Mazanica (slatka i slana)

U originalu ovo je recept za Mazanicu bake Kate, naravno slatku, jer takve mazanice tradicionalno su slatke (i obavezno s grožđicama koje ja ne volim). 
Moram priznati da za "slanu mazanicu" nikad nisam ni čula. No, ja ne bih bila ja da "ne otkrivam toplu vodu". Kad se radi o ovakvim dizanim tijestima: meni se sviđa isključivo slana varijanta – zato je kod mene Mazanica, suprotno tradiciji i na zgražanje mnogih, češće slana nego slatka (bez uvrede baki Kati, tko god da je:)

Što se premazivanja tijesta margarinom/maslacem tiče, odavno sam zaključila da su meni sva ta tijesta ukusnija, ako se premazuju nerastopljenom masnoćom. U originalu se tijesto premazuje rastopljenom masnoćom – ja nemam naviku držati se toga; samo odlučite kako vam se više sviđa.

Najčešće radim slanu varijantu s nerastopljenim margarinom, možete dodati i neki «nadjev» u obliku sira, suhih rajčica – ali meni ni to ne treba, bitno mi je jedino da je tijesto slano:)

Slana verzija ("bez ičega")

 Slatka verzija (sa suhim višnjama)

Tijesto (slatko ili slano)

600 g glatkog brašna

šećer/sol

1 suhi kvasac (7 g)

1 žumanjak

50 g mekanog margarina/maslaca

3 žlice kiselog vrhnja

400 ml toplog mlijeka

Nadjev

120 g margarina

+

- za slatku verziju: 200 g suhog voća po želji (suhe višnje, šljive, grožđice,…)

(po želji - za slanu verziju: tvrdi sir, suhe rajčice, šunka,…; ali može i bez toga)

Premazivanje

1 žumanjak

2 žlice kiselog vrhnja

Svi sastojci trebaju biti sobne temperature.

Za tijesto, u posudu stavite brašno, sol, šećer, kvasac, žumanjak, na listiće narezani margarin, vrhnje i toplo mlijeko pa zamijesite glatko tijesto.

U slatku varijantu tijesta stavlja se 85 g šećera i 1 čajna žlica soli; ja sam ovaj put kao nadjev upotrijebila suhe višnje, pa sam stavila oko 120 g šećera u tijesto jer meni je to inače prekiselo.

U slanu varijantu stavim oko pola čajne žlice šećera i 1-2 čajne žlice soli.

Prema originalnom receptu tijesto bi trebalo tući kuhačom/rukom – ja to ne radim, nego ga samo malo premijesim.

Pripremljeno tijesto stavite u posudu, pokrijte ga vlažnom krpom i ostavite na toplom da se digne.

Što se nadjeva tiče, tijesto možete premazati ili mekanim nerastopljenim margarinom, ili rastopljenim, ohlađenim margarinom. Meni se više sviđa varijanta s mekanim, nerastopljenim margarinom.

Za varijantu s nerastopljenim margarinom: margarin sobne temperature izmiksajte/promiješajte da bude kremast, da se može lijepo razmazivati.

Za varijantu s rastopljenim margarinom: margarin rastopite na laganoj vatri, ostavite da se malo ohladi, ali pazite da se ne stvrdne.

Dignuto tijesto premijesite i podijelite na 3 jednaka dijela.

Uzmite dio tijesta i razvaljajte ga (na debljinu 3-4 mm) u pravokutnik. Premažite ga trećinom nerastopljenog ili rastopljenog margarina. 

Za slatku varijantu: po premazanom tijestu raspodijelite trećinu (narezanog) suhog voća.

Za slanu varijantu: po premazanom tijestu možete rasporediti sir, nasjeckanu šunku ili nasjeckane suhe rajčice itd., ali meni se baš sviđa minimalistička varijanta: «bez ičega».

Na prvoj fotografiji je "slana varijanta" premazana nerastopljenim margarinom (bez nadjeva).

Na drugoj fotografiji je "slatka varijanta" tijesta premazana rastopljenim margarinom i posipana suhim višnjama.

Tijesto narolajte s kraće strane. Dobivenu rolu položite u lim obložen papirom za pečenje.

Na isti način razvaljajte, nadjenite i narolajte preostala dva komada tijesta.

Žumanjak umutite s vrhnjem i time premažite savijače.

Ostavite ih na sobnoj temperaturi dok se pećnica grije.

Pecite ih u pećnici zagrijanoj na 180 stupnjeva, oko 35 min.

Dizana gibanica za 10 minuta

Ovaj recept mi se svidio zato što tijesto ne treba ostaviti da se diže, sve se lijepo zamijesi, nadjene i odmah stavi u hladnu pećnicu - i gotovo. Naravno, budući da se tijesto ne ostavlja da se diže, ne naraste kao inače, pa je gibanica «manja», ali iznenadilo me koliko je tijesto ukusno. Ne volim slatke varijante, ali slane su mi odlične!

Nisam mjerila uspijem li uistinu u 10 min. napraviti nadjev i tijesto, razvaljati tijesto, napuniti ga nadjevom, zarolati i ugurati u pećnicu – ali sigurno ne treba puno više od 10 min. :DDD

Kako rekoh, meni se sviđaju slane varijante, npr. sa sirom, pizza-verzija itd., ali evo jedne slatke. Umjesto orasima, gibanicu možete nadjenuti makom, rogačem,…

Tijesto (svi sastojci trebaju biti sobne temperature)

malo manje od 1 kg glatkog brašna

3 žlice šećera i prstohvat soli (za slanu varijantu: stavite više soli, a manje šećera)

¾ kocke svježeg kvasca (ili 2 paketić suhog kvasca)

250 g mekanog margarina narezanog na listiće

2 jaja

oko 200 ml mlakog mlijeka

Nadjev od oraha (može i nadjev od maka, rogača,…)

500 g mljevenih oraha

150 g šećera

1 vanilin šećer

2-3 žlice mekanog margarina

oko 150 ml vrućeg mlijeka

3 žlice ruma

Za premazivanje

1 žumanjak

Za nadjev, pomiješajte sve sastojke da dobijete mazivu smjesu.

