Povrtna pita s kruhom i Punjene rajčice

U knjižici iz Jutarnjeg lista: Ljetna kuharica, poseban prilog, 23. kolovoza 2006., nalazi se recept za Trobojni vijenac, ali meni se nikad neda raditi vijenac, ja to radim kao okruglu/četvrtastu "pitu", i ne mogu se baš pohvaliti da se pretrgnem od pedantnog slaganja tikvica i paprika na dno i rub posude. Ja to najčešće nabacam na brzinu, i zadovoljna sam svojim uratkom:)

Uglavnom se držim povrća koje je navedeno u originalnom receptu, ali umjesto mahuna, možete upotrijebiti npr. kuhanu brokulu, cvjetaču…, a umjesto blitve možete upotrijebiti i špinat…

Povrtna pita s kruhom

Sastojci

400 g blitve

250 g mahuna

oko 600 g tikvica

1-2 velike pečene paprike (po želji, crvena i žuta)

300 g (polu)bijelog kruha/peciva od prethodnog dana ili tosta

3 žlice naribanog tvrdog sira

3 jaja

2 češnja češnjaka

2 žlice nasjeckanog svježeg bosiljka

sol, papar

Blitvu operite i odrežite središnji bijeli, zadebljani dio i stabljiku. Taj bijeli dio sitno nasjeckajte.

U loncu zakuhajte vodu i onda ju posolite i dodajte bijeli dio blitve. Kad zakuha, kuhajte oko 1 min. i onda dodajte zeleni dio blitve i prokuhajte još 1 min.

Sve ocijedite i prelijte hladnom vodom pa opet ocijedite i rukama istisnite što više tekućine iz blitve, nasjeckajte ju nožem.

Mahune očistite, narežite na komade, skuhajte ih u posoljenoj vodi, pa ih isplahnite hladnom vodom i ocijedite.

Tikvice po dužini narežite na ploške debljine oko 5 mm. (po želji, možete ih rezati i na okrugle ploške).

Ploške posolite sa svake strane i ostavite da odstoje 15ak min.

Ploške tikvica prebrišite papirnatim ubrusom. Zatim ih možete ili kratko popržiti u tavi, na malo ulja, sa svake strane, ili ih možete premazati uljem sa svake strane pa ih složiti na lim obložen papirom za pečenje i staviti u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i peći oko 5 min. s jedne strane (ovisno o veličini tikvica), pa ih okrenuti i peći oko 5 min. s druge strane.

Pečene tikvice ostavite da se malo ohlade.

Očišćene paprike možete staviti u pećnicu pa ih ispeći, ili upotrijebite kupovne.

Ja svježe paprike pečem na limu, zajedno s tikvicama, budući da su tikvice prije pečene, njih izvadim, a paprike vratim u pećnicu i pojačam temperaturu pa ih još malo pečem. I te paprike ne gulim– imam jako dobar razlog: neda mi se;DDD ali kao ih želite guliti, možete.

Pečene paprike malo ohladite i narežite na duge tanke ploške (obično jednu papriku po dužini narežem na četvrtine).

Kruh narežite na kockice.

Ako upotrebljavam tost, onda ga narežem na 1-2 cm velike komade. A ako upotrebljavam nekakav kruh ili pecivo, mekani dio narežem na 1-2 cm velike komade, a koru sitno nasjeckam (oko 0,5 cm), pogotovo ako je tvrda i debela.

U većoj posudi umutite jaja pa dodajte očišćeni, sitno nasjeckani češnjak, naribani sir i bosiljak te začinite solju i paprom. Dodajte dobro ocijeđenu, nasjeckanu blitvu i dobro promiješajte. Na kraju umiješajte i kockice kruha pa opet dobro promiješajte.

Posudu za pečenje (promjera oko 22 cm) obložite papirom za pečenje, papir namastite.

Na dno i stranice posude možete (dekorativno) složiti ljepše ploške tikvica i paprike.

Zatim stavite oko trećinu smjese od blitve, dobro ju pritisnite donjom stranom žlice ili dlanovima, da bude zbijena, pa na nju složite sve mahune, možete ih posoliti i popapriti. Onda stavite trećinu smjese od blitve, dobro ju pritisnite pa složite ostatak ploški tikvica i paprike te prekrijte ostatkom smjese od blitve, odozgo poravnajte i dobro pritosnite.

Posudu prekrijte aluminijskom folijom i stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite 15 min. Zatim skinite foliju i pecite još 20 min. na istoj temperaturi.

Pečenu pitu ostavite 20ak min. da se hladi, a onda ju istresite na tanjur i odlijepite papir (ona strana koja je za vrijeme pečenja bila dolje, sada je gora; ali to nije bitno, svejedno je koju stranu okrenete da bude gore).

Pitu poslužite toplu ili hladnu (i dok je topla može se rezati).

