Prikazani su postovi s oznakom mrsavljenje. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom mrsavljenje. Prikaži sve postove

ponedjeljak, 26. ožujka 2018.

Kako skinuti zadnjih 5-10 kg za one koji su već na LCHF prehrani (Zelena Keto IF dijeta)


Evo kako - kombinacijom keto prehrane (vrlo malo ugljikohidrata), zelene kure (bez mliječnog i voća) te isprekidanog posta (intermittent fasting). Znači dva obroka u danu u okviru 6 sati (18 sati post), bez mliječnih proizvoda, bez voća. Ne morate ništa vagati ni računati ako ćete se držati ovog jednostavnog plana. 

Doručak preskočite, popijte kavu ili čaj bez dodataka ili blagu limunadu i pijte puno tekućine kroz prijepodne. 

Ručak i večera: Meso ili riba (ili jaja) i povrće. Obavezno za jedan obrok meso ili riba, za drugi mogu biti jaja. Barem 1 put tjedno iznutrice. Odnos je 1/3 mesa ili ribe i 2/3 povrća.
  • Povrće neka bude zeleno lisnato ili kupusasto povrće koje sadrži malo ugljikohidrata i pročišćava organizam. 
  • Pored toga jedite salatu – zelenu, rikula, matovilac, baby špinat. 
  • Ručak spremajte na svinjskoj masti, maslacu ili ghee maslu (ili kokosovom ulju) i začinite povrće maslinovim uljem. 
  • BEZ mliječnih proizvoda (samo maslac dozvoljen). 
  • Uz obrok poželjno popiti juhu od kostiju/temeljac. 
  • U salatu možete dodati avokado ili malo sjemenki ili par orašastih plodova. 

Povrće: špinat i baby špinat, blitva, kupus bijeli i crveni, kelj i kovrčavi kelj, brokula, cvjetača, raštika, prokulice, šparoge, artičoka, zelena salata, radič, rikula/rukola, matovilac, potočarka, poriluk, tikvice, zelene mahune, masline, rotkvice, krastavac, koromač, mladi luk.
  • Izbjegavajte mrkvu i drugo korjenasto povrće (osim rotkvice), te rajčicu, papriku i patliđan. 
  • Dozvoljen je češnjak, đumbir, začinsko bilje, jaggety, vrlo malo kapule (luka). 
  • Dozvoljene su gljive – može nekada umjesto mesa ili sa jajima itd. 
  • Gledajte da meso i povrće budu iz domaćeg organskog uzgoja bez kemikalija. 
Jedite koliko vam treba do sitosti. Ne moram ni napominjati da se ne prejedate jer s ovakvom hranom je to nemoguće. Pazite na omjer mesa i povrća. Nekome treba više hrane a nekome manje, u svakom slučaju na svakih 100 grama mesa jedite 200-300 g povrća. Između obroka pijte dosta tekućine.

Nema kruha, nema peciva, nema LCHF slastica, nema grickanja između obroka, nema sireva ni drugih mliječnih proizvoda, nema voća, nema masnoće u kavi, nema pitanja ni filozofiranja. Odlučno i s pozitivnim stavom dok ne spadnu zadnji dosadni kilogrami.

**Ponavljam, ovo je za one koji su već na LCHF i adaptirani na masni pogon, za početnike ne preporučam. Za one koji tek kreću sa LCHF radi mršavljenja, molim vas krenite od početka, čitajte na blogu sve po redu ovdje: LCHF i mršavljenje.

**Bio bi super da počnete trenirati ako već niste. Ljudsko tijelo je stvoreno za kretanje i napor, a ne za sjedenje i ležanje. Treningom popravljate cjelokupno zdravlje, jačate i oblikujete tijelo, ubrzavate metabolizam i još puno toga.

ponedjeljak, 6. studenoga 2017.

Jesmo li karboholičari? Zašto je redukcija ugljikohidrata tako teška?

Članak napisao: Gary Taubes za New York Times
S engleskog prevela: Andreja Berišić

Držim se prehrane bogate mastima s ograničenim ugljikohidratima već skoro 20 godina, otkad sam je započeo kao eksperiment kada sam istraživao nutricionizam za časopis Science. Lako mi je održavati zdravu kilažu kada se hranim na ovaj način. No čak i nakon dva desetljeća osjećaj da sam na kliskom terenu je sveprisutan.

Poseban problem su praznici i obiteljska putovanja. Čini se da se deserti i slatkiši pojavljuju nakon svakog ručka i večere, a meni nije lako reći ne kada ih svi drugi jedu. Što više slatkiša jedem, što ih više jedemo kao obitelj, to mi više vremena po povratku kući treba da prestanem očekivati tu dnevnu poslasticu.

Shvatio sam da me male količine nekog finog deserta ili tjestenine ili kruha ne mogu zadovoljiti. One mi prije potpaljuju jaku žudnju za još, za pojesti sve, pa i preko toga. Lakše mi je u potpunosti izbjegavati šećer, žitarice i škrob nego ih pokušati jesti umjereno. Pitanje je zašto.

Kako bismo uopće pokušali odgovoriti na to pitanje moramo razumjeti da su znanstvenici generalno podijeljeni, ne samo po pitanju toga što uzrokuje pretilost, nego i zašto imamo tzv. cravings (pretjeranu želju za nekom hranom) i zašto tako često ne uspijevamo s dijetama.

Konvencionalno razmišljanje, kojeg se drži većina znanstvenika i kliničara što sam ih tokom godina intervjuirao, kaže da je pretilost uzrokovana kalorijskim viškom. Oni to smatraju poremećajem "energetske ravnoteže" za što je odgovarajući tretman konzumirati manje energije (manje kalorija) i potrošiti više. Kada ne uspijemo s ovakvim receptom implicira se da nemamo dovoljno snage volje ili samodiscipline.

"Na to se gleda kao na psihološki problem ili čak pitanje karaktera" kaže dr. David Ludwig koji istražuje i liječi pretilost na Harvard Medical School.

Dr. Ludwig smatra, kao i ja sam nakon puno godina izvještavanja, da je pretilost zapravo poremećaj hormonalne regulacije, a hormon koji dominira ovim procesom je inzulin. Inzulin izravno povezuje ono što jedemo s gomilanjem viška masnog tkiva, a to je uzvratno povezano s hranom za kojom žudimo i s gladi koju osjećamo. Još je od 1960-ih poznato da inzulin signalizira masnim stanicama da akumuliraju masnoću, dok istovremeno govori drugim stanicama u našem tijelu da sagorijevaju ugljikohidrate kao gorivo. Prema ovom mišljenju ugljikohidrati uzrokuju debljanje na jedinstven način.

Budući da ugljikohidrati koje konzumiramo uvelike određuju razinu inzulina nakon jela, posebno lako probavljive žitarice i škrob, poznati kao ugljikohidrati visokog glikemijskog indeksa, kao i šećeri poput saharoze i kukuruznog sirupa s visokim udjelom fruktoze, dijete temeljene na ovom pristupu posebno ciljaju na te ugljikohidrate. Ne želimo li ostati debeli ili se još više udebljati – ne jedemo te ugljikohidrate.

Efekt koji inzulin ima na metabolizam masti i ugljikohidrata daje objašnjenje zašto su ti isti ugljikohidrati, kako kaže dr. Ludwig, hrana za kojom tipično najviše i žudimo, te zašto bi i najmanje "udovoljavanje" toj žudnji lako moglo dovesti do prejedanja.

Čak i ako samo malo povisite razinu inzulina, tijelo se nužno prebacuje sa sagorijevanja masti kao goriva na sagorijevanje ugljikohidrata, kaže dr. Robert Lustig, pedijatrijski endokrinolog sa Sveučilišta California, San Francisco.

"Što se više poveća razina inzulina to više žudite za ugljikohidratima", kaže on. "Kada uzmete malu količinu ugljikohidrata od koje vam se podigne inzulin, energija se pretvara u vaše masne zalihe, dok je ostalim vašim stanicama ta ista energija uskraćena – što je u suštini gladovanje. Kompenzirate to tako da osjećate glad, posebno za još više ugljikohidrata. Visoka razina inzulina uzrokuje žudnju za ugljikohidratima ili carb-craving".

Čak i samo zalogaj ili okus hrane bogate ugljikohidratima, može stimulirati inzulin i stvoriti žudnju – craving – za još više ugljikohidrata. Dr. Lustig kaže "Uopće ne sumnjam da kada 'karboholičari' smanje razinu inzulina postaju manje karboholični. Ako opet pokleknu i počnu jesti ugljikohidrate, vraćaju se na početak. Vidio sam to kod brojnih pacijenata."

Poseban problem su šećer i slatkiši zbog nekoliko fizioloških mehanizama koji su vjerojatno jedinstveni za šećer. Čini se da je žudnja za šećerom posredovana kroz centar za nagrađivanje u mozgu koji se aktivira i s drugim ovisničkim substancama. I šećer i druge ovisničke substance stimuliraju otpuštanje neurotransmitera dopamina, od čega se stvara intenzivno ugodna senzacija koju naš mozak silno želi ponoviti. Da li je ovo zaista značajan faktor u žudnji za šećerom, jedno je od mnogih kontraverznih pianja u ovom području.

