Naravno, postoji barem 20ak (pod)vrsta tog "samoniklog zelja" – ja se u to apsolutno ne razumijem; a nisu niti sve (pod)vrste jestive (!). Znam da postoje podjele na porodice, (pod)vrste itd., pa (u različitim narječjima/dijalektima) postoje razni nazivi, ali meni je to komplicirano, nemam pojma koja je razlika između pojedinih biljčica i koji nazivi jesu "istoznačnice", a koji nisu - tj. koji se odnose na neku "sličnu", ali ipak različitu biljku (iz iste porodice, (pod)vrste).
Recimo, znam da ščavlak nije isto što i kiselica. To su različite biljke, iako slično izgledaju; kiselica je jestiva, ščavlak nije; tj. u mojem kraju to su nazivi za različite biljke; ali moguće je da u nekim krajevima ta dva naziva označavaju potpuno istu biljku (?). A kad se tome dodaju svi drugi nazivi: nemam blage veze što je od toga isto, slično ili različito.
Prije par dana hodala sam vrtom i koliko sam uspjela vidjeti: u našem vrtu (nadomak Zagreba) raste samo jedna vrsta kiselice/"samoniklog zelja" - nemam pojma koja je to podvrsta: ima jako male listove i treba ih nabrati cijelu hrpetinu da bi ih bilo 100tinjak grama. Negdje sam čitala da kiselica ima okus sličan kiviju; možda se čini glupo, ali i mene taj okus donekle podsjeća na okus kivija. Sjećam se da smo kao djeca na livadi oko škole brali i grickali te sirove listove kiselice; meni to nije bilo fino; ali drugima je bilo fora.
Recimo, znam da ščavlak nije isto što i kiselica. To su različite biljke, iako slično izgledaju; kiselica je jestiva, ščavlak nije; tj. u mojem kraju to su nazivi za različite biljke; ali moguće je da u nekim krajevima ta dva naziva označavaju potpuno istu biljku (?). A kad se tome dodaju svi drugi nazivi: nemam blage veze što je od toga isto, slično ili različito.
Prije par dana hodala sam vrtom i koliko sam uspjela vidjeti: u našem vrtu (nadomak Zagreba) raste samo jedna vrsta kiselice/"samoniklog zelja" - nemam pojma koja je to podvrsta: ima jako male listove i treba ih nabrati cijelu hrpetinu da bi ih bilo 100tinjak grama. Negdje sam čitala da kiselica ima okus sličan kiviju; možda se čini glupo, ali i mene taj okus donekle podsjeća na okus kivija. Sjećam se da smo kao djeca na livadi oko škole brali i grickali te sirove listove kiselice; meni to nije bilo fino; ali drugima je bilo fora.
Oni koji su malo češće na ovom blogu znaju da se ne trudim oko fotografija, pa se ne mogu pohvaliti kvalitetnim uradcima, ali evo par fotki da steknete dojam kako izgleda (pod)vrsta kiselice koja raste u našem vrtu u okolici Zagreba. Ok, na fotkama je hrpetina trave/zelenjave: kiselica je ovo što ima «crveni cvijet».
Ako želite pročitati nešto više o kiselici, možete to učiniti na ovim stranicama; iako, tu ima svega i svačega, tj. postoji "puno" (pod)vrsta ove biljke:
- http://www.coolinarika.com/clanak/kuhanje-sa-samoniklim-biljem
- http://www.predejane.rs/forum/forum_posts.asp?TID=125&OB=DESC&PN=2
- http://www.predejane.rs/forum/forum_posts.asp?TID=125&OB=DESC&PN=2
:)
Od kiselice koju sam nabrala u vrtu, napravila sam umak za tjesteninu; ova vrsta kiselice je jestiva pa nije bilo nikakvih tegoba ni nuspojava:DDD
Sastojci
oko 50 g kiselice
1 češanj češnjaka
50 g mljevenih oraha (ili pinjola…)
oko 200 ml kiselog vrhnja
oko pola čajne žlice sitno naribane limunove kore
limunov sok
sol, papar
400 g tjestenine
Kiselicu operite, obrišite i narežite na trake, ili ju sitno nasjeckajte. Češnjak očistite i sitno nasjeckajte.
U tavi zagrijte malo ulja pa dodajte kiselicu i češnjak te ih sasvim kratko popržite.
Kiselo vrhnje stavite u lonac zajedno s orasima pa smjesu prokuhajte na laganoj vatri da se malo zgusne. Začinite solju i paprom. Dodajte limunovu koru i poprženu kiselicu.
Po potrebi možete dodati i limunov sok (ja to ne dodajem).
Tjesteninu skuhajte u posoljenoj vodi, ocijedite i pomiješajte s umakom od kiselice.
Poslužite odmah. Po želji, posipajte parmezanom.