Po želji, pitu ukrasite (žutim) rajčicama, kuhanim mahunama, paprikom…

:)

U trenutku neizmjerne inspiracije činilo mi se zgodno da smjesu od koje se radi navedena pita, uguram u rajčice, i tako su nastale:

Punjene rajčice

Napravila sam oko polovicu smjese prema gornjem receptu, ali ovaj put sam pomiješala sve sastojke: i kuhanu blitvu i jaja i naribani sir i kruh i kuhane mahune i komadiće popečenih tikvica i pečenih paprika… – pa sam time punila 6 većih izdubljenih rajčica. U svaku rajčicu odozgo sam stavila komadiće pečene paprike i malo onog što sam izdubila iz rajčica (tj. nasjeckanog mesa rajčica). Napunjene rajčice složila sam u namaštenu posudu za pečenje, a oko njih sam pobacala ostatak onoga što sam izdubila iz rajčica.

Rajčice sam pekla oko 25 min. Pred kraj sam ih posipala s malo sira.

Kruh koji se ne mijesi

Kolegica mi se požalila da bi htjela ispeći tzv. kruh koji se ne mijesi, ali nema posudu s poklopcem u kojoj bi to mogla peći.

Tijekom godina naslušala sam se priča o tom kruhu, ali ni taj kruh ni njegovu pripremu ne doživljavam kao nešto spektakularno pa sam kolegici jednostavno sugerirala da to peče u dubljem limu za kolače, a odozgo neka taj lim pokrije drugim (plitkim) limom.

Dotična kolegica složila je tako blesavu facu kao da sam joj rekla ne znam što.

Meni to pečenje tipa «lim pokriven limom» nije strano. Kad pečem npr. složenac u posudi koja nema poklopac, a nemam doma folije, a složenac prijeti da će odozgo pocrnjeti - ja to jednostavno pokrijem drugim limom.

Nije mi bila jasna kolegičina zabezeknuta faca.

Istina, jedan «lim za pečenje» prekriven drugim «limom za pečenje» nije vrhunac estetike 21. stoljeća, ali to je nadasve funkcionalna (neumjetnička) instalacija!

I tako sam ja iz inata odlučila ispeći kruh koji se ne mijesi, i to u limu prekrivenom limom.

Viđala sam već recepte za takav kruh, ali moram priznati da se nisam sjećala kako se to peče, tj. da se to stvarno mora peći u posudi s poklopcem.

Potražila sam recepte na Internetu, čini mi se da negdje imam i spremljen nekakav recept(?), ali prije to nađem na Internetu, nego tamo negdje…, gdje sam ja to pospremila.

Proučila sam par receptića, i bilo je jasno da kruh stvarno treba peći u posudi s poklopcem i to na visokoj temperaturi.

Imamo 2 kikirija, veći i manji. Ja te posude zovem kikić, ali ih nikad ne upotrebljavam.

Kikiri je naziv za ovalni, metali pekač s poklopcem, nemam pojma zašto se tako zove.

Imamo i nekih keramičkih posuda za pečenje, ali malih dimenzija, od toga očito ništa.

Imamo i veliku, okruglu, staklenu vatrostalnu posudu s poklopcem, ali u uputama za rukovanje piše da se ni na štednjaku ni u pećnici ne smije zagrijavati, ako je prazna (tj. ako barem nije malo namaštena ili ako u nju nije nalijana tekućina).

Čitala sam na Internetu tvrdnje da neki te posude, unatoč uputama, zagrijavaju, u pećnicu i kad su prazne i nije im ništa - ali ja nisam spremna riskirati, pogotovo ne na visokoj temperaturi. Kad je mama prije 20ak godina kupila tu posudu, platila ju je ko´ suho zlato, pa baš ne bi bilo fora da ju ja «raskomadam» isprobavajući recept koji me ček ni ne zanima.

Imamo i ono famozno Zepterovo suđe koje je meni užasno (nefunkcionalno i komplicirano), iako drugi ne mogu naći dovoljno riječi hvale za njega. Što se ovog slučaja tiče, ručke tog suđa ne podnose temperaturu veću od 200 stupnjeva, pa ni to ne dolazi u obzir.

Imamo i metalnih lonaca, izvana oslikanih cvjetićima, koliku temperaturu oni mogu podnijeti? Nisam sigurna. Ja ih obično uguram u pećnicu na 200 stupnjeva, ali mogu li podnijeti 250?

Logično bi bilo da kruh pečem u kikiću, kad ga već imam.

Odlučila sam da ja kruh neću peći u kikiću, nego ću se držati one svoje seljačke ideje (lim na limu) na koju je moja kolegica blenula.

I tako sam se ja bacila na izradu toga. Obično, kad idem raditi nešto, «posebno», «novo»… proučim i po 30ak recepata, ali ovaj put nisam. Sad sam se zadovoljila s 3-4 pročitana recepta. Negdje sam vidjela i link za filmić na Internetu, ali nisam to pogledala.

