Kocke od špageta

Ove slasne slane kocke temelje se na receptu za Tortu od blitve i tjestenine, a namijenjene su "mojima" : ) koji ne vole blitvu: )))



Sastojci
400 g špageta
1 crveni luk
2 češnja češnjaka
1 manja crvena i zelena paprika
200 ml pirea od rajčice
2-3 žlice nasjeckanog začinskog bilja (peršinovo lišće, bosiljak…)
3 jaja
2 žlice brašna
100 g naribanog tvrdog sira
2 žlice krušnih mrvica ili pšeničnih klica + maslac
sol, papar, šećer


Obje vrste luka očistite i sitno nasjeckajte. Paprike očistite i narežite na rezance. Povrće ispržite na zagrijanom ulju pa dodajte pire od rajčice, malo šećera i začinsko bilje pa kratko prokuhajte. Začinite solju i paprom, po potrebi šećerom, a ako želite kiselije, možete dodati i malo octa.

Tjesteninu skuhajte prema uputama s pakiranja, ocijedite ju i prelijte s 2 žlice ulja (ili prilikom kuhanja dodajte ulje u vodu) i promiješajte da se ne slijepi, ostavite da se malo ohladi.

Skuhani umak dodajte tjestenini i lagano promiješajte.

Umutite jaja pa im polako dodajte brašno, mutite da se sastojci povežu i smjesu dodajte špagetama zajedno s naribnaim sirom i sve dobro promiješajte. Začinite solju i paprom.


Lim za pečenje namastite po dnu i stranicama te ga posipajte krušnim mrvicama ili pšeničnim klicama (možete ga obložiti papirom za pečenje pa papir namastiti i posipati mrvicama).

Ja sam opet koristila pšenične klice jer nisam imala mrvica.

Ove kocke pekla sam u keramičkom pekaču (30 cm x 22 cm), namastila sam ga i posipala spomenutim klicama i nije bilo problema s vađenjem «složenca».

Smjesu od tjestenine rasporedite u kalup, pritišćite ju donjom stranom žlice da bude zbijena, da među njom nema praznog prostore, odozgo zagladite.

Namastite aluminijsku foliju i njome prekrijte kalup za pečenje.

Jelo stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite oko 1 sat.

Maknite foliju i tortu ostavite da se hladi 5-10 min. Zatim na kalup stavite tanjur i sve zajedno okrenite da "kolač" sklizne na tanjur (odlijepite papir, ako ste ga koristili).

Složenac odmah narežite i poslužite dok je vruć, kao prilog ili glavno jelo…





.

FBI rukavice: Sweet Corner

Blogersko druženje koje je pokrenula mamajac s bloga Cooks and bakes ide dalje : ) U prosincu 2009. inspekciji je bio podvrgnut:) blog Sweet Corner.

Od mnoštva lijepih recepata isprobala sam one koji su mi se najviše svidjeli: )


Tuc tuc krekeri od sira



Sastojci
125 g brašna
pola čajne žličice crvene paprike u prahu
prstohvat soli
prstohvat papra
80 g maslaca
125 g naribanog tvrdog sira (Gauda, Emmentaler…)
1 žumanjak
2 žlice limunovog soka
papar ili crvena paprika za posipanje
1 bjelanjak


U posudi promiješajte brašno, papar, sol i crvenu papriku pa stavite u multipraktik.
Hladan maslac nasjeckajte nožem i dodajte smjesi od brašna. Sve zajedno miksajte da dobijete mrvice.
Dodajte sir i opet miksajte.
Zatim dodajte žumanjak i limunov sok pa miksajte da multipraktik sam napravi grudu.
Od smjese oblikujte kuglu, zamotajte ju u plastičnu foliju i stavite u hladnjak na 20ak minuta.

Ako ne koristite multipraktik, kad brašnu pomiješanom s ostalim sastojcima dodate narezani maslac, dobro sve ispremijesite rukama da dobijte mrvice. Zatim dodajte sir, promiješajte, u sredinu stavite žumanjak i limunov sok i mijesite da dobijete kompaktnu smjesu.

Tijesto razvaljajte što tanje što je moguće tanje. Kalupom režite oblike po želji i stavljajte ih u lim obložen papirom za pečenje.

