Terasa na obali rijeke Kupe, mir i fina tradicionalna kuhinja krase karlovački restoran Kvaka. Iako je Kvaka najpoznatija po ribljem meniju, u ponudi su i mesna jela, raznovrsne tjestenine i rižota. Kvaka posluje od 1965. godine, a 2014. godine Renata Grubešić preuzela je vođenje restorana i potpuno ga preuredila u retro shabby chic stilu te ga brojnim detaljima pretvorila u otmjen i ugodan domaći ambijent. U kuhinji se svakodnevno izrađuje vlastita tjestenina, nekoliko vrsta kruha te kolači i torte. Gastro&Wine razgovarao je s Renatom Grubešić, suvlasnicom Kvake koja slavi deset godina rada u tom restoranu. Kako kaže Renata Grubešić, 2014. godine krenula je u renovaciju starog poznatog restorana:

„To je karlovački tradicionalni restoran koji posluje od 1965. i zapravo je bio u sklopu veslačkog kluba i za njihove potrebe. A kako su njihove potrebe rasle i kako se počelo organizirati sve više regata, tako se i restoran nadograđivao. Preuzela sam restoran prije deset godina. Zanimljivo je da sam upravo u Kvaki slavila 25. rođendan i rekla sam tada svojim prijateljicama da će taj restoran jednog dana biti moj. Želja mi se, na moju sreću, i ostvarila. Iz ugostiteljske sam obitelji i cijeli život vezan mi je uz gastronomiju i ugostiteljstvo pa sam nastavila taj obiteljski put. Da biste vodili restoran, potrebna je neizmjerna ljubav jer bi inače to bilo samo odrađivanje posla. Nijedan posao koji sam radila nisam odrađivala, uvijek se unesem sto posto u to što radim. Radila sam u državnim tvrtkama, na dobrim pozicijama, većina ljudi ostala bi raditi i ne bi mijenjala posao. No nisam taj tip osobe, ja moram uvijek nešto stvarati, nešto novo kreirati. Kreativna sam pa osim što, evo, vodim restoran, bavim se dizajnom i uređenjem interijera te organizacijom vjenčanja i evenata. Restoran je zapravo bio nadogradnja, to sve pokazuje taj moj kreativni karakter.“

Prošlo je deset godina i kad pogleda unazad, Renata Grubešić kaže da je dobila to što je i priželjkivala. Sretna je i ispunjena.

Renata Grubešić već 10 godina ulaže u unapređenje ponude restorana Kvaka u kojem brine o kreativnom dijelu, a njezina poslovna partnerica je Tatjana Rehorić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

„Jedina stvar koja me malo koči u radu jest nedostatak kadra ili, bolje rečeno, nedostatak kvalitetnog kadra. Međutim, imam jako dobar mladi tim, odlično surađujemo i radimo zajedno, ali nedostaje nam ljudi. Ja i kuham, sve deserte kojih je zaista velik izbor, radim sama, osmišljavam recepte, cijeli jelovnik je mojih ruku djelo. Nisam profesionalna kuharica, ali imam veliku ljubav prema svom poslu i želim da to lijepo izgleda na tanjuru, a pogotovo da je sve ukusno. Nalazimo se u Karlovcu, to je divan mali grad u kojem je predivno živjeti. Međutim, Zagreb nam je preblizu, naprosto je premalo stanovnika pa se morate stvarno potruditi da biste privukli goste. Ali moram reći da je posljednjih godina Karlovac prestao biti tranzitni grad i postao je grad destinacija, grad u koji ljudi dolaze zbog njegove bogate povijesti, ali i prirodnih ljepota. To je grad na četiri rijeke koji ima puno toga ponuditi, te rijeke su mamac za turiste i goste, a Kvaka je na rijeci Kupi i taj pogled s terase i mir koji pruža rijeka, teško se mogu nadomjestiti“, istaknula je Renata Grubešić.