Ako imate dojam da sam ja ovom projektu pristupila preopušteno, možda i neozbiljno, u pravu ste: za mene je ovo ipak samo obični kruh, i ne vidim razloga da u to ulažem ekstra trud.

Kruh koji se ne mijesi

Sastojci

450 g glatkog pšeničnog brašna (može i neko drugo)

oko 350 ml vode

1 i ¼ čajne žlice soli

¼ čajne žlice suhog kvasca

Dakle, tijesto sam napravila oko 3 poslije podne: u zdjeli sam kuhačom promiješala sve sastojke, zdjelu sam zamotala u plastičnu vrećicu i to je tako stajalo u kuhinji do idućeg dana, do otprilike 10 sati u jutro.

Ovisno o receptu to bi tako trebalo stajati 12-18 sati.

Moja smjesa je očito stajala 19 sati.

Čini mi se da sam nalijala previše vode. U receptima koje sam čitala pisalo je da smjesa treba biti gnjecava, ali čini mi se da je moja bila pregnjecava; više je ličila na tijesto za palačinke (nije bila baš toliko rijetka, ali skoro), nego na «dizano tijesto».

Sutradan je smjesu trebalo staviti na pobrašnjenu podlogu i par puta preklopiti ili premijesiti. Ta moja smjesa je bila tako gnjecava da nije bilo govora o preklapanju: ja sam to istresla na pobrašnjenu podlogu i odozgo sam to pobrašnila, a onda sam to zapravo «promiješala» plastičnom spatulom. Nije mi se dalo gurati ruke u to jer mi se činilo da će mi se to sve zalijepiti za ruke i da ću potrošiti kilu brašna da to skinem s ruku, ili će skoro sve tijesto završiti u sudoperu – kad ću prati ruke.

No dobro, famozno tijesto dodatno sam pobrašnila odozgo i pokrila krpom. Ostavila sam ga da stoji dok se pećnica zagrije.

S ovim «korakom u pripremi» nisam na čisto, jer u receptima piše da tako pripremljeno tijesto treba ostaviti 1-2 sata da diže, a neke osobe koje su radile ta tijesta napominju da one to ne ostavljaju tako dugo da se diže, nego samo par minuta dok čekaju dok se pećnica zagrije.

Zbog uštede vremena, poučena tuđim iskustvima, i ja sam, naravno, odlučila preskočiti dvosatno dizanje.

Igrom slučaja, plitki lim kojim sam namjeravala prekriti duboki lim, nije bio prazan. Nije mi se dalo isprobavati koji od drugih limova bih mogla upotrijebiti kao «poklopac» i zato sam upotrijebila ono što mi je bilo nadohvat ruke: metalni kalup za 12 muffina - savršeno je «sjeo», na duboki lim i to sam tako ugurala u pećnicu da se zagrije. Pećnicu sam uključila na 250 stupnjeva.

Ne znam koliko je lim u kojem sam pekla kruh, dugačak i širok, nisam ga izmjerila, to ionako nije bitno. Znam da je visok oko 8 cm, taj lim inače koristim za pripremu visokih, kremastih kolača (kad na biskvit idu 2-3 kreme) i činilo mi se da je dovoljno visok da u njemu pečem i ovaj kruh.

Umjesto u duboki lim, tijesto bi se malo staviti i na plitki lim (od pećnice) i onda bi tijesto odozgo trebalo pokriti nekim dubokim limom za pečenje, loncem, zdjelom… (koji mogu podnijeti visoku temperaturu).

Ovako je izgledala moja "neumjetnička instalacija":

Dakle, tijesto se dizalo par minuta dok su se pećnica i limovi grijali. Koliko sam ja vidjela, to tijesto nije niti malo naraslo. Tih «par minuta» je jednostavno premalo s obzirom na malu količinu kvasca, ali budući da oni koji su recept isprobali tvrde da nije potrebno da se tijesto digne, dobro.

Došlo je vrijeme da tijesto spakiram u zagrijani lim, ali bilo je pregnjecavo da ga ručno selim, imala sam osjećaj da će mi curiti kroz prste, pa sam ga prvo prebacila na pobrašnjeni tanjur i onda «izlijala» u lim.

Lim sam ugurala u pećnicu, poklopila sam ga zagrijanim kalupom za muffine i to se tako peklo oko 25 min. na 250 stupnjeva.

Nakon toga izvadila sam «poklopac-kalup za muffine» i kruh se pekao još 10ak min. na malo nižoj temperaturi.

I tako sam ja ispekla taj kruh.

Zaključak: kruhu ništa ne fali, ali meni on nije ništa posebno; kruh ko´ kruh. Niti vidim razlog, niti osjećam potrebu da ga opet radim. Kad se zaželim najobičnijeg kruha, kupim ga u pekari.