Svaki kreker izbodite vilicom do dna, da se ne napuše za vrijeme pečenja.
Premažite ih bjelanjkom, po želji malo popaprite ili posipajte crvenom paprikom.

Stavite u pećnicu zagrijanu na 210 stupnjeva i pecite 10ak min. ili da dobiju zlatnosmeđu boju.

Pečene krekere ostavite da se ohlade.

Po želji možete kombinirati začine (češnjak u prahu, kajenski papar, mješavinu papra, čili u prahu…).


Kremasti krumpiri



Sastojci
10 krumpira
2 glavice luka
1 žlica maslaca
1 žlica senfa
1 žlica brašna
200 ml mlijeka
100 g naribanog sira
100 g mini rajčica
sveže mljeveni papar
svježi timijan
kajenski papar
svježi vlasac
1 čajna žlica Vegete pikant
sol
10 do 15 tortilja čipsa (po želji)

Luk očistite i narežite na kolute pa ga pržite na rastopljenom maslacu. Kad pocakli dodajte žlicu senfa i brašno, promiješajte pa zalijte mlijekom.
Miješajte da ne nastanu grudice (brašno možete pomiješati s malo mlijeka pa ga onda dodati).
Zatim dodajte sir i opet sve dobro promiješajte da se sir otopi pa maknite sa vatre.

Krumpir oljuštite i narežite na četvrtine (ako su krumpiri veliki, narežite ga na osmine) pa ga stavite u posudu u kojoj ćete ga peći.
Dodajte i rajčice.
Možete dodati i 150 g slanine, ali ja sam radila vegetarijansku verziju: )

Preko povrća prelijte smjesu od luka i sve dobro promiješajte (i začinite).
Posudu pokrijte aluminijskom folijom i stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva. Pecite oko 30 min. i onda skinite foliju, promiješajte i vratite u pećnicu (nepokriveno), temperaturu smanjite na 180 stupnjeva i pecite još 30ak min. tj. da krumpir omekša.

10ak minuta prije kraja izvadite iz pećnice i poslažite/zapiknite (tortilja) čips ravnomjerno po cijeloj površini (ako nemate čips nije neophodno stavljati ga), još malo začinite, ako je potrebno.
Zapecite još 10ak min. na 200 stupnjeva i poslužite toplo.


Kremasti krumpiri 2



Sastojci
6 većih krumpira
1 žlica maslaca + za premazivanje kalupa
150 ml kiselog vrhnja
1 žlica parmezana
vezica vlasca
20 g kukuruznih pahuljica
sol, papar
po želji, kajenski papar, ili slatka paprika
malo svježeg peršinovog lišća za posipanje


Krumpir ogulite, operite i narežite na ploške.
Posudu za pečenje premažite maslacem.
Krumpir posolite, popaprite i složite u posudu.

Jednu žlicu maslaca otopite, dodajte mu sitno narezani vlasac, sol, parmezan i kiselo vrhnje i sve dobro promiješajte pa prelijte po krumpiru. Odozgo popaprite.

Kukuruzne pahuljice stavite u kuhinjsku krpu, rukama ih zdrobite i posipajte po krumpirima.

Stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva. Nakon pola sata promiješajte i pecite da krumpir omekša.
Pečeni krumpir posipajte peršinovim lišćem, paprom, slatkom paprikom…


Začinjeni grah



Sastojci
2 manja poriluka ili jedan veliki
1 crvena paprika
200 g mini rajčica
maslinovo ulje
200 ml pasirane rajčice
1 konzerva graha 410 g
10 ukiseljenih lučica
2 žlice brašna
stručak svježeg vlasca
5 ljutih feferona
sol
kajenski papar
svježe mljeveni papar
7 do 8 jalapenosa (ljutih papričica) za dekoraciju
ljuta paprika u prahu ili čili u prahu


Na malo maslinovog ulja popržite poriluk izrezan na kolute i papriku narezanu na kockice.
Kad povrće malo pusti vodu, dodajte mini rajčice koje ste prerezali na pola.
Zatim dodajte grah sa svim sokom iz konzerve i začinite solju, kajenskim paprom, običnim paprom i mljevenom ljutom paprikom pa sve dobro promiješajte.
Onda dodajte pasiranu rajčicu, feferone i lučice i ostavite da prokuha.
Na kraju dodajte sitno narezani vlasac.