Znanstvenici poput dr. Ludwiga i dr. Lustiga koji rade s pacijentima, te drugi liječnici, nutricionisti i dijetetičari koji promoviraju dijete s ograničenim udjelom ugljikohidrata, vjeruju da se pretjerana žudnja za ugljikohidratima može smanjiti tako da se umjesto njih konzumiraju veće količine zdravih masti. Mast je zasitna, kaže dr. Ludwig, i ona je makronutrijent koja ne stimulira izlučivanje inzulina. Konzumiranje hrane bogate mastima "pomaže zaustaviti prejedanje" (tzv. binge), kaže dr. Ludwig, "za razliku od hrane s visokim udjelom ugljikohidrata koja prejedanje pogoršava". (Definicija "zdrave" masti je pak tema za sebe).

Koji god mehanizam da je u pitanju, ako nam je cilj izbjeći posrtaj koji od jedog zalogaja riže vodi do prejedanja krafnama ili do kompletnog odustajanja od dijete, onda se mogu primjeniti iste pionirske tehnike koje su se primjenjivale na području ovisnosti o drogama za izbjegavanje ponovnog posrtaja. Ovi osnovni principi su se razvijali desetljećima, kaže Laura Schmidt, specijalistica za ovisnost na Sveučilištu California, San Francisco School of Medicine, koja također izučava šećer. Ti principi "funkcioniraju za svakoga koji se doveo do toga da je čist (od ovisničkih substanci) i trijezan i želi takav ostati".

Prva i najočitija strategija je da se držimo podalje od okidača. "Alkoholičari se neće zaposliti u kafiću ako im je stalo da ostanu trijezni, neće čak ni zalaziti u dio trgovine koji sadrži alkohol", kaže dr. Schmidt. "Teže je izbjegavati brzu hranu u okruženju prepunom takve hrane, ali svakako možemo očistiti naše okruženje doma i izbjegavati situacije gdje su šećer i slatkiši lako dostupni".

Možda je potrebno promijeniti i našu socijalnu mrežu tj. uvjeriti naše obitelji i društvenu zajednicu da i oni izbjegavaju ovakvu hranu, kao što bi nam bili voljni pomoći da se pokušavamo odvići od cigareta ili alkohola ili neke teže droge.

Još jedan koristan način je da naučimo prepoznati, isplanirati i izbjegavati situacije koje oslabljuju našu odlučnost i povećavaju snažnu žudnju za hranom (cravingse). "Ako znam da svaki dan oko 3 sata popodne imam mali pad zbog kojeg ću poželjeti otići do automata sa slatkišima, onda mogu imati spremnu odgovarajuću hranu koja neće izazvati prejedanje", kaže dr. Schmidt. "Umjesto bezalhokolnih gaziranih pića mogu piti gaziranu vodu s malo limuna".

Na posljetku, za svaku uspješnu dijetu po definiciji je potrebna dugoročna predanost. Često se smatra da je dijeta nešto što držimo ili ne držimo, pa ako pogriješimo, mislimo da dijeta nije uspjela. No ako prihvatimo logiku prehrane sa ograničenim unosom ugljikohidrata, onda to podrazumijeva prihvaćanje doživotnog suzdržavanja. Baš kao i sa cigaretama i alkoholom, ako posustanemo – ne odustajemo već se vraćamo natrag na pravi put.

"Radi se o vrlo moćnom sustavu koji se mora razriješiti, bilo da je riječ o ovisnosti ili metaboličkoj bolesti", kaže dr. Schmidt. "Utkan je u tijelo i um tijekom niza godina i potrebna je promjena na duže staze kako bi se ozdravilo".

Izvor: Are You a Carboholic? Why Cutting Carbs Is So Tough


srijeda, 1. studenoga 2017.

LCHF - primjer jelovnika za mršavljenje

Ovo je primjer LCHF jelovnika za osobe koje imaju višak kilograma (10 kg i više), dijabetes, metabolički sindrom (povišen tlak, povišene trigliceride, povišen šećer u krvi), inzulinsku rezistenciju, PCOS. 

Doručak: 
Jaja na način kako volite – kuvana utvrdo, kuvana u meko, pečena na masti, kao omlet ili fritaja s povrćem ili kako hoćete i kako vam prija. Uz jaja malo pancete ili pola avokada ili malo kvalitetnog sira i maslina. Ili palačinka koju znate napraviti od jaja i abc sira ili mascarpone sira. Uz to zelena salata. 
Ili 
Kruh od dozvoljenih low carb brašna kao što su bademovo, sezamovo, kokosovo, dakle brašna od orašastih plodova i sjemenki. To mogu biti “odmaščena” brašna (koja se dobiju nakon cijeđenja ulja iz ploda) ili mljeveni cijeli plodovi. U kruhove možete dodati svježi sir, jaja ili kiselo vrhnje. Zelena salata. 
Ili 
Puding od chia sjemenki kojeg radite od jogurta, kefira, bademovog ili kokosovog mlijeka, sa chia sjemenkama koje geliraju kad ih pomiješate u tekući sastojak. U ovo se može dodati nešto nasjeckanih badema ili oraha, ribanog kokosa, cimeta ili bobičastog/šumskog voća po želji. Izbjegavajte zaslađivanje a ako baš morate zasladiti onda koristite steviju (najbolji izbor je zeleni prah od osušenog lista stevije). Ili kefir sa mljevenim lanenim sjemenkama umjesto chie. Ili topla kašica koju skuhate s malo ribanog kokosa, mljevenih badema, dodate maslaca i cimeta. 
Ili 
Za doručak se može jesti i hrana koju jedemo za ručak ili večeru: meso, povrće, juhe. Nema ništa bolje od tople juhice na prazan želudac. 
Ili 
Eggmilk cappuccino: u posudu stavite jedan žumanjak, žličicu-dvije maslaca i žličicu kokosovog ulja, dodajte u to malo vrele vode i izmiksajte mikserom. Dobit ćete lijepo pjenasto mlijeko koje dodajete u kavu. Ovo je za one koji ne vole jesti ujutro i koristi se kao zamjena za obrok a ne uz obrok. Ako jedete doručak, iza doručka popijte običnu kavu bez ičega. 
Ili 
Ako ne jedete doručak, ne morate. Na taj način produžavate noćni post i to je super zdravo. Jedite ručak kad ogladnite. 

Ručak: 
Meso ili riba s povrćem pripremljeno kako znate i volite. Birajte povrće s malo ugljikohidrata kao što je zeleno lisnato povrće, špinat, blitva, raštika, kupus, kelj, brokula, cvjetača, tikvica. Pripremajte povrće sa dobrim masnoćama i to vam je prilog uz meso umjesto krumpira, tjestenine i riže. Pored toga jedite sirovo povrće na salatu, npr zelenu salatu, naribani kupus, krastavac, mladi luk, rotkvice. Omjer na tanjuru je 1/3 meso i 2/3 povrće. Možete napraviti špagete od spiralizirane tikvice ili pire od cvjetače. Masnoće koristite koliko treba za pripremu hrane, i za začiniti povrće, ne treba trpati masnoću na tanjur. Zdrave masnoće su maslinovo ulje, kokosovo ulje, maslac, domaća mast, žumanjak (možete napraviti domaću majonezu ili holandez umak). Ako radite ponesite ručak sa sobom, ne možete čekati 17 sati za jesti prvi konkretni obrok. 

Večera: 
Isto kao za ručak ili isto što je predloženo za doručak. Ili zelena povrtna juha (skuhate raznog povrća, začinite i izmiksate štapnim mikserom ili u blenderu). Ili tortilja koju napravite od kokosovog brašna, napunite avokadom, komadićima mesa ili jajima i povrćem. Ako jedete navečer sireve, nareske, pršut, pancetu, domaće kobasice, ne jedite to bez povrća! Napravite veliku zdjelu salate! Kobasice samo domaće, bez aditiva. Suhomesnati kupovni proizvodi imaju aditive, šećer i svašta nepotrebnog i štetnog. 

Međuobroci: 
Nisu potrebni. Ako mršavite dovoljno vam je jesti 2-3 puta dnevno. Važno je piti dosta vode između obroka. Ako vas baš uhvati glad, uzmite malo maslina, 10-tak badema ili polovica oraha ili malo pancete, time ćete zavarati glad do idućeg obroka. 

Slastice: 
Torte, kolači i druge slastice nisu dio jelovnika za mršavljenje, strpite se, u tome možete uživati kad postignete cilj. Ali, ako je neka prilika, rođendan ili neka druga proslava, onda možete jesti LCHF kolače i torte, ali to je samo ponekad. Ako vam baš padne mrak na oči, pojedite štangu tamne čokolade sa min. 70% kakaa. Ili još bolje, napravite sami čokoladice od kakao praha, kakao maslaca, kokosovog ulja i zasladite stevijom. 

Zaslađivači: 
Svašta ima na tržištu i razni promotori LCHF preporučuju razne vrste zaslađivača. Ali ako pitate mene, ja bih se držala isključivo zelenog praha stevije (osušeni list stevije). Sve drugo je kemija. Ali najbolje je odvići se slatkog okusa. 