Ali dokazala sam poantu: kruh se može peći i u limu pokrivenom drugim limom (čak i kalupom za muffine).

Konzultirala sam se s 3-4 internetska recepta, ima ih i na Coolinariki, ali recimo da sam se držala onog famoznog recepta iz New York Timesa.

Torta s lubenicom i dinjom

Obično sam radila torte/kolače u kojima sam kombinirala lubenicu i jednu vrstu dinje. Ovaj put sam napredovala: kombinirala sam lubenicu i dvije vrste dinje. Nisam otkrila nikakvu toplu vodu, ali nisam se ni držala nekog određenog recepta: voće sam slagala po vlastitom nahođenju, biskvit je iz nekog recepta, ali ne sjećam se iz kojeg (čini me se da je iz one famozne mamine bilježnice gdje u receptima nema nikakvih uputa za pripremu, nego su samo nabacani sastojci), krema je iz časopisa Lisa: Čarolija okusa, br. 5, 24. 4. 2008., a žele sam napravila kao što ga radim u većini slučajeva.

Biskvit
3 jaja
5 žlica šećera
100 ml ulja
200 ml mlijeka
10 žlica brašna
1 prašak za pecivo
2 žlice kakaa

Krema i nadjev

150 g bijele čokolade

250 g kiselog vrhnja

2 žlice mlijeka

400 ml biljnog šlaga ili slatkog vrhnja

10 g bijele želatine (ili 6 listova)

oko 100 g šećera u prahu

+

oko 700 g očišćene, na komade narezane lubenice, obične dinje i žute dinje

+

kuglice lubenice, i obje vrste dunje, za ukras

Žele

600 ml mješavine svijetlog soka i vode

20 g bijele želatine

Za biskvit, jaja pjenasto izmiksajte sa šećerom pa dodajte ulje i mlijeko i lagano izmiksajte. Zatim dodajte brašno pomiješano s praškom i kakaom.
Smjesu ulijte u namašteni i pobrašnjeni lim (promjera 24 cm).
Stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva.
Čačkalicom provjerite jeli biskvit pečen (zapiknite čačkalicu, ako je čačkalica čista i suha, biskvit je pečen).
Pečeni biskvit ostavite da se ohladi.

Za kremu, želatinu prelijte hladnom vodom i ostavite da nabubri.

Biljni šlag ili slatko vrhnja izmiksajte.

Nasjeckanu čokoladu otopite na pari zajedno s mlijekom, maknite ju s vatre i dodajte 2 žlice kiselog vrhnja pa umiješajte nabubrenu želatinu i miješajte da se želatina rastopi.
Zatim dodajte i ostatak kiselog vrhnja, izmiksani šlag i šećer (možete staviti više ili manje šećera).

Kremu nakratko stavite u hladnjak, pazite da se ne stvrdne previše.

Od lubenicu i obje vrste dinje najprije napravite kuglice koje ćete poslagati odozgo po torti. Broj potrebnih kuglica ovisi o tome kako ćete slagati kuglice, tj. koliko slojeva kojih kuglica želite.
Ja sam na tortu stavila 23 kuglice lubenice, 19 kuglica žute dinje i 10 kuglica obične dinje.

Ono što vam je ostalo dok ste radili kuglice od lubenica i dinja, narežite na komade, trebali bi imati oko 700 g tih komada.

Po želji, sačuvajte i malo soka koji kapa dok radite kuglice – za natapanje biskvita.

Ohlađeni biskvit prerežite jednom vodoravno.

Donju koru stavite na pladanj na kojem namjeravate poslužiti torti. Oko te kore stavite obruč, možete ga, sa strane, obložiti papirom za pečenje. Obruč bi trebao biti visok oko 10 cm, po potrebi, nadogradite ga u visinu, pomoću papira za pečenje.

Koru možete nakapati sokom koji su lubenica i dinje ispustile dok ste ih rezuckali, a možete dodati i malo ruma, ili nekakvog drugog soka.

Na tu koru rasporedite polovicu komada lubenica i dinje (oko 350 g) pa prelijte polovicom kreme. Poklopite drugom korom i nju lagano pritisnite dlanovima. Tu koru također natopite sokom/rumom, po njoj rasporedite ostatak voća i prelijte ostatkom kreme, odozgo ju zagladite.

Po tom sloju kreme rasporedite kuglice lubenice i dinja.

Tortu stavite u hladnjak na otprilike 4 sata.

Za žele, pomiješajte svijetli voćni sok (po želji) i vodu – da dobijete tekućinu svijetle boje, gotovo prozirnu (omjer vode i soka, ovisi o tome koliko intenzivnu boju ima sok). Po potrebi dodajte žlicu šećera u prahu.

Želatinu prelijte vodom i ostavite da nabubri.