Rupičastom žlicom izgrabite sve povrće, tako da u loncu u kojem se povrće kuhalo ostane samo tekućina.
Toj tekućini dodajte 2 žlice brašna, dobro promiješajte da ne ostanu grudice (da se grudice ne bi stvarale, možete odgrabiti malo te tekućine i onda ju polako dodavati u zdjelicu u koju ste stavili brašno – pritom miješajte pjenjačom i onda ti smjesu polako, miješajući pjenjačom dodajte ostatku tekućine u loncu).
Ostavite da zakuha i onda prelijte taj umak po povrću koje ste složili u zdjelu za pečenje.

Odozgo, po želji, složite jalapenose (ja nisam jer to jelo onda nebi jeo nitko osim mene; ali ja sebi na svojem tanjuru sve dodatno začinjavam pa sam si dodala i čili papričice (ne jalapenose, imam neke druge)).

Stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite 20-30min.
Poslužite toplo ili hladno.

Ako ne volite jako začinjena jela, smanjite količinu feferona i mljevene ljute paprike.

Gratinirana palenta

Sastojci
160 g kukuruzne krupice (palente)
800 ml vode
200 ml mlijeka
sol
1 vrećica mozzarelle
vezica vlasca
2 do 3 žlice maslinovog ulja
svježe mljeveni papar

U posudu za pečenje stavite palentu, vodu, mlijeko i sol pa sve promiješajte. Stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite 15ak min. pa onda promiješajte i vratite u pećnicu pa pecite još oko 25 min.

Mozzarellu narežite na ploške, vlasac operite i sitno nasjeckajte.
Nakon ukupno 40 minuta pečenja izvadite palentu, nakapajte ju maslinovm uljem, poslažite mozzarellu, posipajte vlascem i svježe mljevenim paprom.
Vratite u pećnicu na 10-15 min., da se sir rastopi.

Ostavite da se malo ohladi, a onda poslužite.

Kukuruzni njoki

200 g kukuruznog brašna
200 g glatkog pšeničnog brašna
oko 300 ml vode
sol
+
1 veći crveni luk
60al ml ulja

200 ml vode zakuhajte pa njome prelijte kukuruzno brašno i dodajte glatko brašno, sol i oko 100 ml mlake vode (dodajte ju postupno) pa zamijesite čvrsto tijesto (ako je smjesa vruća da ju ne možete dirati rukama, pričekajte da se malo ohladi).

Tijesto raširite/razvaljajte oko 1-2 cm debelo (možete to valjkom, ali ja to uvijek radim rukama, ne mora to biti savršeno stanjeno).

Krajeve tijesta (na sve četiri strane) malo utapkajte prstima (zagladite ih prstima) da rubovi tih rubnih njoka ne budu čupavi i tanki (ili te neravne krajeve možete odrezati, ali ja nemam običaj bacati tijesto).

Tijesto narežite na kockice željene veličine.

U loncu zakuhajte vodu, posolite ju i dodajte dio njoka (ne sve odjednom da mogu slobodno plivati, ili uzmite veliki lonac). Oko minutu nakon što ste dodali njoke, lagano promiješajte da se njoki ne zalijepe za dno.

Kad njoki isplivaju na površinu, kuhajte ih 1-2 min., ovisno o tome koliko su veliki.

Kuhane njoke vadite rupičastom žlicom.

Na ulju popržite sitno nasjeckani luk (možete dodati i češnjak i začinsko bilje…) i time prelijte njoke. Ako smjesa za njoke nije bila dovoljno slana, posolite ih.

Po želji, možete napraviti neki drugi umak.