Lim za pečenje obložite papirom za pečenje.

Za tijesto, u mlako mlijeko dodajte svježi kvasac, šećer, margarin, jaja, brašno i sol pa zamijesite tijesto. Mijesite ga sve dok se ne počne odvajati od posude. Podijelite ga na 6 dijelova.

Jedan komad tijesta odmah razvaljajte u tanki pravokutnik (3-5 mm debljine) i premažite dijelom nadjeva. Narolajte ga slijepite krajeve i položite u lim, mjesto spoja okrenite prema dolje.

Na isti način napravite i ostale štruce.

Sve štruce premažite umućenim žumanjkom i odmah ih stavite u hladnu pećnicu. Pećnicu uključite na 200 stupnjeva i pecite gibanicu oko pola sata (ako potamni, pokrijte ju folijom).

Pečenu gibanicu ostavite da se ohladi.

 

Ječam ili heljda s povrćem

Uvijek mi je smiješno kad u kuharicama, časopisima,… naiđem na pojam heljdoto. Jasno mi je da je to aluzija na rižoto, jer iza famoznog naziva heljdoto ne krije se ništa drugo nego heljda pripremljena kao što se priprema rižoto od riže. Baš sam razmišljala jesam li kada naišla na pojam ječmoto (iliti ječam kuhan kao što se kuha rižoto od riže) – ne sjećam se da sam baš to igdje vidjela; ali redovito viđam recepte za «rižoto od ječma»:D

Ja se ne držim tih naziva heljdoto, ječmoto, rižoto od heljde ili ječma; kod mene je to jednostavno ili kuhana heljda ili kuhani ječam (s povrćem).

A i istini za volju, kad pripremam ječam ili heljdu - ne pripremam ih kao što se priprema rižoto! Da bi se ta jela od heljde i ječma uopće mogla trpati u skupinu rižota, to bi trebalo kuhati kao što se kuha pravi rižoto: polako podlijevati vinom ili juhom da zrnca polako upijaju tekućinu…
Ajmeeeeeeeee, kako se meni to neda! Rižu ne volim. Famozni rižoto od riže kuham 1-2 puta godišnje i to tjedan dana prije imam psihičke pripreme za taj dan kad ću kuhati taj famozni rižoto: stajat ću nad štednjakom, nad loncem s rižom i polako dodavati kap po kap tekućine jer riža ne smije plivati u tekućini… I nakon tog crnčenja nad štednjakom imat ću savršeni rižoto koji mene nikad ne oduševi jer, kako rekoh, ne volim rižu:(

Ni za ječmom ni za heljdom također nisam luda, ali kuham ih «malo za promjenu», ali ne pada mi na pamet da stojim nad štednjakom nad tim loncem s tim zrnjem i to polako podlijevam: ja heljdu ili ječam stavim u zakuhalu vodu i jednostavno ih ostavim da se skuhaju, kad su kuhani, ocijedim ih i dodam nekakvom izdinstanom povrću. I gotovo! 

Ako baš želite to kuhati kao pravi rižoto, mali savjet: lakše je s heljdom, jer ona omekša puno prije nego ječam (naravno, ječam i heljda nisu istog okusa; pa nije svejedno što upotrijebite - sve ovisi o tome koji okus vam se više sviđa).

Što se moje "ne-rižoto" verzije tiče, i kad upotrebljavam ječam i kad upotrebljavam heljdu, sve radim na isti način, samo omjeri (i vrste) povrća variraju, da ne kompliciram s pisanjem nekoliko različitih varijanti, evo «sve u jednom» receptu.

Ovo je, dakle, moj ječam s povrćem...

 ... a ovo je heljda s povrćem.

 (Baš i nema neke razlike među fotkama, jel´da? Morat ćete mi vjerovati da je na jednoj ječam, a na drugoj heljda. :)

:)
Sastojci

100 g oljuštenog ječma (tzv. ječmene kaše) ili  heljde (tzv. heljdine, hajdinske kaše)

1 crveni luk

1 češanj češnjaka

povrće po želji (npr. 1 tikvica, pola crvene (žute, zelene) paprike; može i korjenasto povrće, kuhani slanutak ili grašak…) - količina po želji

50 g sira s plemenitom plijesni

sol, papar

Ako kuhate ječam, po potrebi, ječam očistite od nečistoća (kamenčića).

U loncu zakuhajte vodu, posolite ju i dodajte ječam. Kuhajte ga oko pola

sata da omekša. Kuhani ječam ocijedite i ostavite da se malo ohladi.

Ako kuhate heljdu, u loncu zakuhajte vodu, posolite ju i dodajte heljdu. Kuhajte ju oko 7 min., pazite da se ne raskuha. Kuhanu heljdu ocijedite i ostavite da se malo ohladi.

Crveni luk i češnjak očistite i sitno nasjeckajte.

Papriku operite i narežite na kocke ili rezance.

Tikvicu operite i narežite na rezance (to možete učiniti posebnim nožem za rezanje povrća, ali poslužiti može i običan nož ili tzv. gulilica za krumpir); a uvijek ju možete narezati i na kocke.

U loncu zagrijte masnoću i popržite obje vrste luka. Zatim dodajte papriku i tikvicu pa ih kratko popržite da omekšaju. Na kraju dodajte ocijeđeni ječam ili heljdu (i povrće koje ste posebno skuhali; ako upotrebljavate nešto takvo).
Sve kratko prodinstajte. 
Ovisno o tome koju kombinaciju povrća upotrebljavate i jeste li ječam/heljdu skuhali do kraja, možete to sve još kratko prokuhati, podlijevajući bijelim vinom ili juhom (kao klasični rižoto).

Možete upotrijebiti razne vrste povrća. Naravno, najbolje je da im je vrijeme kuhanja slično, pa onda sve zajedno možete izdinstati na luku da omekša.

Ako koristite povrće poput npr. graška, skuhajte ga posebno. Ja sam ovaj put na luku sasvim kratko prodinstala paprike i tikvicu, i brzo sam dodala kuhani smrznuti slanutak. Kad ima vremena skuham veću količinu slanutka, pa ga podijelim na više paketića i zamrznem: kad mi treba, smrznutog ga dodam u vruće jelo i kratko "zagrijem" da se odmrzne.