Nabubrenu želatinu rastopite na laganoj vatri, pazite da ne zakuha, dodajte ju mješavini soka i vode pa promiješajte.

Moj obruč za tortu visok je samo 7 cm, pa ga moram nadograditi u visinu pomoću papira za pečenje, salotepa, plastičnih traka…- inače bi mi žele curio na sve strane.

Oko trećinu tekućine žlicom polako prelijte po rashlađenoj torti. Zatim tortu stavite u hladnjak (na 30ak min.) da se taj sloj želea stvrdne – najvjerojatnije će dio iscuriti van, sa strane, između obruča kalupa i same torte, ali to je u redu.

Ostatak tekućine ostavite na sobnoj temperaturi dok je torta u hladnjaku (tu tekućinu nemojte stavljati u hladnjak jer će se stvrdnuti).

Nakon pola sata, po torti prelijte još trećinu želea i tortu ponovno stavite u hladnjak na 20ak min.; ostatak tekućine nemojte stavljati u hladnjak da se ne stvrdne.

Nakon toga po torti prelijte ostatak želea i vratite ju u hladnjak na otprilike 6-8 sati.

Prije posluživanja s torte skinite obruč (i odlijepite papir, ako ste ga koristili). Ako oko torte ima stvrdnutog želea, odstranite ga pomoću žlice.

Po želji, tortu sa strane omažite šlagom.

Estonska salata od sedam slojeva

U globalu, držim se polaznog recepta za ovu salatu, ali moguće su i varijacije na temu. Po potrebi, možete povećati ili smanjiti količinu nekog sastojka ili slagati slojeve nekim drugim redoslijedom, nije to nikakva egzaktna znanost.

Salatu možete začiniti manje ili više, ja ju, naravno, jače začinim, osim što dodajem sol i papar u majonezu s vrhnjem ja, po potrebi, dodatno posolim i sloj graška s jajima, ali dodavanje začina ovisi i o tome upotrebljavate li slani/pikantni sir.

Što se cikle tiče, u originalnom receptu navodi se da ju samo treba skuhati i narezati. Ali ja ju i dodatno začinim, i to solju, paprom, uljem i octom pa ju ostavim da malo odstoji, a zatim ju stavim na cjedilo da se višak ulja i octa ocijede da mi se poslije svi slojevi salate ne zaliju previše.

Naravno, ako ne želite ciklu začiniti ni uljem ni octom, ne morate; ali ako vam se sviđa tako začinjena, možete upotrijebiti i kiseljenu ciklu «iz staklenke», ocijedite ju, a možete ju i isplahnuti vodom, ako smatrate da je prekisela.

Sastojci

200 g kuhanog graška

400-500 g kuhane cikle, narezane na ploške

4 kuhana jaja, naribana/zdrobljena

250 g tvrdog sira, naribanog

4-5 kiselih krastavaca, narezanih na kolutiće

250 g majoneze

250 g kiselog vrhnja

sol, papar

Majonezu pomiješajte s kiselim vrhnjem i začinite solju i paprom.

Pripremite posudu zapremnine oko 2 l. Ako vam je stalo do estetike/prezentacije, pripremite prozirnu posudu - da se vide slojevi salate, a ako vam to nije bitno, možete upotrijebiti bilo kakvu posudu. Što se mene tiče, meni je estetika zadnja rupa na svirali, ali koliko vidim svuda oko sebe, estetika je definitivno važnija od kvalitete recepata i hrane.

Slaganje:

1. na dno posude stavite ocijeđeni, ohlađeni grašak,

2. na njega stavite hladna naribana jaja,

3. rasporedite otprilike trećinu smjese od majoneze,

4. zatim stavite naribani sir,

5. pa hladnu, narezanu ciklu,

6. i zatim kisele krastavce,

7. a odozgo premažite ostatkom smjese od majoneze.

Posudu pokrijte folijom/poklopcem.

Salatu stavite u hladnjak na par sati (preko noći) da se dobro rashladi i da se sastojci prožmu.

Po želji, prije posluživanja odozgo ukrasite ploškama kuhanih jaja, začinskim biljem...

Hrpičasti muffini sa šljivama

Muffin i cupcake razlikuju se po tome na koji način se priprema smjesa za pečenje – riječ je, naravno, o tekućoj «biskvitnoj» smjesi.

Apsolvirala sam tu razliku između «muffin» i «cupcake», ali meni je ipak i dalje sve muffin, a vidim da se i u hrvatskim kuharicama, časopisima,… baš ne drži do razlikovanja tih pojmova – i tamo je sve uglavnom muffin.

Osim te problematike oko nazivlja s obzirom na razlike u pripremi kolačića, javlja se i problem upotrebe engleskih riječi u hrvatskom jeziku, taj dio još nisam apsolvirala.