Ove njoke možete poslužiti kao prilog uz jela uz koja inače poslužujete njoke/valjuške/knedle…

Lambada (varijacija na temu)

Ovaj kolač temelji se na receptima za tzv. Lambadu i Jaffa kolač, a ova varijanta nastala je kao rezultat sastojaka koje sam imala doma i koje sam hitno htjela/morala potrošiti (npr. sirup od naranče kojem je istekao rok trajanja, zamrznuti iscijeđeni sok od naranče i zamrznuti sok iz tetrapaka koji se već nekoliko mjeseci duri u ledenici).
Naravno, ne morate zamrzavati sok prije nego idete raditi ovaj kolač, možete upotrijebiti i svježe, nesmrznute sastojke: DDD





Biskvit
3 jaja
5 žlica šećera
100 ml ulja
200 ml mlijeka
10 žlica brašna
1 prašak za pecivo
2 žlice kakaa

Žele
800 ml vode
8 žlice šećera
4 praška za puding od vanilije
200 ml sirupa (soka za slaganje s vodom) od naranče
+
oko 400 g keksa s maslacem (Piknik, Leibnitz…)

Krema
350 ml negaziranog soka od naranče (iz tetrapaka)
iscijeđeni sok 1 naranče
3 žlice šećera
2 praška za puding od vanilije
100 ml sirupa (soka za slaganje s vodom) od naranče
+
120 g mekanog margarina/maslaca
šećer u prahu

Glazura
120 g čokolade za kuhanje
70 g margarina/maslaca
4 žlice ulja
2 žlice vode
2 žlice šećera u prahu


Za biskvit, jaja pjenasto izmiksajte sa šećerom pa dodajte ulje i mlijeko i lagano izmiksajte. Zatim dodajte brašno pomiješano s praškom i kakaom.
Smjesu ulijte u namašteni i pobrašnjeni lim (34 cm x 22 cm, visine oko 7 cm).
Stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva.
Čačkalicom provjerite jeli biskvit pečen (zapiknite čačkalicu, ako je čačkalica čista i suha, biskvit je pečen).
Pečeni biskvit ostavite da se ohladi.

Za žele, u 200 ml vode razmutite prašak za puding i šećer. Zakuhajte preostalu vodu i skuhajte puding. Maknite s vatre pa odmah, brzo umiješjte sirup.
Hladni (eventualno mlaki) biskvit premažite vrućim želeom, odozgo odmah složite kekse i ostavite da se žele ohladi.

Za kremu, 150 ml negaziranog soka pomiješajte sa šećerom i praškom za puding.
200 ml soka pomiješajte sa iscijeđenim narančinom sokom i sve zakuhajte pa u tome skuhajte puding. U vrući puding dobro umiješajte sirup od naranče i ostavite da se ohladi.
Margarin izmiksajte da bude kremast pa ga žlicu po žlicu dodavajte mlakom skuhanom pudingu i dobro izmiksajte. Po potrebi, možete dodati šećer u prahu.

Kremu razmažite po keksima (kad se žele na kojem su keksi stvrdnuo i ohladio).

Kolač stavite u hladnjak da se krema stvrdne.

Za glazuru, u posudu stavite nasjeckanu čokoladu, na listiće narezan maslac, ulje, vodu i šećer pa sve otopite na pari, na sasvim laganoj vatri da smjesa ne zakuha.
Kad je smjesa glatka, maknite ju s vatre i miješajte par minuta da se ohladi, a onda ju prelijte po kremi.

Kolač stavite u hladnjak da se dobro rashladi.

Čestitka, Djed Božićnjak, borići, jelkice i košarice

Čestitka
Svima želim sve najbolje povodom božićnih i novogodišnjih blagdana. I zahvaljujem na čestitkama koje ste mi uputili putem, maila, komentara, SMS-a, HP-a, …

: )


Vidim da zadnjih tjedana na sve kulinarske stranice svi marljivo unose recepte za razne sitno-suhe kolače. Znam da je sada sezona toga i ja sam se toga napekla (zbog tih «tradicijskih» razloga). Ali već sam masu puta spomenula da niti volim jesti, a niti pripremati te suho-sitne kolače i nikako se ne uspijevam natjerati da te neke receptiće unesem na blog. Kolači koje sam radila po tim receptima su uspjeli, tim kolačićima ništa nije falilo, ali budući da ne volim takve kolače, ti recepti kod mene nemaju prioritet, uvijek radije unesem recept za nešto drugo, nego za te kolače.
Vjerovali ili ne, još od Uskrsa, te čak i od prošlog Božića imam 2-3 recepta su suho-sitne kolače koje sam namjeravala unijeti na blog, ali eto, zbog moje nezainteresiranosti za taj tip kolača, već sam i zaboravila na dotične recepte.