Mliječni proizvodi na LCHF: 
Nisu zabranjeni, ali moja preporuka je da birate one kvalitetnije jer na tržištu ima svega. Dobri su: 
- maslac, 
- kefir iz kućne radinosti (od domaćeg mlijeka ili kupovnog “svježeg” od 5 dana trajanja, nikako tetrapak), 
- svježi kravlji sir, ovčja skuta, 
- kvalitetni tvrdi sirevi malih proizvođača, ne pravokutni komercijalni sirevi iz supermarketa,
- može proći abc sir, mascarpone i takvi slični krem sirevi koji nemaju dodataka u sebi, obično ih koristimo u receptima za peciva, 
- može punomasno kiselo vrhnje. 

Nisu dobri: 
- slatko vrhnje jer nažalost svi brendovi dodaju karagen koji je jako štetan. Ako nađete domaće vrhnje bez dodataka, to je nešto drugo; 
- mlijeko kupovno, ide samo za raditi kefir, nemojte ga onako piti ni koristiti za kolače i kreme; 
- sirevi iz supermarketa u pravokutnim masama. Sireve koristite umjereno, kao delikates i zato nabavite pravi kvalitetni, još najbolje kozji ili ovčji.
- sirni i mliječni namazi puni dodataka. 

Mliječni proizvodi znaju dizati inzulin, bez obzira na sadržaj ugljikohidrata, jednostavno tako djeluju. Zato oni koji teže mršave izbacuju mliječno ili ga organičavaju. Naravno i oni koji su intolerantni ili im iz bilo kojeg razloga smetaju mliječni proizvodi neće ih koristiti. Zamjena može biti kokosovo ili bademovo mlijeko. 

Voće na LCHF: 
Dozvoljeno je šumsko/bobičasto voće jer ono ima malo šećera za razliku od drugih vrsta. No nekima ne smeta voće za mršavljenje, to je dosta individualno i ja sam za to da testiramo sami sebe. Mnogima više smetaju mliječni proizvodi nego voće. 

Tekućina: 
Ujutro pijte mlaku vodu s limunom, jako je zdravo. U toku dana pijte dosta vode, između obroka. Dozvoljeni su biljni čajevi bez zaslađivača. Kava je dozvoljena ali ne pretjerujte s njom, ispijanje kave po cijele dane zna negativno djelovati na nadbubrežne žlijezde (onda ste stalno u stresu i ne možete mršaviti). Čaša crnog vina dozvoljena uz jelo tu i tamo. Možete piti limunadu a dobro je popiti čašu vode sa žličicom jabučnog octa jednom ili više puta dnevno. 

Happy fat-burning!

***Ako skidate zadnjih 5-10 kg, a već ste od ranije na LCHF, pročitajte ovdje:
Kako skinuti zadnjih 5-10 kg za one koji su već na LCHF prehrani (Zelena Keto IF dijeta)



utorak, 18. travnja 2017.

Prehrambena (R)evolucija - edukativna predavanja i program regeneracije u Istri

Dragi svi,

Nakon izuzetno dobro posjećenog predavanja pod nazivom Prehrambena (R)evolucija u Zagrebu 16.03., nastavljamo sa edukativnim predavanjima u Rijeci 20.04. Saznat ćete što je to funkcionalna medicina, kako su se hranili naši preci, koja hrana osigurava optimalan razvoj djeteta i što je krenulo po krivu s našom modernom prehranom. Govorit će Denis Delogu, dr. Ana Balažin Vučetić, dr. Silvija Zec Sambol, dr.sc. Dražen Lušić i ja. Ulaz je slobodan i svi ste dobrodošli. Mjesto: Studentsko naselje Trsat - Građevinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Radmile Matejčić 3, dvorane G003 i G004. Trajanje od 18 do 20.30 sati.


Sadržaj:
18:00 – 18:25 dr. Silvija Zec Sambol: Uloga funkcionalne medicine na putu ka zdravlju
18:30 – 18:55 Denis Delogu: Antropologija - Evolucija ljudske prehrane
19:00 – 19:25 dr. Ana Balažin Vučetić: Prehrana za optimalni razvoj djeteta
19:25 – 19:35 Pauza
19:35 – 20:00 Anita Šupe: Problemi s modernim načinom prehrane
20:00 – 20:30 Diskusija, moderator dr.sc. Dražen Lušić 


CRIKVENICA predavanje i predstavljanje knjige 
U petak 21.04. (noć knjige 2017. godine), u Gradskoj knjižnici Crikvenica održat ću predavanje i predstavljanje knjige Istine i laži o hrani s početkom od 19 sati. Ulaz slobodan, dobrodošli!

ISTRA program regeneracije A SADA JA!
Osjećate li da vam treba bijeg od svakodnevnice i stresa, da vam treba regeneracija, detox (i mršavljenje) i da je došlo vrijeme za okrenuti se sebi, možda je program A SADA JA! nešto za vas. 
Promjena prehrambenih i životnih navika najsigurniji je ulog u svoje zdravlje. 

Program uključuje:
- boravak u vili Dubravka, 18 km od Poreča u autohtonoj istarskoj sredini
- uvođenje u program od strane dr. Mladene Strukan (funkcionalni status uz obvezne individualne konzultacije o odabiru programa prehrane)
- prilagođena i vođena bezglutenska LCHF prehrana prema odabranom programu:
A) regeneracije, detoksa i mršavljenja ili
B) regeneracije i detoksa
- korištenje 3e proizvoda (kokošjeg 6h i goveđeg 12h temeljca)
- predavanje nutricionistice Anite Šupe (dolazim kao gost predavač) s temom: „Promjena prehrambenih i životnih navika - najsigurniji ulog u svoje zdravlje“
- interaktivne radionice kuhanja za uspješni nastavak i/ili održavanje rezultata programa
- svakodnevna jutarnja razgibavanja i brzo hodanje po unaprijed odabranim stazama
- petodnevno vježbanje s instruktorom yoge
- peeling, masaže i detoks s glinom
- poludnevni izlet u Motovun ili Višnjan
- večernje razgovaraonice i druženja

Organizator programa je tvrtka 3 elements i sve informacije možete saznati na web stranici https://www.three-elements.hr/ ili upitom na e-mail info@three-elements.hr

ponedjeljak, 7. studenoga 2016.

Mitovi i zablude o mršavljenju i kalorijama

Veseli me da povremeno mogu podijeliti članke mladih ljudi koji vole misliti svojom glavom, te preispituju ustaljene postavke i samostalno istražuju ozbiljne izvore informacije. Jedan od takvih je Donat Rupčić, sportski trener i stručnjak za prehranu čiji blog možete čitati ovdje, a ovom prilikom dijelim njegov članak o KALORIJAMA.

JELI KALORIJA ZAISTA KALORIJA?

“Ako želiš smršaviti trebaš sagorijevati više kalorija nego što pojedeš...”
“Kalorija iz riže je ista kao kalorija iz mesa ili pak kao kalorija iz maslaca...”
“Jedite manje, vježbajte više...”

Zvuči li vam to poznato? Da, i meni isto. Koncept je jako privlačan u svojoj jednostavnosti: “promjena na tjelesnoj masi = unesene kalorije - potrošene kalorije”... ALI TO NE FUNKCIONIRA BAŠ TAKO. I to je bilo pokazano još prije 84 godine!
Bez brige, slijedi objašnjenje.

***Ako se nekome ne da čitati analize znanstvenih radova, molim vas da barem scrollate na kraj članka i pročitate zaključak, bit će vam korisno.***

U nastavku ćemo proći znanstvene studije kroz povijest na tu temu, ali prvo kratko objašnjenje riječi “makronutrijent”. Makronutrijenti su ugljikohidrati (u daljnjem tekstu: ugh), masti i proteini. Oni su izvori energije i svaki od njih ima određenu ulogu i utjecaj na organizam.

Priču započinjemo davne 1932. s istraživanjem pod nazivom „THE TREATMENT OF OBESITY: A COMPARISON OF THE EFFECTS OF DIET AND OF THYROID EXTRACT“. Autori istraživanja su odlučili držati kalorijski unos konstantnim, a varirali su udjele ugljikohidrata, proteina i masti. Rezultati su pokazali da su gubitak tjelesne mase i unos ugljikohidrata obrnuto proporcionalni, tj. zabilježeni su najveći gubici tjelesne mase kad je unos ugljikohidrata bio najniži.

Iduća je studija iz 1956. i zove se “CALORIE INTAKE IN RELATION TO BODY-WEIGHT CHANGES IN THE OBESE”. U sklopu te studije je provedeno nekoliko eksperimenata.
U jednom su eksperimentu podijelili sudionike u 3 grupe. Sve 3 grupe su dobivale 1000 kcal dnevno, s tim da je kod jedne grupe 90% kalorija dolazilo iz ugljikohidrata, kod druge 90% kalorija iz proteina, a kod treće 90% kalorija iz masti. Proteinska grupa je izgubila dosta tjelesne mase, a grupa s mastima je izgubila još više tjelesne mase. Ugljikohidratna grupa ne samo da nije ostvarila veliki gubitak na masi, već je preko 50% grupe čak dobilo na masi.
Kao konačni eksperiment odlučili su povećati kalorijski unos s time da promjene odnose makronutrijenata. Pokazali su da su pacijenti mogli dobivati ili barem zadržati tjelesnu masu na prehrani od 2000 kcal uobičajenih proporcija (to znači najviše ugh). Zatim su te iste pacijente stavili na prehranu bogatu mastima i proteinima koja je sadržavala 2600 kcal dnevno, a pacijenti su izgubili na tjelesnoj masi.

Kako mi netko ne bi rekao da samo citiram prastare studije, evo sad jedne iz 2004.: “Comparison of energy-restricted very low-carbohydrate and low-fat diets on weight loss and body composition in overweight men and women”. Pogađate, ova je studija pokazala istu stvar. Ljudi su gubili više masti na prehrani bogatoj mastima koja je imala više kalorija, nego na prehrani bogatoj ugljikohidratima koja je imala manje kalorija.

Vjerujem da preko naslova možete pronaći navedene studije pa nema potrebe da još više zatrpavam objavu linkovima.
Evo link na jednu meta-analizu (meta-analiza = oblik znanstvenog rada koji uzima u obzir više studija i donosi združeni zaključak): http://m.ajcn.nutrition.org/content/83/6/1442.full

INZULIN I HORMON RASTA KAO GLAVNI HORMONI U REGULACIJI LIPOGENEZE

Za početak da objasnim što je lipogeneza. Lipogeneza je proces sinteze masnih kiselina i triglicerida, koja se odvija u jetri i masnom tkivu. To je ono što želimo minimizirati ako nam je cilj gubitak masnog tkiva.

Prvi hormon koji ćemo proučiti je inzulin, koji sintentiziraju beta-stanice Langerhansovih otočića gušterače. Njegova je glavna zadaća transport glukoze iz krvotoka u stanice, ali uloga u organizmu mu je puno šira od toga. Danas ćemo se zadržati na njegovoj ulozi u metabolizmu lipida (masti):
a) Smanjuje brzinu lipolize (razgradnja masnih kiselina) u adipoznom (masnom) tkivu
b) Stimulira sintezu masnih kiselina i triglicerida u tkivima
c) Povećava transport triglicerida iz krvi u adipozno tkivo i mišiće
d) Smanjuje brzinu oksidacije masnih kiselina u mišićima i jetri

Drugi hormon koji proučavamo je hormon rasta, koji se sintetizira u prednjem režnju hipofize. Kao što ime kaže, glavna mu je uloga stimuliranje staničnog rasta, reprodukcije i regeneracije. Ali on također igra ulogu u regulaciji lipogeneze – a njegova je uloga ovdje čista suprotnost inzulinu!
Hormon rasta drastično smanjuje lipogenezu u adipoznom tkivu i potiče mobilizaciju masnih kiselina kako bi mogle biti iskorištene za dobivanje energije.

Za organizam je nepovoljno istovremeno lučenje dvaju hormona koji imaju suprotno djelovanje, jer se u tom slučaju samo troši energija za sintezu tih hormona, a učinci im se poništavaju. Stoga se u bilo kojem danom trenutku luči ili inzulin ili hormon rasta.

Izvori:
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1083868/
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/21864752

ZAKLJUČAK:
Ako vam je cilj gubitak tjelesne masti ili jednostavno kontrola tjelesne mase, jedite više masti i manje ugljikohidrata!
Kalorija iz ugljikohidrata nema isti učinak na promjenu tjelesne mase kao kalorija iz proteina te isto vrijedi za kaloriju iz masti. Ona klasična jednadžba “unesene kalorije minus potrošene kalorije” je u najbolju ruku nepotpuna, a nakon ovakvih rezultata možemo reći da je i naprosto kriva.

Ugljikohidrati su ti koji drastično potiču lučenje inzulina, proteini dosta manje, a masti pak uzrokuju neznatno lučenje inzulina. Kontrola razine inzulina je ključna za uspješno reguliranje količine masnog tkiva.

Hvala na čitanju.


četvrtak, 21. srpnja 2016.

Istine i laži o hrani

Kada sam 2010. godine otvorila blog Istine i laži o hrani, s tvrdnjom da je teorija o štetnosti masti i kolesterola najveća prevara 20.stoljeća, mnogi su komentirali da ne znam o čemu govorim. No, puno više je bilo onih kojima se ideja o odbacivanju procesirane hrane i povratku pravoj izvornoj prehrani bogatoj masnoćama svidjela, te je ubrzo moj blog okupio cijelu jednu vojsku sljedbenika LCHF (low carb high fat) načina prehrane. U godinama koje su slijedile, kilogrami su se topili, dijabetes se dovodio pod kontrolu, kao i niz drugih ”modernih” bolesti.

Ono u što vjerujemo, ne samo po pitanju prehrane nego inače, nisu uvijek dokazane činjenice niti apsolutne istine, nego jednostavno stvari koje smo toliko puno puta čuli da smo ih prihvatili kao istinite. Tako je i sa teorijom da su masti štetne, debljaju, podižu kolesterol i izazivaju srčano žilne bolesti. Zapravo, ozloglašene zasićene masnoće životinjskog porijekla iz mesa, maslaca, jaja, svinjske masti i punomasnih mliječnih proizvoda nikada nisu niti bile štetne, već su od pamtivijeka sačinjavale važan dio ljudske prehrane iz kojeg crpimo vitamine topive u masti, esencijalne masne kiseline, energiju i dugotrajnu sitost. Nikada prije nije bilo toliko pretilosti i bolesti kao u zadnjih 30-40 godina otkako smo ih izbacili iz prehrane i zamijenili rafiniranim ugljikohidratima i industrijskim uljima.

Već godinama je poznato da masnoće nisu uzrok bolesti i da su smjernice o njihovom izbjegavanju bile pogrešne. Teorija o štetnosti masnoće i kolesterola, koja je nažalost još uvijek sveprisutna, neutemeljeni je mit proizašao iz loše provedenih zastarjelih istraživanja i iznad svega komercijalnih interesa. U stvari je glavni neprijatelj zdravlja i vitke linije prekomjerna konzumacija šećera i rafiniranih ugljikohidrata koji podižu šećer u krvi, podižu inzulin, izazivaju ovisnost, potiču apetit i dovode do prejedanja. Najlakši, najprirodniji i najjefitniji način mršavljenja i reverzije dijabetesa tipa 2 je smanjivanje unosa ugljikohidrata i povećavanje unosa masti - LCHF. Postoji cijeli niz znanstvenih radova koji to potvrđuju, kao što to mogu iz svoje prakse i iskustva s pacijentima potvrditi liječnici, nutricionisti i ostali koji su imali hrabrosti dati savjete potpuno suprotne onima koji se službeno preporučuju.

Nažalost, za mnoge je vrlo teško ”okrenuti ploču” – priznati da su godinama davali pogrešne savjete (malo masti, puno ugljikohidrata i procesirane hrane) – takva je ljudska priroda ili točnije pitanje je to ega. No, barem bi oni koji rade sa zdravljem ljudi trebali zauzdati svoj ego i sjetiti se da su tu da pomognu čovjeku, a ne da brane neke zastarjele postavke koje su nam nametnute iz komercijalnih razloga, bez obzira jesu li one još uvijek ”službene”. Internet je sve promijenio, informacije su dostupne svima koji barataju jezikom i pacijenti često znaju više o svom zdravlju nego njihovi liječnici. Došlo je Novo doba.

Saznajte više u knjizi Istine i laži o hrani koja je dosegla nakladu od 12.000 primjeraka i stalno je među "top 5" najčitanijih knjiga u knjižnicama, te je u našim krajevima pokrenula prehrambenu revoluciju za povratak prirodnoj izvornoj prehrani. Ovo je još uvijek jedina knjiga na hrvatskom jeziku koja na cjelovit i jasan način opisuje najveće probleme moderne prehrane, otkriva uzroke epidemije debljine i kroničnih bolesti, argumentirano se obračunava s ustaljenim predrasudama i pogrešnim uvjerenjima o prehrani, te nudi jednostavna i konkretna rješenja za regulaciju tjelesne težine i poboljšanje zdravlja.


Znanjem do zdravlja, Anita Šupe


subota, 9. srpnja 2016.

Serija tekstova o mršavljenju: VII dio

Ovo je serija od sedam nastavaka na temu pretilosti koju je pripremio moj suradnik Krunoslav Vinicki. Krunoslav je student druge godine na Veterinarskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. U slobodno vrijeme istražuje tematiku zdrave prehrane i piše blog Optimalna prehrana, trenira agility (sport sa psima) i radi street workout. 

PRETILOST: BAKTERIJE UPRAVLJAJU VAŠIM METABOLIZMOM (VII DIO)

Naša crijeva sadrže 100,000,000,000,000 (to je 100 milijardi... ne, bili... puno!) mikroorganizama (1). Imamo deset puta više bakterija nego vlastitih stanica, što znači da je i vaša "bolja polovica" praktički samo ogromna hodajuća bakterija - imajte ovo na umu slijedeći put kada budete vodili ljubav.