No, sada ću se zadržati na ovoj razlici vezanoj uz pripremu smjese, mene je uvijek zanimalo kamo spadaju npr. kolači od dizanog tijesta koji se peku u kalupima za muffine? To očito nije ni muffin ni cupcake, iako u nazivu recepta obično piše «muffini od dizanog tijesta».

Zanima me i kamo spadaju npr. ove «hrpice» iz donjeg recepta?

Još prije 2 godine na blog sam unijela recept za «Hrpice sa šljivama» iz časopisa «Dobar tek»; listopad/studeni 2006., ali u mojoj varijanti to su Hrpice s trešnjama.

Dotični kolačići peku se u kalupima za muffine, ali taj recept ni u spomenutom časopisu ne nosi naziv «muffini», jer to, naravno, nisu muffini.

Te kolačiće prvi put sam radila dok još nisam imala kalupe za muffine: pekla sam hrpice na limu za pečenje. I to je tako dobro funkcioniralo, da, ni kad sam kupila kalupe za muffine, nikad nisam probala napraviti hrpice u kalupima. Priznajem: lijena sam mastiti i poslije prati kalupe; jednostavnije je peći hrpice na limu s papirom za pečenje, papir poslije bacim, a lim eventualno isplahnem vodom.

No, odlučila sam jednom probati i varijantu s kalupima, pa ovo je sada recept koji već imam na blogu, ali ovaj put sam se skoro u potpunosti držala originalnog recepta. I po prvi put radila sam ga sa šljivama, do sada sam ga uvijek radila s trešnjama.

Kolačići bi se trebali raditi od (kupovnog) mliječnog peciva (tzv. brioša), ali ja najčešće upotrijebim tost ili bijeli kruh – jer toga uvijek imam pri ruci. Navodno bi im okus trebao biti bolji, bogatiji, … kad se rade od finog peciva, nego kad se rade od tosta ili kruha, ali s obzirom na sastojke koji se dodaju u smjesu, ja sam zadovoljna i s ovim «siromašnijim» varijantama.

Sastojci za 12 komada

800 g (plavih) šljiva
sok i korica 1 limuna
sok i korica 1 naranče
80 g šećera u prahu
(100 g badema narezanih na štapiće)
300 g brioša od prethodnog dana (mliječnog peciva; ali može bilo kakvo pecivo, tost, bijeli kruh...)
50 g maslaca
3 jaja
200-250 ml biljnog šlaga ili slatkog vrhnja
na vrh noža cimeta



Operite 800 g šljiva, izvadite im koštice i narežite ih na četvrtine, a ako su jako krupne, možete ih rezati na 1 cm velike komade.

Naribajte koricu jednog limuna i jedne naranče pa im iscijedite sok.
U tavi svijetlo karamelizirajte 30 g šećera u prahu, zalijte sokom limuna i naranče te kuhajte 5 min. na laganoj vatri u gust sirup. Malo ohlađenom sirupu primiješajte narezane šljive.

U tavi bez masnoće i uz stalno miješanje svijetlo popržite 100 g bademovih štapića (ja bademe nikad nikamo ne stavljam jer ih ne volim).

300 g peciva ili kruha od prethodnog dana narežite na kockice veličine 1 cm.
Tako narezane kockice popržite na 50 g maslaca i 30 g šećera u prahu, dodajte naribanu koricu limuna i naranče. Ohladite.

Biljni šlag ili slatko vrhnje umutite s 3 jaja i 20 g šećera u prahu.

Šljive pomiješajte s poprženim kockicama peciva i dodajte na vrh noža cimeta. Umiješajte i pola nadjeva od slatkog vrhnja.

Ja koristim silikonske kalupe za muffine i lagano ih namastim (nauljim).

Ako koristite metalne kalupe, možete ih tanko namazati otopljenim, ohlađenim maslacem i posipati šećerom kristalom – tako se radi u originalnom receptu, ja nisam probala tu varijantu, poznavajući svoje metalne kalupe, ja bih ih posipala krušnim mrvicama ili brašnom, jer se meni inače sve lijepilo za njih.

12 kalupe na vrh napunite smjesom, malo ju natiskajte pa odozgo nakapajte preostalim nadjevom od slatkog vrhnja.

Ili možete peći hrpice na limu, kako sam ih ja pekla dok nisam imala kalupe za muffine, a i kad sam nabavila kalupe za muffine:DDD

Kolačiće stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite oko 20 min.

Pečene kolačiće ostavite da se ohlade u kalupima (ili na limu), jer će se raspasti ako ih pokušate izvaditi dok su vrući.

Ohlađene kolačiće istresite iz kalupa i posipajte šećerom u prahu.

Rajčice punjene tortelinima/raviolima

Recept za ove punjene rajčice je iz časopisa Mila: Tjestenina, lipanj 2000. U originalu, rajčice se pune kupovnim tortelinima, ali ja ih ovaj put nisam imala, pa sam upotrijebila kupovne raviole.