I sada razmišljam da moram prepisati te neke recepte, čak sam i pofotkala neke od tih kolača (nisam se pretrgla od fotkanja, znate kako to ide kod mene: škljocnem 2-3 puta mobitelom i gotovo).


Djed Božićnjak



Započet ću s receptom za Djeda Božićnjaka, zapravo za glavu Djeda Božićnjaka: na okruglim kolačima od prhkog tijesta se od smjese na bazi šećera u prahu naprave brkovi, brada, kosa i kapa Djeda Božićnjaka.

Za te glave koristim obično prhko tijesto od kojeg radim i neke druge suho-sitne kolače. Pisala sam već o tome da se ti svi sitno-suhonjavi kolači meni svode na isto, čemu onda mijesiti 5 različitih tijesta, ako su sva podjednako suhonjava, a meni se ionako nijedan takav kolač ne sviđa. Možete upotrijebiti bilo koje tijesto za suhe kolače.
Smjesa za bradu, kosu itd. može se raditi od bjelanjaka i šećera u prahu ili od šećera u prahu i vode (ili limunovog soka).

Kad imam viška bjelanjaka onda radim smjesu od njih. Ovaj put nisam imala bjelanjaka pa sam se odlučila za varijantu od šećera i vode.

U oba slučaja cilj je dobiti gustu smjesu koja se ne razlijeva: kad npr. zagrabite žličicom komadića smjese i vratite ga u posudu on ostane tako u komadu, ne razlijeva se.

Omjer sastojaka može se navesti onako okvirno, jer dodavanje sastojaka ovisi o veličini bjelanjka, a i vrsti (proizvođaču) šećera u prahu.
A ako nalijete previše vode, onda vam preostaje jedino da do iznemoglosti dodajete šećer u prahu, kako bi se smjesa zgusnula.
Vodu je najbolje dodavati, doslovno kap po kap i pritom smjesu treba svaki put dobro promiješati. Čak i ako vam se čini da će biti previše suha, najprije ju dobro izmiješajte, pa tek onda dodajte još koju kap vode, ako treba.

Umjesto vode može i limunov sok. Ja sam, ovaj put, koristila vodu, jer nakon natezanja sa svima tim suhim kolačima, na večer, kad sam ukrašavala te Božićnjake, nije mi se dalo rezati limun i cijediti ga – jednostavnije je bilo natočiti žlicu vode iz pipe.


Varijanta s bjelanjkom
1 (mali) bjelanjak
oko 300 g šećera u prahu (+/-)
crvena prehrambena boja

Bjelanjak izmiksajte (možete dodati prstohvat soli), postupno mu dodavajte šećer u prahu. Pred kraj možete smjesu miješati običnom žlicom (meni ide na živce kad se smjesa hvata oko vilica miksera, pa ju prstima moram skidati d njih).
Dodajte onoliko šećera koliko je potrebno da dobijete čvrstu smjesu.

Varijanta s vodom ili limunovim sokom
oko 250 g šećera u prahu (+/-)
1-2 žlice hladne vode ili limunovog soka (+/-)
crvena prehrambena boja

U posudu stavite 250 g šećera pa sasvim polako dodavajte vodu i jako dobro miješajte šlicom.
Ako pretjerate s vodom, postupno dodavajte onoliko šećera koliko je potrebno da dobijete čvrstu smjesu.


Izrada
Oko trećinu smjese stavite u drugu posudu i dodajte crvenu boju.

Meni je te smjese najlakše nanositi prstima na keksiće, ali možete probati i pomoću čajne žlice, ili eventualno, slastičarske šprice (nisam nikad probala tu varijantu).