Možete upotrijebiti povrće iz konzerve – pa se nećete morati zamarati kuhanjem:D

Na kraju umiješajte naribani sir, začinite solju i paprom i odmah poslužite.
Po želji, možete dodati i neko začinsko bilje.

Ovaj jelo možete poslužiti kao prilog za 4 osobe, ili kao glavno jelo za 2 osobe.

Juha od rajčica i amaranta (ili prosa)

Kod mene se juha jako rijetko nađe na repertoaru.

Što se ove juhe tiče, ona se našla na repertoaru kao rezultat više sile: imam u ledenici zamrznutih rajčica od prošlog ljeta koje ili moram potrošiti ili baciti. Kako ne bih sve bacila, par rajčica završilo je u ovakvim juhama. U izvornom receptu juha se radi od rajčica i amaranta, ali osim s amarantom, radila sam ju i s prosom. Postupak pripreme je potpuno isti, samo što ne perem proso (čitala sam da ni amarant nije potrebno prati, ali ja imam nekakvu naviku da ga operem…).

Sastojci

400 g rajčica

1 crveni luk

2 češnja češnjaka

malo nasjeckanog začinskog bilja po želji (može i suha mješavina tzv. provansalskih začina)

120 g amaranta

600 ml vode + kocka za juhu

2 žlice koncentrata rajčice

sol, papar

1 čajna žlica šećera ili meda

100 g ovčjeg sira po želji, npr. Feta (može i bez toga)

1 žlica kiselog vrhnja ili Crème fraîche

sitno nasjeckano peršinovo lišće (ili neko drugo začinsko bilje)

Amarant stavite u gusto cjedilo i isperite vrućom vodom.

Rajčice operite i narežite ih  na sasvim sitne kocke (po želji, možete ih i oguliti, ali nije obavezno; ja ih ne gulim).

Obje vrste luka oljuštite i sitno nasjeckajte.

U loncu zagrijte oko 2 žlice ulja pa dodajte obje vrste luka i začinsko bilje pa sve pržite miješajući na laganoj vatri oko 5 min.

Zatim dodajte amarant i dobro promiješajte pa dodajte narezane rajčice, vodu i razmrvljenu kocku za juhu i ostavite da zakuha. Kad zakuha, dodajte koncentrat rajčice, sol, papar i šećer/med te sve kuhajte na laganoj vatri, napola poklopljeno, oko 30 min., povremeno promiješajte.

Nakon 30ak min. amarant bi trebao dovoljno omekšati, ali ako želite gušću juhu možete to sve kuhati još duže, da se amarant praktički skroz  raskaši (u tom slučaju, pred kraj češće promiješajte da zrnca ne bi «sjela» na dno lonca i zalijepila se/zagorjela).

Vodite računa i o tome da će se juha, ako ju ostavite se hladi/odstoji - još više zgusnuti.

U kuhanu juhu umiješajte zdrobljeni ovčji sir, vrhnje i peršinovo lišće. Po potrebi, začinite solju i paprom. Poslužite odmah.

Meni se sviđa kad je juha gusta, pa ja to kuham i po 45 min. Što se posluživanja tiče, juha bi se trebala poslužiti vruća, no, meni se više sviđa kad se ohladi, a budući da ju duže kuham, kad je hladna tako se zgusne da praktički žlica stoji u njoj:D to mi se baš sviđa!

Lisnati cvjetovi i kroasan kifle

Malo o kroasan kiflama, malo o lisnatim cvjetovima, malo o modlicama i malo o zavjesama… Kako li sam samo sve to spojila u jednom postu?

Idemo otpočetka…

Lisnato tijesto doma nisam pripremala već, valjda, 2 godine. Kad se sjetim vremena kad sam zaista sama radila lisnato tijesto – pitam se gdje mi je bila pamet: zašto sam ga radila doma, ako ga mogu kupiti! Ja sam potpuno zadovoljna kupovnim lisnatim tijestom i domaće lisnato tijesto uopće me ne fascinira; fascinira me jedino sva ta gnjavaža s domaćom  izradom.

Jedino što još radim doma je kvazi lisnato-dizano tijesto za tzv. kroasan kifle: nema onog beskrajnog valjanja, preklapanja, hlađenja u hladnjaku… - naravno da to nije lisnato tijesto, niti su to pravi kroasani, ali relativno brzo je gotovo – a to je poanta!

Već sam na blog unijela recept za kroasan kifle koji potječe s Minjinog bloga, ali evo ga opet:)  Ja to tijesto volim u slanoj varijanti, tj. sa slanim nadjevima; ali većina mojih bližnjih ne dijeli moje oduševljenje prema slanom pecivu, zato najčešće radim slatke verzije. Sebi povremeno napravim slane kroasane i onda si ih sama i jedem:DDD  barem ne moram strahovati da će mi ih netko pojesti.

Ovaj put sam opet radila slatku verziju, ali nisam radila samo kifle, nego i cvjetiće.  Te cvjetiće možete vidjeti po Internetu, nisam tražila njihovu matičnu stranicu, vidjela sam na nekoj stranici recept prema kojem se ti cvjetovi rade od tijesta sličnog ovom,  pa sam ovaj put i ja izradu cvjetova «obavila» s tijestom za kroasan kifle.

Kad sam prvi put vidjela te cvjetiće kod mene se pojavila skepsa: a kaj se to neće raširiti za vrijeme pečenja?  Viđala sam neke recepte u kojima se ti krajevi tijesta učvrste pomoću badema, ali nisam isprobala tu verziju jer ne volim bademe.

No odlučila sam probati to slijepiti pa što bude. I kako to već biva, predmet moje skepse se ostvario: meni su se svi cvjetovi raširili (2-3 su se i potpuno deformirala), iako sam bila uvjerena da sam dobro slijepila sva četiri ćoška; ali izgledaju pristojno pa sam zadovoljna rezultatom.