Kad govorimo o jelovniku, s obzirom na okruženje restorana, Renata Grubešić kaže kako pazi da na jelovniku ima nešto od riječne ribe cijele godine, pogotovo ono što je dostupno i domaće. Jelovnik mijenjaju kvartalno, dakle, predstave se sva godišnja doba s namirnicama koje su u to vrijeme dostupne. Primjerice, pastrve nabavljaju iz Fužina, voće i povrće uzimaju od karlovačkih OPG-ova, žabe su iz Ogulina… Važno je da je domaće. Kako kaže Renata Grubešić, bitno je spomenuti da se Karlovac – i Gradska uprava i Turistička zajednica – aktivirao i angažirao oko toga da se grad što bolje predstavi, ta suradnja je neobično važna. Spomenula je i suradnju karlovačkih ugostitelja:

„U Karlovcu je divno živjeti, Karlovac je puno napredovao, narastao je u smislu ponude, ali i potražnje koja je zapravo učinila da ponuda bude bolja, jedno bez drugog ne ide. Više nismo tranzitni grad kroz koji prođeš kad ideš prema moru, sve više ljudi dolazi na nekoliko dana, posjećuju naše bogate kulturne i povijesne znamenitosti. U blizini Kvake je dvorac Dubovac, muzeji, na pet minuta pješice smo od središta, sve je to atraktivno gostima, da ne govorim o slatkovodnom akvariju ‘Aquatika’ koji privlači sve više posjetitelja. Sve je to sada povezano i drago mi je zbog toga. Svi funkcioniramo kao zajednica, nema ljubomore, svi smo tu da se slažemo, da surađujemo. Karlovac je divan grad, miran grad, grad parkova, rijeka, to je grad sretnog života.“

Oni s odvažnijim nepcima osim lignji ili filea smuđa, kušat će i pohane žablje krake u pivskom tijestu, a za desert štrudle sa suhim smokvama koje su ležale u prošeku. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Lijepe riječi kojima opisuje svoj grad potvrđuje i ovogodišnje Zvjezdano ljeto, koje se do 13. srpnja održava u Karlovcu. U sklopu te manifestacije održat će se i peto izdanje Okusa svijeta, a od 3. do 6. srpnja pet karlovačkih restorana pripremat će specijalitete iz Moldavije, Perua, Indije, Čilea, Slovačke i Paname. Kvaka će pripremati jela iz Perua. Renata Grubešić također napominje da restoran ima bogatu vinsku kartu, a posebno ističe – ponovno – suradnju s lokalnim proizvođačima piva. U restoranu je stoga na raspolaganju craft Mrežničko pivo.

Renata Grubešić ističe da joj je od početka fokus bio na tome da ona sama bude zadovoljna, jer ako je ona zadovoljna i sretna, onda će biti i svi oko nje, posebno gosti restorana:

„Moje zadovoljstvo vidi se u svakom centimetru restorana, na svakoj klupi, na svakom stolu, kao i moj ženski ‘touch’. Kad sam uređivala restoran, vodila sam se time da ljudima prije svega bude ugodno kad dođu, da se osjećaju kao u svom dnevnom boravku. Krenula sam od toga da meni bude ugodno, a kao što sam rekla, od toga sve kreće i za druge.“

Uz kreativnu stranu karaktera, Renata Grubešić ima i onu pomalo ludu, divlju stranu. Naime, kad je bila jako mlada, vozila je auto trke. Puna je adrenalina i to je nosi kroz razne situacije na poslu, ali i privatno. Njezina poslovna partnerica Tatjana Rehorić je „knjiški tip“, brine se o financijama, a Renata se, kao kreativka, brine o svemu ostalom. Jedno bez drugog ne ide i tvrdi da savršeno funkcioniraju.

‘Karlovac nije više samo tranzitni grad, sa svoje četiri rijeke ima puno toga za ponuditi, a Kvaka je na rijeci Kupi…’

Počeci su, prisjetila se, bili iznimno teški:

„Posebno zato što sam počinjala ne od nule već iz minusa, sama bez ičije podrške. Ali tim više je moj uspjeh danas zapravo puno veće zadovoljstvo. Kad dođete u fazu života da ste si posložili mnoge stvari, onda vam ništa nije toliko teško. Hrana me je pratila cijeloga života, još otkad sam bila djevojčica. Moja mama se bavila ugostiteljstvom te radila u restoranu koji je bio jedan od pet najboljih u Jugoslaviji, na rijeci Dobri. Na toj lokaciji je uvijek bilo puno turista koji su dolazili autobusima. Kako smo živjeli odmah pored tog restorana, često sam bila tamo i mami nudila svoju pomoć, ali bila sam malena pa sam znala gajbu pića okrenuti naopako da bih mogla stati iza šanka i prati čaše ili drugačije pomoći. I tako je meni taj život poznat oduvijek, a kasnije sam godinama bila u vezi s ugostiteljem, dakle, to me prati cijeloga života.“

Najvažnija joj je dobra reakcija gosta.