Naravno, možete i sami napraviti tijesto za torteline/raviole, pa ga nadjenuti/narezati/oblikovati i onda ih skuhati,… ali ja se ipak držim kupovnih. Nisam ljubitelj niti rađenja, a niti jedenja domaće tjestenine. Kad netko negdje hvali domaću tjesteninu (koju ja nisam radila; ja to ionako rijetko radim, nekad prođe i godina dana da nisam pripremala ništa takvo), onda se i ja običavam pridružiti pohvalama domaćici, jer se to u takvim situacijama pristoji. Ali te pohvale iz mojih usta nisu baš "ozbiljne", nego to je u stilu «Ako dovoljno puta ponovim da je domaća tjestenina neusporedivo bolja od kupovne, možda samu sebe uvjerim u to.» - ali to kod mene ne pali. Ne kažem da te domaće tjestenine, koje sam imala prilike probati, nisu valjale, ali kako godine prolaze, meni je sve manje i manje jasno zašto su svi uvijek tako fascinirani domaćom tjesteninom.

Ukratko: meni je sasvim svejedno jedem li kupovnu ili domaću tjesteninu jer nisam primijetila da mi je domaća tjestenina ukusnija. A što se tiče same izrade domaće tjestenine, tj. uživanja u postupku izrade – to me uopće ne veseli i za to ne osjećam ama baš nikakvu potrebu.

No, da se vratim rajčicama…

Sastojci

oko 6 velikih rajčica

250 g (kupovnih) tortelina/raviola s nadjevom po želji

1 crveni luk

2 češnja češnjaka

70 g krem sira (Zdenka, Buco,…); ako nemate krem sira, može i neki tvrdi topivi sir

oko 100 ml vrhnja za kuhanje ili kiselog vrhnja

sol, papar, šećer

nasjeckano peršinovo lišće

Rajčicama odrežite vrh pa ih pažljivo izdubite čajnom žlicom. Iznutra ih posolite i popaprite pa ih ostavite 15ak min. da se cijede složene na tanjur (izdubljena strana okrenuta prema dolje, da se može cijediti).

Ono što ste izdubili iz rajčica, te «poklopce» koje ste odrezali, nasjeckajte na sitne komade.

Obje vrste luka očistite i sitno nasjeckajte.

U loncu zagrijte žlicu ulja pa dodajte obje vrste luka i staklasto popržite.

Zatim dodajte narezanu rajčicu, malo soli i papra pa kuhajte na laganoj vatri 10ak min.

Dodajte vrhnje i sir. Kuhajte par minuta na laganoj vatri, da se umak lagano zgusne; stalno miješajte, pazite da sir ne zagori na dnu lonca.

Umak ne mora biti jako čvrst, a ako baš želite gusti umak, možete ga zgusnuti gustinom/brašnom.

Kuhani umak začinite solju, paprom i šećerom pa dodajte i nasjeckano peršinovo lišće.

Torteline/raviole skuhajte prema uputi s pakiranja i ocijedite ih.

Ocijeđene torteline/raviole pomiješajte s kuhanim umakom.

Rajčice napunite nadjevom i složite ih u namaštenu posudu za pečenje.

Ostatak nadjeva rasporedite oko rajčica.

Sve stavite u pećnicu zagrijanu na 175 stupnjeva i pecite 20ak min.

Medeni pužići s lubenicom

Baš sam zapela za medene pužiće! Nakon što sam u časopisu "Lisa: Čarolija okusa" otkrila recept za varijantu s jagodama, uslijedila je i moja varijanta s rabarbarom, a sad je na red došla i moja varijanta s lubenicom.

Pisala sam o «šećeru za želiranje»: to je smjesa za želiranje kojoj je već dodan šećer, koristi se za brzo ukuhavanje voća, tj. kuhanje pekmeza i želea. Postoji i «mješavina za želiranje» kojoj nije dodan šećer… više o tome možete pročitati u spomenutim receptima za «pužiće».

Ako nemate mješavinu želirnog šećera, nego samo smjesu za želiranje bez šećera: najbolje bi bilo da u posudi dobro promiješate 500 g šećera kristala i taj paketić od (otprilike) 25 g smjese za želiranje – i onda upotrijebite 8 žlica te smjese  kao želirni šećer za ukuhavanje voća; ostatak pripremljene smjese možete spremiti u posudu s poklopcem ili u plastičnu vrećicu  i buduće upotrebljavati ili za kuhanje pekmeza/želea ili ovakve pužiće.