Što se izrade tih cvjetića tiče, čula sam da postoji nekakav četvrtasti kalup za izrezivanje: nisam gledala ima li ga po dućanima, niti imam u planu nabavljati ga (sve režem nožem). Nemam običaj krstariti trgovinama u potrazi za svim tim "nepotrepštinama" (modlicama, kalupima…), toga se u dućanima može naći na tone, a zapravo se većina posla u kuhinji može obaviti bez kupovanja svega toga. Nikad nisam osjećala potrebu da pokupujem sve što trgovci nude na policama dućana. Imam tek par modlica/kalupića za izrezivanje – meni je i to previše, većinu toga uopće ne upotrebljavam.

Ne mogu opisati kako je meni naporno kad idem s nekim u neku veću trgovinu (trgovački centar)! Ajme, ima žena koje su u stanju satima prekapati po policama s modlicama, pekačima, kalupima, slastičarskim špricama i drugim stvarčicama koje im (ne)trebaju u kuhinji. Ja se tada najradije parkiram u neki kafić i sjedim tamo par sati dok ostale ne preruju sve police i trgovine.

Općenito, kupovina tih nekih (nepotrebnih) potrepština i stvarčica za uređenje kuće meni je potpuno nerazumljiva. Jedna stvar je kupiti nešto funkcionalno, tipa namještaj koji mi treba. Ali kupovanje dekora, ukrasa i ostalih totalno nefunkcionalnih stvari koje imaju isključivo estetsku funkciju – to je meni ko da muzem jarca.

Najbolji primjer za to su zavjese! Ajmeeeeeeee, neke žene  satima prepipavaju tkanine na odjelu/u trgovini zavjesa! Nemam ja ništa protiv, neka one samo pipaju – ali ne kad ja idem s njima (kako rekoh, ja tada sjedim u kafiću i čekam, dok one to tamo isprepipaju; jer ja im ionako nisam od koristi budući da ne shvaćam estetsku funkciju zavjesa).

Zavjesa zaista može biti funkcionalna: ako je od teškog/čvrstog/gustog materijala, onda onemogućava sunce da ulazi u prostoriju i onemogućava znatiželjne ljude da bleje preko prozorskih stakala. I te zavjese su u redu. 

Ali ono što ljudi oko mene kupuju – sve je ili rupičasto ko čipka/til, ili je totalno prozirno – dakle niti zaklanja sunce niti sprječava ljude da bleje u kuću kroz prozor. Koja je funkcija toga?

Da, ima ta neka estetska funkcija koju ja ne shvaćam.

Kad bih ja imala svoju kuću (stan), ja na prozorima uopće ne bih imala zavjese, čak niti one teške/guste - jer bih imala rolete koje bi sprečavale ulazak sunca i blejanje ljudi.

A ljudi (i to ne samo žene!!!) oko mene su naprosto ludi za onim rupičastim i prozirnim zavjesama. I naravno, nije dovoljno da na prozoru visi jedna ravna krpa: to sve visi par krpa jedna preko druge, u slojevima: jedna kraća, deset duljih, to sve u naborima, valovima, volanima pada na sve strane… u različitim bojama, i nije dosta da je nad samim prozorom hrpetina tih krpa jedna preko druge, nego još i sa svake strane prozora visi neka krpa (pardon, dekor) koja je u skladu za zavjesama: žene sline nad tim ko nad najljepšim draguljima, a ja nikako da skužim foru! I to na veliku žalost moje mame: ona se rastopi kad vidi prozor s «prekrašnim» zavjesama.

Te prozirne ili čipkaste zavjese mogu biti funkcionalne: kad je prozor otvoren sprječavaju gamad da ulijeće u kuću; ali moja mama na prozor stavi rupičaste zavjese s nekakvim uzorcima cvjetova, i te zavjese imaju tako velike estetske, «prekrašne»  rupe (pardon, cvjetove) da kroz svaku rupetinu (pardon, cvijet) bez problema uleti osa, a kamoli ne muha,… a tek komarci!

Koji je smisao toga?

Evo, ja sam totalno glupa: ja nikako razumjeti oduševljenje estetskom funkcijom zavjesa.

Kad moja mama dođe nekamo u kuću, valjda pravo vidi zavjese. I ako se radi o tim nekim estetskim: ona odmah ispjeva more hvalospjeva na tu temu - ja zavjese uopće ne primjećujem, ok, vidim da na prozorima visi masa prozirno-rupičastih krpa u naborima, valovima itd. – ali zašto bih to trebala hvaliti?

Meni je sasvim svejedno u koliko slojeva, valova, dužina, nabora to visi, ili koje je to boje/uzorka, kako je rupičasto ili prozirno… Ja nemam pojam kako bih razgovarala o toj temi.

Najbolja stvar je što se ja točno sjećam svog prvog susreta s dekorativnom funkcijom zavjesa. Bila sam još klinka, ne znam koliko sam godina imala, ali bila sam već veća, ipak, bila sam još premala/preslaba da bih mogla dići i spustiti roletu s dvokrilnog prozora. Uvijek kad je u jutro/na večer ili tijekom dana trebalo dići/spustiti roletu, morala sam zvati mamu/tatu u pomoć. Gledala sam kako oni to bez problema dignu i spuste, a  ja nikako.

Nekako u to vrijeme, vidim ja jedna dan da je mama sa svake strane prozora objesila neprozirne i nerupičaste narančaste zavjese (direktno na prozorima su kao i uvijek bile bijele, prozirne, rupičaste «estetske» zavjese). I ja se obradovala kako ću ja lijepo moći te narančaste zavjese navući preko prozora pa sunce neće ići u sobu – tj. neću morati odrasle zvati u pomoć da dižu/spuštaju rolete; nego ću ja sama manevrirati s tim narančastima zavjesama. A onda šok: mama mi je objasnila da to nisu zavjese za navlačiti preko prozora, nego to mora visjeti sa svake strane prozora, kao ukras, dekor. Pokušajte zamisliti mene klinku s ogromnim upitnikom iznad glave kako obrađujem informaciju koju mi je mama dala: sa svake strane prozora visi po jedna krpa, i ta krpa ne prekriva prozor nego baš zid pokraj prozora i to se ne smije navlačiti na prozor jer to nije zavjesa, nego dekor?!

Ako me danas povedete sa sobom u šoping dekora/zavjesa ili ako preda mnom počnete raspravljati o dekorima, ako se malo potrudite uvjerena sam da ćete iznad moje glave vidjeti oblačić s upitnicima. A neće vam promaknuti ni moja faca na kojoj se izmjenjuju zabezeknutost, dosada, nezainteresiranost… 

Nakon svega, evo i recepta…

Lisnati cvjetovi i kroasan kifle

Sastojci (za oko 12 cvjetova i 12-16 kifli)

500 g glatkog brašna
1 suhi kvasac (7 g) (ili pola kocke svježeg kvasca) 
1-2  žlice šećera (ili manje, ako radite slanu verziju)
pola čajne žlice soli
150 ml mlakog mlijeka
150 ml kiselog mlijeka (ili jogurta, kiselog vrhnja)
1 jaje
+
125 g mekanog margarina za premazivanje

(po želji: pekmez, sir ili nešto drugo za nadjev; ali mogu biti i nenadjeveni)

Za premazivanje

umućeni žumanjci (ili cijela jaja)

Svi sastojci trebaju biti sobne temperature.

U posudu stavite brašno, suhi kvasac, šećer i sol pa dodajte  mlijeko, kiselo mlijeko, i jaje pa zamijesite tijesto. Kratko ga premijesite i ostavite na toplom oko pola sata.

Kad se tijesto digne, podijelite ga na dva dijela (ja sam tijesto podijelila na dva dijela: jednu polovicu tijesta pripremila sam za izradu kroasan kifli, a drugu za izradu lisnatih cvjetova; a možete napraviti i samo kifle ili samo cvjetove).

Pripremanje tijesta za lisnate cvjetove i za kroasan kifle:

Od dva komada tijesta uzmite jedan i podijelite ga na 8 jednakih loptica.

Svaku lopticu razvaljajte u tanki krug ili pravokutni oblik (za kroasan kifle razvaljala sam te komade tijesta u krugove, a za lisnate cvjetove – u pravokutne oblike).

Jedan razvaljani komad tijesta tanko premažite mekanim margarinom, na njega stavite drugi razvaljani komad pa i njega premažite margarinom, na njega stavite treći komad tijesta i premažite ga margarinom: tako redajte razvaljane komade tijesta jedan na drugi i svaki premazujte margarinom – zadnji (osmi) razvaljani komad ne premazuje se margarinom (potrebno je 62,5 g  :) margarina; ostatak margarina služi za premazivanje drugog dijela tijesta – postupak je isti kao s ovim dijelom tijesta).

Dakle, od drugog komada tijesta pripremite tijesto na isti način (podijelite ga na 8 loptica, razvaljajte, premažite,…).

Izrada lisnatih cvjetova:

Naslagano tijesto odmah razvaljajte valjkom u  pravokutnik (na debljinu oko 5 mm).

Oštrim nožem odrežite krajeve da dobijete pravokutnik jednakih, ravnih stranica. Dobiveni pravokutnik narežite na kvadrate (sve četiri stranice trebaju im biti jednake). Veličina kvadrata ovisi o tome koliko velike cvjetove želite (stranice mojih kvadrata duge su oko 8 cm).

Na svakom kvadratu, oko 0,5 – 1 cm od ruba, na svakom ćošku nožem napravite «trokutasti» rez. Na sredinu kvadrata stavite malo pekmeza, pa dignite sva četiri vanjska ćoška, "preklopite" ih prema sredini i dobro im  slijepite vrhove.

Napravljene cvjetove redajte na lim obložen papirom za pečenje. Ostavite ih 20ak min. na sobnoj temperaturi da se malo dignu.

Premažite ih umućenim jajetom (ili samo žumanjcima umućenim s malo mlijeka). Zatim ih stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite 15ak min.

Po želji, pečene cvjetove posipajte šećerom u prahu.

Izrada kroasan kifli:

Naslagano tijesto odmah razvaljajte valjkom u krug (na debljinu oko 5 mm).

Oštrim nožem (da se krajevi ne slijepe) narežite krug na trokutaste šnite (12-16 kom).

Na kraj nasuprot špičastom vrhu stavite nadjev (u ovom slučaju pekmez).

Gornji kraj tijesta preklopite preko nadjeva i utapkajte ga prstima da nadjev tijekom pečenja sa strane ne curi van iz kifli. I narolajte kifle.

Kifle stavite na lim obložen papirom za pečenje. Ostavite ih na toplom 20ak min. da narastu.

Premažite ih umućenim jajetom (ili žumanjcima umućenim s malo mlijeka). Stavite ih u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite 20ak min.

Zapečena blitva s amarantom

Amarant nije jedna od mojih omiljenih namirnica, ali povremeno se nađe na repertoaru, «promijene radi» (kad kupim pakovanje od pola kile, «moram» ga i potrošiti).

Ovaj recept temelji se na receptu koji sam iskopala na Internetu ali, kako to kod mene već biva: ja promijenim i izbacim sve što mi se ne sviđa:D

 Sastojci

150 g amaranta

oko 450 ml vode + kocka za juhu

500-600 g blitve

2 češnja češnjaka

sol, papar

muškatni oraščić

1-2 žlice naribanog parmezana

oko 120 g kiselog vrhnja

pola čajne žlice brašna

oko 100 g tvrdog naribanog sira

Amarant stavite u gusto cjedilo (ako ima velike rupe, možete ga obložiti gazom), isperite ga vrućom vodom.

U loncu zakuhajte 450 ml vode. Dodajte ocijeđeni amarant i kocku za juhu. Kuhajte ga na najslabijoj vatri oko 40 min. Pred kraj češće promiješajte, pazite da ne zagori; kad je kuhan, maknite ga s vatre (amarant treba biti mekan, a u loncu više ne smije biti vode).

Ako nije dovoljno omekšao, možete dodati još vode i kuhati ga da omekša.

Kuhani amarant možete posoliti i popapriti.