„To je ono što želim postići – da su ljudi sretni. To je produžena ruka onoga što mene čini sretnom. Upravo sam složila novi jelovnik i stalno pitam svoje cure kakve su reakcije gostiju. Moram osluškivati, posebno kad krenem s novim menijem. Radimo tradicionalnu kuhinju s vrlo malim odmakom prema modernom, ali vrlo malim. Za mene hrana mora biti hrana i tako mora biti prezentirana na tanjuru“, smatra Renata Grubešić.

O njenom restoranu na stranicama Turističke zajednice grada Karlovca piše: „U idiličnom okružju stoljetnih kestena, tik uz obalu rijeke Kupe, smjestio se kultni restoran Kvaka, poznat po svojoj dugogodišnjoj tradiciji. U neposrednoj blizini staroga grada Dubovca, na samom završetku povijesne ceste Lujzijane, nudi bogat izbor jela i pića. Restoran Kvaka pravo je malo gastronomsko i duhovno utočište. Karlovčani često govore: ‘Idemo na lignje na Kvaku!’ Preporučujemo file od smuđa u kukuruznom brašnu, a odvažnije nepce kušat će i pohane žablje krake u pivskom tijestu. Cjelokupni doživljaj dogradite vrhunskim i kvalitetnim vinima iz cijele Hrvatske. Ljubitelji slastica: nemojte propustiti tamne palačinke Pyrus!“

‘Počinjala sam ne od nule već iz minusa, sama bez ičije podrške. Ali tim više je moj uspjeh danas puno veće zadovoljstvo’

Jelovnik Kvake zanimljiv je zato što se nudi zaista sve, riječna riba kao što su smuđ ili pastrva, ali i morski specijaliteti poput liganja. Žablji krakovi sve se rjeđe mogu pronaći u ponudi, ali Kvaka se trudi nabaviti ih kad god su dostupni. Porcije su obilne, ugođaj iznimno ugodan i u vanjskom dijelu, na terasi uz obalu rijeke, ali i u unutrašnjosti restorana koja je zbog svijetlih boja i prostranosti vrlo privlačna. No ono što je zaista očaravajuće u ponudi Kvake jesu deserti. Na raspolaganju su mnoge slastice, ali posebno se ističu – i time se Renata Grubešić ponosi – domaće štrudle s neobičnim punjenjem; uz domaću kremu od vanilije štrudle su punjene, primjerice, domaćim borovnicama i svježim sirom. Posebno je zanimljivo punjenje sa suhim smokvama, recept koji je također osmislila Renata. Suhe smokve se 24 sata namaču u prošeku pa se nakon toga narežu na sitno i povežu svježim sirom. Takvi inovativni recepti mijenjanju se svaka tri mjeseca, a kreativnost Renate Grubešić tu ne prestaje.

Željela bi i proširiti postojeće kapacitete Kvake, ali i urediti nekoliko soba kako bi proširila ponudu. Budući da se bavi uređenjem interijera te organizacijom vjenčanja i evenata, želja joj je u skoroj budućnosti urediti jednu dvoranu za vjenčanja. Planova je puno, kao i želja, ali najvažnije joj je da se u svemu što radi osjeća ugodno i slobodno:

„Najponosnija sam na činjenicu da se u Kvaki osjećam kao da mi je dom, da je to mjesto koje me čini sretnom. Nadam se da se i gosti Kvake tako osjećaju. Ponosna sam i na to što sam opstala, što sam uspjela izdržati sve teške stvari kojih nije bilo malo, ovaj posao nije lagan. Bilo je iskušenja, padanja i dizanja, kao i uvijek. Ali svaki pad učinio me je još jačom i uvjerenijom da ja to mogu. Bilo je ljudi koji su, kad sam otvarala Kvaku, govorili da neću izdržati ni godinu dana. Ali možda baš njima u inat – uspjela sam.“

Budući da se bavi uređenjem interijera i organizacijom vjenčanja i evenata, želja vlasnice je da uredi i jednu dvoranu za vjenčanja. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO