Ovo je isti post koji je objavljen i prije par sati, ali ja sam nešto prčkala oko postavki na blogu pa sam si obrisala objavljeni post:( Sada sam ponovno napisala "taj post", ali objavljen je kao "novi post". Ispričavam se zbog nesporazuma...
Dakle...
Definitivno nisam ljubitelj (kiselog) kupusa. Zanimljivo mi je što se, kad se spominje kupus, upotrebljava umanjenica «glavica» kupusa, zašto se ne kaže npr. «glava»? Imam domaći nakiseljeni kupus (nisam ga ja kiselila; kaj mislite da se još i time bavim?), ja te «glavice» definitivno ne doživljavam kao «glavice» - to su «glavurde» ili «glavetine» - svaka ima skoro 2 kile!
Izbjegavam kiseli kupus koliko god mogu. Ove zime ga nisam jela sve do prije par tjedana (u 2010. uspješno sam ga izbjegavala i u listopadu i u studenom i u prosincu). Tijekom proteklih mjeseci radila sam sarmu, ali ja ju ne jedem.
Ipak, došlo je vrijeme da od kupusa počnem pripremati nešto što nije sarma (ima ga nakiseljena cijela cjelcata vreća! :( kad ću to kuhati, usred ljeta?).
I tako, dovučem ja u kuhinju jednu glavetinu kiselog kupusa: pola sam u komadu stavila u plastičnu posudu i spremila u hladnjak, a pola sam narezala i izdinstala. I onda sam i taj izdinstani dio stavila u posudu i spremila u hladnjak pa sam iduća dva dana nastojala taj kupus nekamo utrpati: jedan dan sam ga pripremila s krumpirom, a drugi dan kombinirala s tjesteninom. Onda je došao na red da izdinstam preostalu polovicu kupusa iz hladnjaka: i jesam i opet sam to spremila u hladnjak i naredna dva dana taj izdinstani kupus sam opet trpala kamo sam stigla: u pohane palačinke i u zapečeni složenac s tjesteninom.
Nakon toga, uzela sam par dana pauze od kupusa…
No, opet sam brzo u kuhinju dovukla dvokilašku glavurdu kiselog kupusa. Shvatila sam da je blesavo da pola glavurde spremim, a samo pola izdinstam, pa onda kad potrošim to izdinstano – onda da dinstam preostalu polovicu… Zato sam taj put odmah izdinstala čitave 2 kile kupusa i spremila ga u posudu i utrpala u hladnjak – narednih 5 dana trpala sam taj izdinstani kupus kamo sam stigla…
Sada ću definitivno uzeti par mjeseci pauze od kupusa!
Nisam se potrudila pofotkati sve što sam napravila od kupusa (a i ove fotke koje sam napravila – očito je da se ni oko njih nisam trudila), ali evo dva recepta za jela s kupusom koja su meni barem koliko-toliko jestiva.
Pohane palačinke s kiselim kupusom
Pisala sam već o tome da ne volim palačinke, pa ih niti jedem niti radim.
Znam da neki rade palačinke par puta tjedno, ja ih ne radim čak niti svake godine, u 2010. godini tek u prosincu sam jednom napravila palačinke i to samo zato da se ne bi moglo reći da ih cijele godine baš ni jednom nisam radila.
Zbog moje ne-ljubavi prema tom jelu, nemam nikakav «svoj» recept za palačinke, jer su meni sve palačinke jednako neukusne. Vidim da neki ljudi razlikuju milijun caka i finesa u pripremi palačinki; ove su žilave, ove su gumene, ove su kremaste (?!), ove su ovakve, ove su onakve… Očito imam totalno zakržljale okusne receptore jer meni je to sve jedno te isto, probaš jednu palačinku, probao si sve. Najbolje mi je što većina ljudi tvrdi da ima svoj jedan jedini, omiljeni recept i svim drugim receptima nađe prigovor - pritom mi je fascinantno da ti koji imaju svoj jedan jedini posebni recept – palačinke rade odokativno: nikad ništa ne važu niti ne mjere, samo u zdjelu trpaju jaja, brašno, mlijeko,… i svaki put im je omjer sastojaka drugačiji – ali oni su u stanju «odokativno» odrediti da baš taj omjer koju su napravili, baš svaki put štima(!).
Ja sam odavno odustala od mjerenja sastojaka za palačinke, očito ih i ja radim odokativno, ali za razliku od onih koji imaju «svoj jedan jedini recept» i uvijek su u stanju napraviti potpuno istu smjesu iako ne mjere sastojke (!) – moje palačinke su svaki put drugačije jer se omjeri sastojaka uvijek razlikuju. Jedan od razloga zašto ne mjerim sastojke je i taj što sam totalno nezainteresirana za pripremu palačinki - šteta mazati vagu ili mjericu za mjerenje sastojaka samo da bih napravila palačinke.
Ima negdje na blogovima recepata za palačinke, ali već dugo se nisam pridržavala niti jednog od njih. Ovaj put se neću ni truditi navesti neki recept za palačinke jer koji god recept da napišem, uvijek će se naći netko kome se neće sviđati.
Zato: ispecite palačinke kako ih i inače radite (po vašem «osobnom», «odokativnom» najboljem receptu). Smjesu možete pikantno začiniti solju i paprom, ali nije obavezno.
Dakle, već i vrapci na grani znaju da zapravo ne volim palačinke, ali… volim ih pojesti kad su pohane ili zapečene s nekim slanim/pikantnim nadjevom (na što se većina ljudi oko mene zgraža – jer oni palačinke doživljavaju kao «slatki desert»; očito je kod mene stvar sasvim obrnuta).
Ova pohana varijanta s kiselim kupusom nije nikakav «highlight», jer ne volim kiseli kupus, ali kao što izreka kaže: «ako je pržen, pojela bih i đon od cipele». Zato mi nije problem pojesti ni ove pohane palačinke s kupusom:)
Ja sam ovaj put radila palačinke bez jaja (nemam recept, kod mene je to sve odokativno – i svaki put drugačije), a radila sam ih sasvim slučajno: odlučila sam pohati palačinke s kupusom, a doma sam imala samo dva jaja. Zato sam napravila palačinke bez jaja, a ona dva jaja upotrijebila sam za pohanje.
Ionako imam toliko zakržljale okusne receptore da nisam u stanju odrediti ima li u palačinkama jaja ili ne (znam ljude koji u ustima imaju detektor za to; ja sam rođena bez toga): meni su i ove bezjajne palačinke, palačinke ko´ i sve druge.
Napravila sam 10 palačinki i uspjela sam u njih ugurati pola kile izdinstanog kupusa, ali zamotuljci su poprilično glomazni. Možda ne bi bilo loše napraviti više palačinki, pa raditi manje zamotuljke… to je svakome prepušteno na izbor…
Sastojci
barem 10 (velikih) palačinki (ispecite kakve god želite)
Nadjev
500 g naribanog (narezanog) kiselog kupusa
1 crveni luk
2 češnja češnjaka
pola čajne žlice (mljevenog) kumina
sol, papar
slatka crvena paprika
peršinovo lišće
+
naribani tvrdi sir
Za paniranje
2 veća jaja
brašno
krušne mrvice
+
masnoća za pohanje
Obje vrste luka očistite i sitno nasjeckajte.
U loncu zagrijte 2 žlice ulja pa dodajte obje vrste luka i popržite ih. Zatim dodajte kumin, promiješajte i dodajte narezani kupus. Malo ga posolite i paprite pa ga dinstajte 15ak min. na laganoj vatri da omekša.
Pred kraj dodajte slatku papriku i peršinovo lišće, dobro promiješajte i još kratko popržite. Maknite s vatre, po potrebi začinite solju i paprom. Ostavite da se ohladi.
Na svaku palačinku rasporedite nadjev od kupusa, uz rub ostavite oko 2-3 cm praznog prostora. Po želji, po nadjevu posipajte i naribani tvrdi sir ( a možete dodati i nešto drugo: komadiće šunke, salame,…).
Palačinku čvrsto narolajte s jedne strane, a krajeve pažljivo gurnite unutra, u «rolicu» – kao kad se radi sarma.
Krajeve možete učvrstiti čačkalicom, ali ja to ne radim; nisam još nikad imala problema s izlaženjem nadjeva ili razmatanjem palačinki…
Zamotuljak uvaljajte u brašno, pa u umućena jaja i onda u krušne mrvice.
U dubokoj tavi zagrijte veću količinu masnoće.
Zamotuljke pržite u dubokoj masnoći da dobiju boju sa svake strane. Vadite ih na papirnati ubrus da se ocijedi višak masnoće.
:)
Piroške od starog kruha i kiselog kupusa
Jedno vrijeme obožavala sam piroške od kruha, ali nekako sam se «ohladila» od njih. Ipak, smatram da su dobar izbor kad nekamo trebam utrpati kiseli kupus.
Kako rekoh, ako je pržen, pojedem čak i kiseli kupus.
Sastojci
250 g starog kruha
mlijeko
1 jaje
50 g tvrdog naribanog sira
2 češnja češnjaka, sitno nasjeckan
3 žlice svježeg nasjeckanog peršinovog lišća
sol, papar
+
300 g propirjanog kiselog kupusa
Za pohanje
2 jaja
brašno
krušne mrvice
+
ulje za prženje
Za propirjani kiseli kupus: očistite i sitno nasjeckajte 1 mali crveni luk i 1 češanj češnjaka. U loncu zagrijte žlicu ulja, pa dodajte obje vrste luka i kratko ih popržite. Zatim dodajte na vrhu noža kumina i naribani kiseli kupus, sve pržite 15ak min. na laganoj vatri. Začinite solju, paprom i slatkom crvenom paprikom. Ostavite da se ohladi.
Kruh usitnite na komade veličine 1-2 cm. Prelijte ga mlijekom, promiješajte i ostavite da odstoji 10ak min.
Potrebna količina mlijeka ovisi o tome koliko je kruh suh. Ako nije jako suh, 200 ml bi trebalo biti dovoljno. Ja sam ovaj put upotrijebila stari, potpuno suhi kruh (koji je bio namijenjen mljevenju u krušne mrvice) – potrošila sam preko 350 ml mlijeka.
Nakon što je kruh odstajao 10ak min. smjesu «premijesite» rukama i umiješajte naribani sir, jaje, češnjak, peršinovo lišće i kupus te začinite solju i paprom. Ako je smjesa previše gnjecava, dodajte krušne mrvice, ako je presuha, dodajte još mlijeka. Dobro ju izmiješajte rukama da se sastojci povežu.
Od smjese oblikujte «ovalne» piroške (oko 12 komada). Uvaljajte ih u brašno, pa u umućena jaja i onda u krušne mrvice.
U dubokoj tavi zagrijte veću količinu masnoće.
Piroške pržite u dubokoj masnoći, na laganoj vatri, da dobiju boju sa svih strana.
Pečene piroške vadite na papirnati ubrus.