Tijesto

500 g glatkog brašna

1 suhi kvasac (7 g)

prstohvat soli

80 g svijetlog meda

50 g mekanog margarina/maslaca

250 ml toplog mlijeka

Nadjev

400 g očišćene lubenice (bez koštica), narezane na 1-2 cm velike komadiće

50 g mekanog margarina/maslaca, narezanog na kockice

8 žlica želirnog šećera za ukuhavanje voća (Dr Oetker želirni šećer)

sitno naribana kora pola limuna

sok pola limuna

Od navedenih sastojaka zamijesite tijesto, pokrijte ga i ostavite na toplom 20 min. Zatim ga premijesite na pobrašnjenoj podlozi pa ga opet vratite u posudu, pokrijte i ostavite na toplom oko 40 min.

Okrugli lim promjera oko 30 cm obložite papirom za pečenje.

Dignuto tijesto razvaljajte na pobrašnjenoj podlozi u pravokutnik veličine 60 cm x 35 cm.

Komadiće lubenice pomiješajte sa želirnim šećerom, margarinom, limunovom korom i sokom pa smjesu ravnomjerno rasporedite na razvaljano tijesto.

Tijesto narolajte počevši s duže strane. Dobivenu «roladu» narežite na 10ak jednakih komada (ja sam narezala 15 komada).

Narezane «pužiće» složite u lim, prerezana strana okrenuta je prema gore, odnosno dolje.

Komadiće lubenice koji ispadnu iz pužića tijekom rezanja, ugurajte natrag u pužiće kad ih složite u posudu za pečenje. Ako se i šećer prosipa tijekom rezanja, nagrnite ga na dlan i sve posipajte po pužićima:)

Pužiće stavite u pećnicu zagrijanu na 180° C i pecite oko 50 min. Ako pužići odozgo prebrzo potamne, pokrijte ih aluminijskom folijom.

Pečene pužiće ostavite da se ohlade.

Kolač od luka i rajčica na tijestu od sira

Još davno sam zaključila da mi se jako sviđa tzv. tijesto od ulja i sira (i to u slanoj varijanti, slatko mi ne valja). Ovaj recept me zaintrigirao jer se ovdje zapravo radi o varijaciji na temu spomenutog tijesta: i to s integralnim brašnom (koje ja ne obožavam).

Ali, kad sam prvi put napravila kolač, odmah je od mene dobio prolaznu ocjenu i to prije svega zbog nadjeva od luka. Obožavam luk u ovakvim varijantama! Da se na tijesto ne stavlja taj luk, najvjerojatnije ne bih ni radila ovaj kolač jer rajčice ionako ne volim, pa me one ne oduševljavaju, meni su one čak i višak u ovom kolaču, ali luk definitivno spašava stvar:)

Tijesto

200 g oštrog brašna

100 g integralnog pšeničnog brašna

1 i pol prašak za pecivo (tj. oko 15 g ili oko 3 čajne žlice)

pola čajne žlice soli

125 g svježeg kravljeg sira

120 ml mlijeka

8 žlica ulja

Nadjev

500 g crvenog luka

3 češnja češnjaka

1 čajna žlica kumina

2 čajne žlice suhe mješavine «provansalskih» začina

3-4 velike čvrste crvene rajčice

(oko 140 g zelenih maslina s nadjevom od badema ili žute rajčice:)

sol, papar

peršinovo lišće

Za tijesto, pomiješajte obje vrste brašna, prašak i sol, pa dodajte mlijeko, ulje i sir te zamijesite glatko tijesto (možete to zamijesiti i pomoću miksera, svrdlastim nastavcima).

Tijesto oblikujte u kuglu, zamotajte u foliju i stavite u hladnjak na pola sata.

Crveni luk očistite, prepolovite i narežite ga na šnite debljine 5 mm.

Češnjak očistite i sitno nasjeckajte.

U loncu zagrijte žlicu ulja pa dodajte crveni luk i kratko ga popržite. Zatim dodajte češnjak, kumin i začine pa sve lagano posolite i popaprite te pržite napola poklopljeno oko pola sata na srednjoj temperaturi.

Kuhani nadjev po potrebi posolite i popaprite pa ga ostavite da se ohladi.

Rajčice operite i vodoravno ih narežite na okrugle ploške debljine oko 5 mm. Možete ih malo obrisati papirnatim ubrusom da ne budu sasvim mokre.

Tijesto razvaljajte na pobrašnjenoj podlozi (otprilike 1 cm debelo). Stavite ga u lim obložen papirom za pečenje.

Na tijesto ravnomjerno rasporedite ohlađeni nadjev od luka. Ploške rajčica lagano posolite i popaprite s jedne i druge strane pa ih, jednu do druge, rasporedite po nadjevu od luka.

Između ploški rajčica možete složiti masline.

Ja ovaj put nisam upotrijebila masline, nego sam kolač «ukrasila» žutim kruškolikim rajčicama, zato što im je sada sezona.

Lim stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite oko 20 min.

Pečeni kolač ostavite da se malo ohladi, ukrasite ga peršinovim lišćem, i po želji ga nakapajte maslinovim uljem.