Blitvu operite, odrežite središnji bijeli dio sa stabljikom. Taj bijeli dio sitno nasjeckajte, a zeleni dio listova narežite na rezance.

Češnjak ogulite i sitno nasjeckajte.

U loncu zagrijte malo ulja i na njemu popržite češnjak. Zatim dodajte nasjeckani bijeli dio blitve i pržite oko 3 min.

Zatim dodajte zeleni narezani dio blitve i kratko ga popržite, da povene i da tekućina ispari. Začinite solju, paprom i muškatnim oraščićem.

Posudu za pečenje namastite.

Na dno rasporedite polovicu blitve, na nju stavite sav amarant i posipajte ga parmezanom. Sve pokrijte ostatkom blitve.

Kiselo vrhnje pomiješajte s brašnom i naribanim sirom (po potrebi, možete dodati sol i papar). Smjesu rasporedite odozgo po blitvi.

Sve stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite oko 20 min. tj. da se odozgo zarumeni.

Slane kremaste kocke

Recept za ove kocke temelji se na receptu s bloga Majina kuhinja. Kod mene su te kocke malo drugačije, jer: koru sam radila od samo pola mjere, a nadjev sam sklepala od onog što sam imala doma. No, rezultat mi se jako sviđa:)

Kora

3 jaja

pola šalice oštrog brašna (šalica od 200 ml)

100 ml jogurta

150 g blitve (ili špinata)

pola praška za pecivo

sol, papar

Nadjev

400 g milerama

200 g jogurta

20 g želatine u prahu

oko 100 g ocijeđenog kukuruza šećerca iz limenke

1 mala crvena paprika (može i pečena paprika)

oko 5 dugih listova mladog luka (ili neka druga zelenjava; može zelena paprika, ili začinsko bilje…)

sol, papar

Ukrašavanje

2 žlice kiselog vrhnja

oko 100 g tvrdog naribanog sira

Za koru, blitvu operite. U loncu zakuhajte vodu, posolite ju, dodajte blitvu i kuhajte ju 1-2 min. Zatim ju ocijedite i isplahnite hladnom vodom pa ju dobro ocijedite, rukama istisnite što više tekućine iz nje. Ocijeđenu blitvu sameljite što sitnije (u multipraktiku ili štapnim mikserom).

Odvojite žumanjke od bjelanjaka. Od bjelanjaka izmiksajte snijeg.

Žumanjcima dodajte jogurt, brašno pomiješano s praško, solju i paprom te usitnjenu blitvu i sve promiksajte da se sastojci povežu.  Na kraju lagano umiješajte snijeg od bjelanjaka.

Lim (oko 25 cm x 20 cm) obložite papirom za pečenje, papir namastite i pobrašnite pa ulijte smjesu. Stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite 15ak min.

Pečenu koru ostavite da se ohladi.

Za nadjev, želatinu prelijte hladnom vodom i ostavite da nabubri.

Papriku očistite i narežite na kockice.

Listove luka operite i usitnite.

U posudi pomiješajte mileram i jogurt te dodajte sol i papar.

Nabubrenu želatinu rastopite na laganoj vatri, pazite da ne zakuha. Želatini prvo dodajte jednu žlicu smjese od milerama i brzo promiješajte. Zatim tu želatinu ulijte u posudu s ostatkom milerama i sve dobro promiješajte. Umiješajte i ocijeđeni kukuruz, papriku i luk.

Bilo bi najbolje da su mileram i jogurt sobne temperature.

Jer, ako u jako hladnu smjesu dodajete rastopljenu želatinu - morate jako brzo miješati, inače bi se hladna smjesa u doticaju sa želatinom u trenu mogla mjestimično «stvrdnuti», tj. mogu nastati stvrdnute grudice.
 

Pečenu koru ostavite u limu u kojem ste ju pekli pa na nju rasporedite pripremljeni nadjev.

Sve stavite u hladnjak na par sati da se nadjev stvrdne.

Prije posluživanja, pitu možete ukrasiti po želji. 

Ja sam ju premazala s 2 žlice kiselog vrhnja i posipala naribanim tvrdim sirom.

Pir s povrćem

Nije baš da volim pir (dinkel, krupnik), ali definitivno mi je ukusniji od npr. riže, quinoe i prosa (sve ja to jedem; ali ne obožavam).

Treba ga skuhati samog, pa onda ga dalje možete kombinirati s čim god hoćete.

Od pira najčešće pripremam tzv. tople ili hladne salate koje se mogu poslužiti kao prilog, ali i kao predjelo, a ako su «bogatije» mogu poslužiti i kao glavno jelo.

Jedna od najjednostavniji varijanti je da skuhate pir (nakon kuhanja možete ga i malo popržiti na masnoći, uz dodatak luka); onda mu možete dodati ploške rajčice, kocke Feta sira ili Mozzarelle, možete dodati i neki drugi sir, ili još neko (svježe ili kuhano) povrće (zelenu salatu, papriku, brokulu…).  I to sve začinite po ukusu (možete to začiniti kao «klasičnu» salatu: uljem/octom/solju/paprom; a možete napraviti i dresing koji se slaže s okusom sastojaka; na bazi jogurta, vrhnja,…).

Naravno, pir se može skuhati «na juhu», zbog mojeg stava o juhama (da ponovim: ne trpim ih), nikad nisam pripremala juhu od pira, a niti imam to u planu. 

Sastojci

200 g pira (dinkela, krupnika)

1 crveni luk

1-2 češnja češnjaka

1-2 rajčice

800 g povrća po želji

sol, papar

U loncu zakuhajte 600 ml vode. Posolite ju pa dodajte pir i kuhajte ga na najslabijoj vatri, napola pokrivenog, oko sat vremena – da pir upije tekućinu, a i da ona djelomično ispari, tj. da pir omekša. Pred kraj pazite je li sva voda isparila, da pir ne zagori.

Ako običavate planirati unaprijed: dan prije prelijte pir s 3 puta više hladne vode, ostavite ga da stoji preko noći i sutradan ga kuhajte oko 35 min. (trebao bi biti kuhan – ali ja nikad nisam probala tu varijantu, jer nemam običaj dan ranije planirati kuhanje toga).