Sada kada znate da smo više bakterija nego čovjek, ne treba vas čuditi ni da se crijevna mikroflora između pretilih i mršavih osoba značajno razlikuje. Dok bi crijeva osoba normalne tjelesne težine mogli usporediti s prašumom prepunom različitih vrsta, crijeva pretilih osoba više nalikuju zagađenom jezeru u kojem buja samo nekolicina vrsta (2).

Iz toga slijedi da sve što smanjuje raznovrsnost bakterija u našim crijevima doprinosi pretilosti. Nažalost, mnogi ljudi su tim putem krenuli već samim načinom rođenja. Tako djeca rođena carskim rezom u dobi od 11 godina imaju gotovo dvostruko veći rizik (83%) od prekomjerne tjelesne težine (3) (uz to još gratis mogu dobiti astmu i dijabetes - 4). To je zato što carski rez sprječava dodir novorođenčeta s majčinim vaginalnim bakterijama te tako u konačnici smanjuje raznovrsnost njegove crijevne mikroflore.

Razmotrimo i antibiotike koje smo kao djeca dobivali i kada su nam bili potrebni, ali i kada nisu. Neosporno je da antibiotici spašavaju živote i da su značajno produžili životni vijek ljudi. Međutim, to dolazi s određenom cijenom. Oni ubijaju sve bakterije, pa tako i one dobre u našim crijevima. To je problem, pogotovo ako je u pitanju dijete mlađe od 6 mjeseci čija se osjetljiva crijevna mikroflora od toga nikada neće u potpunosti oporaviti. Posljedicu zasigurno pogađate: veći rizik od pretilosti (5).

Bakterije upravljaju našim metabolizmom i određuju obujam našeg struka. To je najočitije iz nedavno provedenog istraživanja na tzv. "germ-free" miševima (miševima slobodnim od mikroorganizama). Nakon što su znanstvenici uzgojili genetski identične miševe u potpuno sterilnim uvjetima, podijelili su ih u dvije grupe te su njihova crijeva naselili mikroflorom pretilih žena, odnosno mikroflorom njihovih mršavih sestri blizanki. Unatoč tome što su miševi bili jednaki i što su konzumirali istu hranu u potpuno istoj količini, na kraju istraživanja nisu izgledali isto. Nesretnici koji su dobili mikrofloru pretilih blizanaca postali su pretili poput svojih ljudskih donora (6).

Ovo istraživanje je dokazalo da prijenosom bakterija možemo prenijeti i pretilost. Međutim, priča ne staje ovdje. Kada su znanstvenici miševe smjestili u iste kaveze, obje grupe su ostale mršave. Naime, miševi koji su nosili mikroorganizme pretilih ljudi ovaj put nisu razvili pretilost jer su konzumacijom cimerovog izmeta unijeli njegove bakterije - očajna situacija zahtijeva očajne mjere. Ono što je zanimljivo (ali i malo tužno) jest da im na "procesiranoj" hrani čak ni to nije pomoglo.

Konzumacija industrijski procesirane hrane glavni je uzrok pretilosti. U III. dijelu objasnio sam jedan način na koji nas takva hrana deblja; drugi, možda još važniji, upravo je mijenjanjem crijevne mikroflore. Broj i raznovrsnost mikroorganizama u našim crijevima izravno ovisi o našoj prehrani. Točnije, ovisi o vlaknima, složenim ugljikohidratima iz hrane kojima se te bakterije hrane. Kako se na našim tanjurima sve rjeđe nalaze cjelovite namirnice biljnog podrijetla, odnosno namirnice bogate vlaknima, tako su i naša crijeva postala negostoljubiva mjesta za njihov rast - još jedan u nizu razloga zašto ne biste trebali jesti rižine krekere (osim očite činjenice da izgledaju i imaju okus poput stiropora).

Hrana koja je stotinama tisućama godina dio ljudske prehrane - voće, povrće te gomolji su najzdraviji izvori vlakana. Žitarice, koje su postale sinonim zdrave prehrane i koje univerzalno prihvaćamo kao odličan izvor vlakana, zapravo su poprilično problematične. Najveći problem predstavlja gluten, složeni protein iz žitarica. Naime, bez bakterija, posebno onih iz roda Bifidobacterium, ne možemo u potpunosti razgraditi ovaj protein (7). Zbog toga sve više ljudi postaje netolerantno na gluten te ga sve češće povezujemo s viškom kilograma (8).

Na sreću, ne morate podlijegati očajnim mjerama i kao miševi u eksperimentu konzumirati cimerov izmet kako bi poboljšatli raznolikost svoje crijevne mikroflore i lakše se riješili suvišnih kilograma. Postoji ukusniji način - fermentirana hrana. Narodi koji jedu mnogo fermentirane hrane oduvijek su bile mršavi. Uzmimo za primjer Koreju. Dovoljno je pogledati demografske statistike (9), K-pop glazbenu scenu, ozbiljne znanstvene radove ili jednostavno K-pop glazbenu scenu (jesam li spomenuo K-pop?) i vidjet ćete da Korea ima najmanji problem s pretilošću među razvijenim zemljama. Jedan od razloga je Kimchi, tradicionalno korejsko fermentirano jelo slično kiselom zelju čija konzumacija dokazano dovodi do smanjenja tjelesne težine i masnog tkiva (10).

Kefir (fermentirano mlijeko) je također odlično rješenje. Anita Šupe napisala je odličan članak o njemu: link

Osim procesirane hrane, na crijevnu mikrofloru utječu i sve ostale stvari o kojima sam govorio u prethodnim tekstovima: omega-6 masnoća (11), poremećeni cirkadijalni ritam (12) i vježbanje (13).

Doista, ovo je možda najvažniji faktor koji utječe na pretilost.

Prethodni tekstovi serijala:
PRETILOST: PSIHOLOŠKI ILI METABOLIČKI POREMEĆAJ (I DIO)
PRETILOST: ZAŠTO DIJETE NE DOVODE DO MRŠAVLJENJA? (II DIO)
PRETILOST: AMERIKANCI SU NEUHRANJENA NACIJA (III DIO)
PRETILOST: ŠTO JE ZAJEDNIČKO MARIHUANI I OMEGA-6 MASNOĆAMA (IV DIO)

PRETILOST: SABOTIRA LI VAS U MRŠAVLJENJU NEDOSTATAK SNA (V DIO)
PRETILOST: ZAŠTO NE MRŠAVITE VJEŽBANJEM (VI DIO)


Kliknite na sliku za veći prikaz!


Reference:
  • Fujimura, K. E. et al., “Role of the gut microbiota in defining human health,” Expert Review of Anti-infective Therapy 8, no. 4 (April 2010): 435–54, http://pmid.us/20377338.
  • Turnbaugh, P. J., Hamady, M., Yatsunenko, T., Cantarel, B. L., Duncan, A., Ley, R. E., Gordon, J. I. (2009). A core gut microbiome in obese and lean twins. Nature, 457(7228), 480–484. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19043404
  • Blustein, J., Attina, T., Liu, M., Ryan, M., Cox, L. M., Blaser, M. J., Trasande, L. (2013). Association of caesarean delivery with child adiposity from age 6 weeks to 15 years. International Journal of Obesity, 37, 900–906. http://www.nature.com/ijo/journal/v37/n7/abs/ijo201349a.html
  • Hyde, M.J., Modi, N. (2012). The long-term effects of birth by caesarean section: the case for a randomised controlled trial. Early Human Development, 88(12), 943-9. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/23036493
  • Trasande, L., Blustein, J., Liu, M., Corwin, E., Cox, L., & Blaser, M. (2013). Infant antibiotic exposures and early-life body mass. International Journal of Obesity, 37(1), 16–23. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22907693
  • Vanessa K. Ridaura, V. K. et al. (2013), Gut microbiota from twins discordant for obesity modulate metabolism in mice. Science, 341 (6150). http://science.sciencemag.org/content/341/6150/1241214.article-info
  • Lindfors, K., Blomqvist, T., Juuti-Uusitalo, K., Stenman, S., Venäläinen, J., Mäki, M., & Kaukinen, K. (2008). Live probiotic Bifidobacterium lactis bacteria inhibit the toxic effects induced by wheat gliadin in epithelial cell culture. Clinical and Experimental Immunology, 152(3), 552–558. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18422736
  • Freire R. H. et al. (2016). Wheat gluten intake increases weight gain and adiposity associated with reduced thermogenesis and energy expenditure in an animal model of obesity. International Journal of Obesity, 40(3), 479-86. 
  • OECD, Obesity and the Economics of Prevention: Fit not Fat - Korea Key Facts http://www.oecd.org/els/health-systems/obesityandtheeconomicsofpreventionfitnotfat-koreakeyfacts.htm
  • Kim, E. K., An, S.Y., Lee, M. S., Kim, T. H., Lee, H. K., Hwang, W. S., Choe, S. J., Kim, T. Y., Han, S. J., Kim, H. J., Kim, D. J., Lee, K.W. (2011). Fermented kimchi reduces body weight and improves metabolic parameters in overweight and obese patients. Nutrition Research, 31(6), 436-43. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/21745625
  • Kaliannan, K., Wang, B., Li, X.-Y., Kim, K.-J., & Kang, J. X. (2015). A host-microbiome interaction mediates the opposing effects of omega-6 and omega-3 fatty acids on metabolic endotoxemia. Scientific Reports, 5, 11276. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/26062993
  • Rosselot, A. E., Hong, C.I., Moore, S. R. (2016). Rhythm and bugs: circadian clocks, gut microbiota, and enteric infections. Current Opinion in Gastroenterology, 32(1), 7-11. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/26628099
  • Cerdá, B., Pérez, M., Pérez-Santiago, J. D., Tornero-Aguilera, J. F., González-Soltero, R., & Larrosa, M. (2016). Gut Microbiota Modification: Another Piece in the Puzzle of the Benefits of Physical Exercise in Health? Frontiers in Physiology, 7, 51. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/26924990


petak, 17. lipnja 2016.

Kako si pomoći u motivaciji i disciplini - Petra savjetuje

Petra Parać vas nastavlja motivirati i inspirirati kako da zavolite sebe i činite stvari iz ljubavi prema sebi. Bilo da se radi o promjeni prehrane, uvođenju tjelovježbe ili nekih drugih novih navika, činite to jer volite i cijenite sebe, a ne zato što mislite da niste dovoljno dobre, jer to je onda ravno kažnjavanju i neće vas dovesti nigdje. Petrin prvi tekst pročitajte ovdje: Uključimo srca i mozgove 

Prošli smo put pisali o tome kako da imamo pozitivniji i malo blaži stav prema vježbanju i tijelu. Povratne informacije su bile divne. Hvala vam :) U ovom tekstu pokušat ćemo se malo više motivirati i disciplinirati. Prije posljedice, treba naravno pronaći uzrok. Zašto se tek sad posvećujemo svom zdravom načinu pristupa hrani i tjelovježbi? Negdje smo sebe pogubili. Stavili smo neke druge stvari ispred i došli smo do toga da dok ne dovedemo sebe u red ne možemo nikom drugom dati. Za početak, maknimo fokus s odstranjivanja ičega. Ne uništavamo ništa, ne borimo se. Fokusirajmo se na zdravlje i na sebe. Činimo dobro za sebe. A tako činimo dobro i za sve oko sebe. Ne idemo zdravo jesti da bi patili, niti idemo vježbati da se izdeprimiramo. To je naš poklon nama. Iza toga bit će nam dobro jer ćemo se osjećati odlično. To je dužnost nas prema našim tijelima. To je odgovornost. Prema životu i prema sebi. Kao što se brinemo za kuće, održavamo namještaj, održavamo prijevozna sredstva. Zašto kad sve to prije svega treba nama, nas negdje ostavljamo. Prvo smo mi. Ne jer smo sebični, nego da možemo dati drugima. Neka nam motivacija bude i to što nas djeca gledaju. To im je najbolje učenje. Puno bolje od toga što ćemo im govoriti. Na youtubeu postoje brojne meditacije i afirmacije na temu kako voljeti i prihvatiti svoje tijelo. Slušajte ih ujutro i navečer jer tada naš um pamti i upija najviše. Programirajmo svoj um na pozitivno kao što smo ga programirali na negativno. 

Kad god vam dođe negativna misao, „brišite“ to, mijenjate novom, u „prihvaćam i volim svoje tijelo, s ljubavlju se brinem o njemu i njegujem ga.“ Idemo to usporediti s primjerom doma koji je neuredan, znači nema reda, trebamo ga počistiti. Napravimo li to onako uvijek reda radi, mehanički, stvari će najčešče biti nakon nekog vremena. Pristupimo li tome s malo više razumijevanja i preispitivanja sebe, zašto si ne napravimo red, što je to u nama neuredno pa se odražava na prostoru (tako i u našem tijelu), što naš dom želi. Jer stvari su žive, sve je oko nas živo, a tek naše tijelo koje jest živa tvar i dokazano sklona promjenama i utjecajima. Kada domu i čiščenju pristupimo s ljubavlju, sa željom i motivom da bude mirisan, čist, prozračan, da nam dolaze gosti, da uživamo boraviti u njemu. Stvari se mijenjanju. Reći djetetu da nešto napiše a ne objasniti zašto i da to uđe u njegovu spoznaju i svijest ne znači ništa osim automatskog činjenja i ponavljanja. Drugačije je pristupiti čiščenju s motivom da ćemo napraviti nešto dobro za sebe, da se brinemo za prostor u kojem boravimo mi i nama dragi ljudi, da ćemo se osjećati bolje ili da onako mrkog pogleda uzmemo usisivač i krpu i opet mučimo druge, prostor i sebe. 

Tada će svako čiščenje biti mrsko i najradije preskočeno. Tako je i s vježbanjem i prehranom. Motivirajte se. Nije sve u rezultatu odmah i sad. Igrajte na duge staze. Tako je u svemu, u hrani, čiščenju, odnosima, vježbanju, seksu (o tome se na tu temu još ne smije pričati :). O nama ovisi koji ćemo stav i pristup zauzeti. Vježbati i jesti ono što je za naše blagostanje i dobrobit. Znači, pravite svoja jela i obroke iz želje da se brinete o sebi, svom zdravlju i svom tijelu. Tijelo će vam to vratiti. Niste na zabranama, dijetama niti mučite sebe. Promijenite pristup u onaj da se brinete o sebi. Ne da vam se na trening. Sjetite se da je izbor vaš. Hoćete li skupiti volje i snage za pokrenuti se, tu znamo zapeti jer očekujemo od sebe da moramo napraviti trening kao Janica Kostelić i onda ne idemo, opet iz istog razloga zašto smo se doveli u takve situacije… jer mislimo da nismo dovoljno dobri. Svi drugi su bolji. S tim stavom možemo samo i dalje ostati kraj hladnjaka, kukati, tražiti krivce i biti kući. 

Ne treniramo radi toga da se nekome više dokažemo, niti da nas se više voli. Mi smo dobri takvi kakvi jesmo ali želimo se osjećati još bolje. Kao kada smo zahvalni jer imamo biciklu, ali možemo imati i automobil. Vrijedimo jednako, ali ćemo si olakšati i osjećati se bolje. Obucite tu odjeću, osjećajte se dobro u njoj, ako treba otuširajte se i prije treninga. Smiješno zvuči, ali osjećajte se dobro, motivirajte se. Tenisice na noge i uživajte u svojim mogućnostima. I zamislite, to što radite nema kamate, cijene ni račune. Osim ako ne platite trening. Ali ono što dobijete iza njega ne može se mjeriti s najskupljom odjećom. I tjedan po tjedan. Krećete se, kupujete zdrave namirnice, upoznajete gospođe na tržnici, podržavate se preko grupa na internetu, počinjete vidjeti rezultate, servirate svoja jela, savjetujete druge, osjećate se sve bolje, znate koje namirnice trebate i kupujete. Meni su Lchf i Paleo pomogli da trošim manje, ne više. To je laž da je zdrav život skuplji. Trošite na ono što trebate. Nema više trošenja na ono što vam ne treba, koliko trošite na sve gluposti koje vam nanose samo štetu. I tako nosite u ruci vodu, educirate se, to postaje vaša istina i to više nije dijeta ni režim, to postaje vaš lifestyle i način života. Onda nećete to raditi jer morate nego zato što je to dio vas, to vi želite. I onda ste izliječili uzrok i pobjeda je vaša. 

Postavite si pitanje, što bih učinio/la da u ovom trenutku prihvaćam i volim samog sebe? Koji bi izbor poduzeo/la? Želim li bolji ten, bolji osjećaj, više zraka, bolje zdravlje, bolju probavu ili želim i dalje jesti čipi čips i ležati doma? Jeli za mene pametnije otići protrčati ili gledati seriju i vijesti? Što me čini boljom verzijom mene same? Kada riješavate jedan problem, obično ih usput hologramski riješite više. Birajte dobro, birajte vitalnost i birajte zdravlje. Ne mučenje i ne režim. Radite to radi sebe i to postaje vaša imovina, vaše bogatstvo koje vam nitko ne može oduzeti. Možete se naći u bilo kojoj situaciji na bilo kojem dijelu države i svijeta, vaše navike utjecat će jednako dobro na vaše živote. Vi kreirate svojim djelima. Vi stvarate sebe. I ne vjerujte meni, ja svoju istinu ostavljam i živim za sebe, ali nemojte ni odustati bez da ste kritički probali. Pa ćete sutra motivirati nekog tko je prošao isto što i vi i moći ćete reći, ja probao/la, vrijedi ;) 

Afirmacija koja vam može omoći u periodu motivacije: VOLIM I PRIHVAĆAM SEBE OVAKVOG/OVAKVU KAKVA JESAM… 

Ne radi drugih, ne radi kila, ne radi slušanja stručnjaka.. RADI SVOJE DOBROBITI, RADI SEBE, radi brige prema sebi. I to će vam se i vratiti. 

Petra Parać dipl. knjižničar-informacijski stručnjak, član Hrvatskog književnog društva u smjeru poticanja i pomaganja drugima

utorak, 31. svibnja 2016.

Serija tekstova o mršavljenju: V i VI dio

Ovo je serija od sedam nastavaka na temu pretilosti koju je pripremio moj suradnik Krunoslav Vinicki. Krunoslav je student druge godine na Veterinarskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. U slobodno vrijeme istražuje tematiku zdrave prehrane i piše blog Optimalna prehrana, trenira agility (sport sa psima) i radi street workout. Njegov veliki interes za zdravu prehranu između ostaloga je započeo i zbog mucanja. Izbacivanje trans masti i jako procesirane hrane je puno pomoglo. Potom je izbacio gluten, počeo jesti više ribe i uveo neke druge promjene koje su dodatno poboljšale govor.

Prvi i drugi dio pročitajte ovdje.



PRETILOST: SABOTIRA LI VAS U MRŠAVLJENJU NEDOSTATAK SNA (V DIO)

Živimo u vrijeme kad radi posla ili nove večernje epizode "Big Brothera" često žrtvujemo spavanje. Hvalimo se kako odlično funkcioniramo uz samo 5 sati sna (ali tek nakon što popijemo prvu kavu, naravno). Ljudi nam se zbog toga dive. Ponekad smo malo razdražljiviji, no to je dobro - iskreniji smo prema šefu i lakše mu u lice kažemo što mislimo o njemu. Naravno, pri tome smo sigurni da manjak spavanja nema nikakve veze s veličinom naše stražnjice ili pivskog trbuha.

Do danas je objavljeno 50-ak epidemioloških istraživanja koja su analizirala povezanost spavanja i pretilosti u djece i odraslih - većina je pronašla povezanost (1, 2, 3, 4). Spavanjem trošimo najmanje energije, ali nas možda najviše štiti od pretilosti. Ne treba puno vremena da manjak sna počne utjecati na naš apetit, pogotovo za nečim slatkim (5). Nakon samo dvije nedovoljno prospavane noći (četiri sata sna dnevno) dolazi do smanjenja razine hormona sitosti (leptina) i povećanja razine hormona gladi (grelina) (5). Nedostatak spavanja ima tako velik učinak na naš metabolizam da čak nije važno ni koliko se dobro hranite, ni koliko vježbate; ako ne spavate dovoljno, nećete moći smršavjeti (6).

Nije problem samo u količini spavanja. Umjetno osvjetljenje kojem smo izloženi nakon zalaska sunca omogućuje nam da budemo aktivni i da jedemo po noći. Ovakve, možda naizgled bezazlene radnje neprirodne su i imaju izrazito negativan učinak na naš dnevni ciklus (cirkadijalni ritam) (7, 8, 9).

Naime, svaka stanica u našem tijelu posjeduje jedan "unutarnji sat" koji joj govori koji je dio dana (10). To je važno jer neke se tjelesne aktivnosti odvijaju po danu, a neke po noći, kada bismo u normalnim uvjetima trebali spavati - cirkadijalni ritam ima ključnu ulogu u reguliranju metabolizma i hormonskog sustava. 
Stoga nas ne treba čuditi zašto su upravo oni o kojima nam život najviše ovisi, poput policajaca, medicinskih sestara i vatrogasaca, obično jako pretili  (10, 11, 12, 13). Prema FBI-ovom izvješću čak 80% policajaca je pretilo (14). To je znatno iznad prosjeka. Ustvari, to je toliko iznad prosjeka da vas potakne na pitanje zašto žene toliko maštaju o njima? ( I zašto niste otišli na policijsku akademiju?)

Više faktora utječe na sinkronizaciju cirkadijalnog ritma. Najvažniji su: svjetlost, hrana te tjelesna aktivnost.

Svjetlost ima najsnažniji utjecaj na naš cirkadijalni ritam. Nažalost, danas većinu vremena provodimo u zatvorenim prostorima, dok smo navečer, često i za vrijeme spavanja, izloženi svjetlosti. Ovakav način života ima velik utjecaj na otpuštanje melatonina, "hormona spavanja". Naime, izlaganje svjetlosti prije spavanja smanjuje otpuštanje ovoga hormona, a prisustvo svjetlosti za vrijeme spavanja smanjuje ga za više od 50% (15). Da bi stvar bila još gora, naši kapci propuštaju svjetlost (16) te čak i dok spavamo, svjetlost javne rasvjete može poremetiti cirkadijalni ritam i kvalitetu spavanja. 

Reference:
  • Knutson KL, Van Cauter E. Associations between sleep loss and increased risk of obesity and diabetes. Ann N Y Acad Sci. 2008; 1129:287–304., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18591489
  • Patel SR, Hu FB. Short sleep duration and weight gain: a systematic review. Obesity (Silver Spring). 2008; 16:643–653., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18239586
  • Leproult R, Van Cauter E. Role of sleep and sleep loss in hormonal release and metabolism. Endocr Dev. 2010; 17:11–21., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19955752
  • Pannain S, Miller A, Van Cauter E. Sleep loss, obesity and diabetes: prevalence, association and emerging evidence for causation. Obes Metab-Milan. 2008; 4:28–41. 
  • Spiegel, K. et al., “Brief communication: Sleep curtailment in healthy young men is associated with decreased leptin levels, elevated ghrelin levels, and increased hunger and appetite,” Annals of Internal Medicine 141, no. 11 (December 7, 2004): 846–50, http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/15583226?dopt=AbstractPlus
  • Nedeltcheva, A. V., Kilkus, J. M., Imperial, J., Schoeller, D. A., & Penev, P. D. (2010). Insufficient sleep undermines dietary efforts to reduce adiposity. Annals of Internal Medicine, 153(7), 435–441. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/20921542
  • Stokkan, K.A., Yamazaki, S., Tei, H., Sakaki, Y., Menaker, M. (2001), Entrainment of the circadian clock in the liver by feeding. Science, 19; 291 (5503): 490-3.,  http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/11161204
  • Damiola, F., Le Minh, N., Preitner, N., Kornmann, B., Fleury-Olela, F., Schibler, U. (2000), Restricted feeding uncouples circadian oscillators in peripheral tissues from the central pacemaker in the suprachiasmatic nucleus. Genes & Development, 1;  14(23): 2950-61. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/11114885
  • Fuller, P.M., Lu, J., Saper, C.B. (2008), Differential rescue of light- and food-entrainable circadian rhythms. Science, 23; 320(5879): 1074-7. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18497298?dopt=Abstract
  • Bass, J., & Takahashi, J. S. (2010). Circadian Integration of Metabolism and Energetics. Science (New York, N.Y.), 330(6009), 1349–1354. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/21127246
  • Peplonska, B., Bukowska, A., & Sobala, W. (2015). Association of Rotating Night Shift Work with BMI and Abdominal Obesity among Nurses and Midwives. PLoS ONE, 10(7), e0133761. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4511417/
  • Esquirol, Y., Bongard, V., Mabile, L., et al. (2009), Shift work and metabolic syndrome: respective impacts of job strain, physical activity, and dietary rhythms. Chronobiol Int, 26:544–559. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19360495
  • De Bacquer, D., Van Risseghem, M., Clays, E., et al. (2009) Rotating shift work and the metabolic syndrome: a prospective study. Int J Epidemiol. 2009; 38:848–854. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19129266
  • Shell, D. E.,  Physical Fitness Tips for the Law Enforcement Executive, Federal Bureau of Investigation, svibanj 2005, https://www2.fbi.gov/publications/leb/2005/may2005/may05leb.htm
  • Gooley, J. J. et al., “Exposure to room light before bedtime suppresses melatonin onset and shortens melatonin duration in humans,” The Journal of Clinical Endocrinology & Metabolism 96, no. 3 (March 2011): E463–72, http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/21193540?dopt=AbstractPlus
  • Figueiro, M. G., & Rea, M. S. (2012). Preliminary evidence that light through the eyelids can suppress melatonin and phase shift dim light melatonin onset. BMC Research Notes, 5, 221. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22564396


PRETILOST: ZAŠTO NE MRŠAVITE VJEŽBANJEM (VI DIO)

Za naše zdravlje se zaista nitko ne brine više od Coca Cole. Samo u Velikoj Britaniji ova korporacija je donirala 20 milijuna dolara za promicanje vježbanja (1). Zabrinuta inicijativama za uvođenje poreza na gazirana pića te njihovim mogućim uklanjanjem iz škola, uključila se i u znanstvena istraživanja. Tako je prošle godine donirala 1.5 milijuna dolara za osnivanje neprofitne organizacije "Global Energy Balance Network". Njezini osnivači, koji su ujedno i ugledni znanstvenici, tvrdili su kako nema dokaza da procesirana hrana uzrokuje pretilost (mislim da je jasno zašto nisu osvojili Nobelovu nagradu) te da bi trebali više vježbati, a manje se brinuti o kalorijama (2). Nažalost, oni nisu prvi znanstvenici koji su radi masne kobase (4 milijuna dolara ) podvili rep i ugrozili svoj ugled, ali su zato vjerojatno prvi koji su nakon procurenih mailova upali u aferu te u konačnici iste godine morali prestati s radom (2, 3).

Englezi su počeli na Facebooku objavljivati statuse "no pain, no gain" ("bez muke nema dobre guze") i prije no što je Coca-Cola otvorila fitness centre. No, zanimljivo je da unatoč tome što iz godine u godinu sve više vježbaju, postaju sve deblji - pogledaj graf. 

