca/ Preuzeto 31. kolovoza 2021.
  2. Heffernan, Thomas J. (2012). The passion of Perpetua and Felicity. Oxford: Oxford University Press. doi:10.1093/acprof:osobl/9780199777570.001.0001. ISBN 9780199777570.
  3. Gold, Barbara K. (2018). Perpetua: athlete of god. Oxford: Oxford University Press. doi:10.1093/oso/9780195385458.001.0001. ISBN 9780195385458.