Ovisno o tome kakvo povrće upotrebljavate, možete nešto od toga skuhati zasebno, ili ga možete tako iskombinirati da ništa ne kuhate zasebno, nego da sve zajedno dinstate na luku kako bi omekšalo.

Najlakše je upotrijebiti povrće iz konzerve:DDD

Obje vrste luka očistite i sitno nasjeckajte.

Rajčicu operite i narežite na ploške.

U loncu zagrijte malo ulja pa na njemu izdinstajte luk, a zatim dodajte rajčicu i ostalo povrće – ako je to povrće koje ne treba zasebno kuhati – sve dinstajte na tom luka da omekša, po potrebi podlijte vodom.

A ako koristite povrće koje prethodno treba skuhati, skuhajte ga i ocijedite pa ga na kraju tek kratko popržite na luku.

Začinite solju i paprom, možete dodati i neko začinsko bilje.

Ja sam ovaj put upotrijebila posebno kuhani slanutak, posebno kuhani žuti grašak, blitvu, mladi luk i lišće rotkvice. Popržila sam crveni luk i češnjak, zatim sam dodala rajčicu i smrznuti kuhani slanutak i grašak. Ne bih posebno kuhala taj slanutak i grašak za ovo jelo; nego, imam skuhani smrznuti slanutak i grašak (kad kuham takve stvari, skuham više, pa podijelim na paketiće i zamrznem). To sam zagrijavala/dinstala na laganoj vatri da se slanutak i grašak odmrznu. Pred kraj sam umiješala mladi luk, blitvu i lišće rotkvice (sve oprano i narezano) i to sam kratko prodinstala da ta zelenjava «povene».

Povrće pomiješajte s kuhanim pirom i poslužite.

To bi bila «zdrava» varijanta jela. 

Ja ne mogu opisati koliko ja volim naći «zdravi» recept (koji je možda čak sastavio neki razvikani nutricionist) – i onda taj recept pretvorim u «najnezdraviji» što može biti: dodam masnoća, masnih sireva, čega god se sjetim… - dok ja završim s tim, to više nema veze s onim polaznim «zdravim» receptom:DDD

Pa tako, ja volim ovo povrće pomiješano s pirom staviti u posudu za pečenje i onda to prelijati umakom po svojoj želji. Može neka varijacija na temu bešamel umaka, može kiselo vrhnje, može i vrhnje umućeno s jajima (mada je meni draže vrhnje «nepomiješano» s jajima; ne volim tu mješavinu vrhnja i jaja, kad se to zapeče u pećnici, meni je to ko´ nešto između omleta i pečenih jaja – a ne volim ni jedno ni drugo:(  volim kad se samo vrhnje zapeče, to mi je odlično!).

Naravno, prije nego to zapečem u pećnici – još sve posipam i nekim masnim, tvrdim sirom!

Eh, to je onda po mojem ukusu:)

Jednostavne kugle od kokica

tj. ovo nisu «prave» kugle od kokica, ovo je «jednostavna» verzija napravljena od kupovnih karamel bombona.

Utorak na večer, blejim u tv ekran i gledam nekakve reprize američkih tzv. «sitcom» serija. Na red dođe i serija Rat u kući, to mi je jedna od boljih, i tako ja nastavim blejati u ekran i vidim ja «popcorn balls». Ajmeeeeee, ja post o tim kokicama pišem više od godinu dana (otkada sam prvi put vidjela tu epizodu dotične serije; a tko zna koliko je već puta reprizirana) – ali zaboravila sam na njega. 

Viđala sam te famozne popcorn balls (kugle od kokica) i prije u američkim filmovima i serijama, ali nikad mi nije palo na pamet da to probam napraviti. No, kad sam prije godinu-dvije gledala taj sitcom Rat u kući – baš sam odlučila isprobati u čemu je fora!

Kugle se rade od pečenih kokica i karamaliziranog šećera, a mogu im se dodavati: čokolada, (nasjeckani) orašasti plodovi, arome,...

Postoji i varijanta s Marshmallow bombonima (umjesto karameliziranog šećera) – ali ja tako volim te bombone da mi je nezamislivo da ih miješam s nečim što ne volim (kokice). Kad ja sebi kupim Marshmallws bombone nema šansu da dočekaju izradu kugli od kokica (koje ja ionako neću jesti jer ne volim kokice). Možda jednom probam napraviti i tu varijantu – ali do tada ću ipak radije: jednostavno jesti Marshmallows.

Dakle, što se tiče ove verzije s karameliziranim šećerom...

Kad sam prvi put krenula guglati recepte za izradu tih famoznih kuglica – skoro sam odmah na početku odustala. Naime, u receptima se navodi da treba karamelizirati šećer, te je navedeno  koliku temperaturu treba doseći ta smjesa – ja nisam u stanju to napraviti "od oka", za to mi definitivno treba termometar, koji ja ne namjeravam kupovati (čak je i u samim receptima  navedeno da je termometar prijeko potreban:(

Ali, još sam malo prekapala po netu i naišla sam na recept u kojem se šećer ne karamelizira, nego samo treba rastopiti kupovne karamele – jeeeeeeeeeeeeeee(!); to je recept po mojem ukusu. Meni se ni inače neda karamalizirati šećer i to zato što ja ne volim karamel i one užase poput dulche de lece, a i od čokolada tipa Snickers, Lion, Twix…  hvata me jeza kad vidim onu karamelu unutra.

Zato što mi se neda rastapati taj šećer, već sam, na zgražanje mnogih, i tradicionalnu Karamel pitu radila na način da sam kremu napravila od rastopljenih kupovnih karamela – znate kako to kod mene ide: kome se ta varijanta ne sviđa, ne mora jesti (nek´ budu sretni što sam uopće napravila Karamel pitu). 

Budući da svi oko mene obožavaju karamelaste stvarčice, ne mogu izbjeći pripremu toga, pa ja to pripremim:( ali ne jedem.

Naravno, kad je u pitanju sve ono što ne volim, tu priči nije kraj: osim što ne volim karamele, kako već rekoh: ne volim niti kokice. Nikad to nisam voljela jesti.

Dakle, na osnovi sastojaka lako je zaključiti da meni ove kugle nisu nikakav hit, ali oko mene ima hrpetina ljudi koji takve stvari obožavaju. Kad sam kolegici spomenula ovaj recept, nije mogla doći k sebi od oduševljenja; za takve ću unijeti ovaj recept:) Pogotovo su se djeca raspametila za tim.

Što se pečenih kokica tiče, možete upotrijebiti domaće ili kupovne. Ne smeta, ako su slane, jer karamel je sladak, pa se sol ni ne osjeti.

Ja sam, naravno, upotrijebila gotove kupovne kokice – ne mislite valjda da bih još i njih išla raditi. Iako, budući da kod nas doma svi (osim mene) naprosto štuju kokice, čak imamo i tzv. kokičar (aparat za kokice). No, kako ja ne volim kokice, nikad ih nisam radila u tom aparatu – čak se nisam interesirala kako radi; da hoću napraviti kokice, morala bih ići proučavati upute za upotrebu, ako ih još uopće imamo. Svi ukućani osim mene znaju kako taj aparat funkcionira i oni si sami rade kokice kad god se sjete – meni to u potpunosti odgovara, nemam ni potrebu ni namjeru naučiti kako taj kokičar funkcionira.

Ako vas zanimaju recepti za "prave" kugle od karameliziranog šećera potražite ih na Internetu.

Na Coolinariki sam jednom "davno" (ne znam jel´ to još tamo) vidjela recept za varijantu s Marshmallows bombonima, nisam tražila ima li i za varijantu sa šećerom; ali ima drugih stranica (i na hrv. jeziku) na kojima se mogu naći recepti za verziju s karameliziranim šećerom.

Sada evo «jednostavne» varijante s kupovnim karamelama:

Sastojci

8 šalica pečenih kokica (to je ona famozna američka šalica «cup», od 240 ml; nisam mjerila, ali sudeći prema tome koliko sam kokica iz kupovnog paketa potrošila – potrebno ih je oko 45 g)

20 karamel bombona (s okusom po želji); svaka karamela obično teži 6-7 g (tj. potrebno je oko 140 g karamel bombona)

oko 2 žlice vode

+

po želji: oko 50 g čokolade za kuhanje, mogu i nasjeckani orašasti plodovi, arome (vanilija, rum…), cimet…

Kokice stavite u veliku i duboku metalnu posudu. Po želji, možete ih pomiješati s nasjeckanim orašastim plodovima (ja nisam, ne volim orašaste plodove).

U lonac stavite karamele (možete ih sitno nasjeckati, tako će se prije otopiti) i oko 2 žlice vode. Smjesu zagrijavajte na laganoj (najslabijoj) vatri miješajući da se karamele rastope; smjesa ne smije "kuhati".
Pred kraj, po želji, dodajte sitno nasjeckanu čokoladu i miješajte da se i ona rastopi na slaboj vatri. Po potrebi, dodajte još koju žlicu vode (npr. ako smjesa «prijeti» da će zagorjeti na dnu lonca).
Ja sam u varijantu s čokoladom za kuhanje morala dodati više vode, nego u onu bez čokolade.

Na kraju u smjesu po želji umiješajte arome, boje… i maknite ju sa štednjaka (kad rastopljenu masu maknete sa štednjaka – dalje sve radite brzo da se ne stvrdne). Vruću smjesu odmah prelijte po kokicama; brzo miješajte kuhačom, zahvaćajući do dna, jer karamela obični iscuri na dno. Pritišćite kokice kuhačom da sa svih strana budu što bolje prekrivene smjesom, nema veze što se «drobe»; kad ćete raditi kuglice, kokice ćete zdrobiti još i više kako bi oblikovali što «glađu» kuglu (a ne »čupavu»). Proces miješanja ne traje dugo, smjese ima malo pa se brzo hladi i «stvrdnjava».

Dok ste miješali kokice, masa se trebala dovoljno ohladiti da ju možete dirati rukama (moja jest); a ako nije dovoljno hladna, pričekajte par sekundi, ali ne predugo, da se sve skupa ne stvrdne!

Obje ruke dobro (!) nauljite (biljnim uljem), grabite  smjesu rukama i oblikujte kugle. Smjesu dobro pritišćite rukama, da kugle bude zbijene, a izvana okruglaste, a ne «čupave».

Kugle slažite na papir za pečenje. Po želji, u svaku kuglu možete ugurati drveni štapić.

Ruke nauljite prije izrade svake kugle.

Od ove smjese jadnom sam napravila 5 većih kugli (one na štapićima), a drugi put 9 manjih kugli (one u papirnatim košaricama za muffine).

Ostavite kugle da se posve ohlade i malo osuše na sobnoj temperaturi.

Ohlađene, stvrdnute kugle izvana možete prelijati čokoladnom glazurom.

Ja na lim od pećnice stavim vazu, i onda u vazu redam kugle na štapiću umočene u glazuru – pa višak glazure kapa na lim. 

Ako ih na taj način umačete u čokoladu, nemojte ih predugo ostaviti tako u vazi na štapićima jer bi se mogle raspucati i raspasti; posložite ih na pladanj tako da štapići budu okrenuti u zrak.

 

Ove 3 kugle naprijed, izvana su prlijane čokoladnom glazurom; ona kugla odostraga (još) nije prelijana glazurom 

Za izradu obje smjese upotrijebila sam čokoladne karamele, pa je smjesa zato tamna, ako upotrijebite mliječne karamele, smjesa će biti svjetlija.

U smjesu od koje sam radila kugle na štapićima, stavljala sam još i čokoladu za kuhanje – pa su one još i tamnije od onih u papirnatim košaricama.

Verzija s čokoladom (smjesu sam radila od čokoladnih karamela uz dodatak čokolade za kuhanje, a i kugle sam kasnije umočila u čokoladnu glazuru)

:)

 Verzija bez čokolade (smjesu sam radila od čokoladnih karamela, ali nisam dodavala čokoladu za kuhanje, i nisam stavljala glazuru)