Graf prikazuje da porast pretilosti u Engleskoj je popraćeno porastom postotkom ljudi koji  zadovoljavaju propisani minimum fizičke aktivnosti od 30 min/danu (13, 14)



Upravo smo dokazali da vježbanje uzrokuje pretilost - kada bi ih samo nekako natjerali da opet postanu fikusi pred televizorom, siguran sam da bi smršavili! Šalim se, povezanost ne dokazuje nužno uzročno-posljedičnu vezu. Vježbanje ne uzrokuje pretilost, ali očito je niti ne spriječava. 

Prema istraživanjima provedenim od 1980. do danas, koristeći najtočniju metodu za mjerenje cjelodnevne energetske potrošnje, metodu "dvostruko označene vode", jasno je da se tjelesna aktivnost u ovom razdoblju, unatoč porastu pretilosti, nije smanjila. Štoviše, malo se i povećala (4) (Ovo nas ne treba čuditi - pretilim osobama treba više energije za kretanje).

U glavama smo nekako stvorili ideju da su ljudi 80-ih svaki dan cijepali drva i pješke hodali do posla. No, u realnosti smo i tada provodili dane u uredima, vozili automobile te gledali sapunice - i to sve bez da smo bili toliko pretili kao danas.

Fitnes industrija je u nas čvrsto usadila mišljenje da vježbanje dovodi do mršavljenja. Međutim, iako je ono izuzetno važno za zdravlje, istraživanja upućuju da je njegova uloga u mršavljenju, u najmanju ruku, mnogo skromnija. To najbolje znaju pretila djeca koja su ambicioznim znanstvenicima najčešće poslužila kao "pokusni kunići". Nažalost, niti jedan znanstvenik se nije proslavio tjeranjem jadnih "bombica" na trčanje. Većina istraživanja je imala pozitivne rezultate samo na postotak masnog tkiva, ne i na ukupnu tjelesnu težinu djece (indeks tjelesne mase) (5). Puno bolje rezultate nisu ostvarili ni odrasli. U 43 istraživanja vježbanje je u prosjeku pridonijelo gubitku 1.1 kilogram tjelesne mase (6). Uzmemo li u obzir da su u prosjeku vježbali 45 min dnevno, između 3 i 5 puta tjedno od 3 do 12 mjeseci, ispada da im je za gubitak tog jednog kilograma bilo potrebno 72 sata vježbanja.

Iako laganim trčanjem uz najnoviju aplikaciju za mjerenje pulsa vjerojatno nećete "otopiti" masnoće i ostvariti vitku liniju, ne znači da je svaki oblik vježbanja neučinkovit.

Visoko intenzivni intervalni trening (HIIT) koji se sastoji od više kratkih intervala visokog intenziteta, u istraživanjima se pokazao daleko uspješnijim.

Primjerice, u istraživanju koji je uspoređivao HIIT s klasičnim, ravnomjernim kardio treningom, HIIT je u prosjeku "otopio" 2.5 kg masnog tkiva. S druge strane, grupa koja je radila kardio trening dnevno je vježbala duplo duže da bi na kraju istraživanja, ironično, bila još deblja (7).

Ako mislite da HIIT dovodi do značajnijeg mršavljenja jer troši više kalorija, varate se. U usporedbi s treningom izdržljivosti HIIT je ostvario bolje rezultate unatoč tome što je potrošio dvostruko manje kalorija (8).

Ipak, najvažnija prednost ovakvog načina vježbanja je činjenica da vam za njega treba manje vremena nego da jehovinom svjedoku objasnite da niste izgubili smisao života. Zaista, samo 10 minuta HIIT-a tjedno postiže iste rezultate kao i 4.5 sati trčanja (9).

Kao što vidite, veza između vježbanja i mršavljenja je puno kompleksnija od brojanja potrošenih kalorija. Čak i kada vježbanje dovodi to "topljenja" masnoća, to nije zbog potrošenih kalorija, već zbog metaboličkih promjena. Naša tijela teže određenoj ravnoteži i koliko god potrošili kalorija vježbanjem, hranom ćete ih nadoknaditi (10). Osim što ste gladniji, sigurno ste primijetili da nakon treninga više ne skakućete kao balerina puni energije. To je zato što nakon fizičke aktivnosti tijelo štedi energiju, i to ne samo povećanom željom da ostatak dana provedete u ležećem položaju, već i smanjenjem nekih osnovnih bioloških funkcija. Primjerice, potpuno zdrave žene nakon umjerene fizičke aktivnosti imaju smanjenu proizvodnju spolnih hormona (11).

Vježbanjem najvjerojatnije nećete izgubiti kilograme, no to ne znači da nećete morati kupiti uže hlače. U jednom istraživanju HIIT je u samo 2 mjeseca doveo do 44% smanjenja abdominalnog masnog tkiva i povećanja mišićne mase (12). Masno tkivo zauzima daleko veći volumen (prostor) od iste mase mišićnog tkiva. Dakle, kako vježbanjem budete "topili" masnoće i dobivali na mišićnoj masi, iako možda nećete imati manje kilograma, uživat ćete u sve boljoj liniji.

Reference:
  • Lowe, L., ParkLives: how we’re providing fun, free activities in local parks, Coca-Cola GB, svibanj 4, 2016,  http://www.coca-cola.co.uk/stories/health/get-active/get-active-with-parklives/
  • O’Connor, A., Coca-Cola funds scientists who shift blame for obesity away from bad diets, The New York Times, kolovoz 9, 2015, http://well.blogs.nytimes.com/2015/08/09/coca-cola-funds-scientists-who-shift-blame-for-obesity-away-from-bad-diets/?_r=2
  • Huehnergarth, N. F., Emails Reveal How Coca-Cola Shaped The Anti-Obesity Global Energy Balance Network, Forbes, studeni 24, 2015, http://www.forbes.com/sites/nancyhuehnergarth/2015/11/24/emails-reveal-how-coca-cola-shaped-the-anti-obesity-global-energy-balance-network/2/#1b78403e3e48
  • Westerterp, K. R., Speakman J. R. (2008.), Physical activity energy expenditure has not declined since the 1980s and matches energy expenditures of wild mammals. International Journal of Obesity 32, 1256–1263; http://www.nature.com/ijo/journal/v32/n8/abs/ijo200874a.html
  • Atlantis, E., Barnes, E. H., Fiatarone Singh, M. A. (2006), Efficacy of exercise for treating overweight in children and adolescents: a systematic review. International Journal of Obesity 30, 1027–1040. http://www.nature.com/ijo/journal/v30/n7/full/0803286a.html
  • Shaw, K., Gennat, H., O'Rourke, P., Del Mar, C. (2006), Exercise for overweight or obesity. Cochrane Database Syst Rev; (4):CD003817. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/17054187
  • Trapp, E. G., Chisholm, D. J., Freund J., Boutcher, S. H. (2008), The effects of high-intensity intermittent exercise training on fat loss and fasting insulin levels of young women. International Journal of Obesity 32, 684–691. http://www.nature.com/ijo/journal/v32/n4/abs/0803781a.html
  • Tremblay, A., Simoneau, J. A., Bouchard, C. (1994), Impact of exercise intensity on body fatness and skeletal muscle metabolism. Metabolism; 43(7):814-8. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/8028502
  • Burgomaster, K. A., Howarth, K. R., Phillips, S. M., Rakobowchuk, M., MacDonald, M. J., McGee, S. L., & Gibala, M. J. (2008). Similar metabolic adaptations during exercise after low volume sprint interval and traditional endurance training in humans. The Journal of Physiology, 586(Pt 1), 151–160. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/17991697
  • Sonneville, K. R., Gortmaker, S. L. (2008), Total energy intake, adolescent discretionary behaviors and the energy gap. Int J Obes;32 Suppl 6:S19-27. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19079276
  • Ellison, P. T. (2003), Energetics and reproductive effort. Am. J. Hum. Biol., 15: 342–351. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/12704710?dopt=Abstract
  • Boudou, P., Sobngwi, E., Mauvais-Jarvis, F., Vexiau, P., Gautier, J. F. (2003), Absence of exercise-induced variations in adiponectin levels despite decreased abdominal adiposity and improved insulin sensitivity in type 2 diabetic men. Eur J Endocrinol, 149(5):421-4. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/14585088
  • National Statistics Health Survey for England - 2013, Trend tables [NS], Health and
    Social Care Information Centre, prosinac 10, 2014. http://www.hscic.gov.uk/catalogue/PUB16077
  • Townsend N, Bhatnagar P, Wickramasinghe K, Scarborough P, Foster C, Rayner M (2012).  Physical activity statistics 2012.  British Heart Foundation: London. https://www.bhf.org.uk/publications/statistics/physical-activity-statistics-2012

Copyright © 2010-2025 Anita Šupe. Podijelite sadržaj s ovih stranica ali obavezno navedite izvor i ime autora.

Informacije sadržane na ovom blogu imaju svrhu općeg informiranja i nisu namijenjene kao medicinski savjet niti kao zamjena za savjet vašeg liječnika.