Na donji dio pečenog (ohlađenog) keksića nanesite hrpicu bijele smjesu da izgleda kao brada, - onda ostavite mali otvor za usta, pa stavite malo smjese da to sve liči na brkove
- onda sa svake strane kolačića nanesite malo smjese da izgleda kao brada koja se spaja s kosom
- onda dodajte malo smjese oko 1 cm od vrha keksića: da to sve izgleda kao rub kape, šiške i obrve (3 u 1: )))) ali ne sasvim na vrh kolačića (ostavite mjesta za kapu)
- s jedne strane, tamo gdje je sraštena brada i kosa može te dodati bijelu kuglicu koja bi trebala izgledati kao coflek s kape
- i onda na vrh keksića stavite malo crvene smjese da izgleda kao kapa Djeda Božićnjaka.

Tamo gdje su srašteni rub kape, šiške i obrve, ispod tih obrva zalijepite šećerne perlice kao oči. Bilo bi dobro da te perlice zalijepite odmah kad napravite te obrve jer dok ćete se baviti drugim glavama Djeda Božićnjaka smjesa na ovim prvim, napravljenim glavama mogla bi se stvrdnuti pa se perlice više neće dati zalijepiti; to ovisi i o tome koliku količinu Božićnjakovih glava imate za napraviti.

Sve je to jako apstraktno i "srašteno" sve u jednom: brkovi brada, kosa, rub kape, šiške, obrve i coflek.




Ondje gdje je otvor između brade i brkova stavite malo crvene smjese da izgleda kao usta.

Napravljene glave ostavite da se osuše, tj. da se smjesa stvrdne (najbolje preko noći).

Od ovih navedenih količina smjese možete ukrasiti 15ak glava Djeda Božićnjaka. Ali to ovisi i o veličini tih glava, a i o tome koliko ste smjese zapravo napravili, ako ste dodavali šećer u prahu jer je smjesa bila previše rijetka, pa onda opet vodu jer je bila pregusta – moguće je da ste proizveli «veliku» količinu smjese.

Smjesa je ljepljiva i rastezljiva pa nije baš lako baratati njome, svako malo moram prati ruke. A pogotovo treba paziti da se bijela smjesa ne zamrlja crvenom, najproblematičnije je nanošenje usta. Ako vam se negdje bijela smjesa zamrlja crvenom, taj zacrvenjeni dio možete lagano sastrugati vrhom nožića ili spajalicom: )))) (to je najbolje raditi dok se smjesa nije stvrdnula, kad se stvrdne treba paziti da se sve ne zdrobi).


Borići


Svake godine, za Božić, radim ove boriće od prhkog tijesta. Priprema, sama po sebi, nije maestralna: od prhkog tijesta ispecite zvjezdice raznih veličina, u sredini im prije pečenja napravite otvor. Ohlađene uvaljate u šećer u prahu i onda ih slažite na čačkalicu naizmjence s komadima suhog voća – da to sve podsjeća na jelkicu (odozdo najveća zvijezda, a onda sve manje i manja… do najmanje). Posipajte ih šećerom u prahu.
Do sada sam rupe na zvjezdicama radila pomoću čačkalice, ali ove godine sam to radila razmontiranom kemijskom olovkom.
Koristila sam isto tijesto kao i za glave Djeda Božićnjaka.

I da, ja spadam među one Hrvate koji kite bor, a ne jelku, barem u verbalnom smislu, tj. naravno da kitimo jelku, ali svi to zovu "bor". Ne znam kiti li netko zaista bor, znam kako bor izgled, to je ono zimzeleno drvo s 10ak cm dugim iglicama, baš bi bilo fora to jednom nakititi, kad ionako svi govore da kite bor. I tako su i ovi moji borići dobili ime "borići", a ne "jelkice", iako ja zapravo mislim na "jelkice" (a dobro, misliti je drek znati).


Jelkice



Ove godine radila sam i jelkice, i to kremaste: )))
U travnju ove godine pod FBI istragom bio je Minjin blog i meni se jako svidio njezin recept za Novogodišnje jelkice i ja sam ga onda (oko Uskrsa : ))) isprobala (uz neke izmjene).

Ni sada jelkice nisam radila po Minjinom receptu, nego po onoj svojoj varijanti (s izmjenama) koju sam isprobala za vrijeme FBI istrage (verzija sa smjesom bez jaja i kremom od pudinga i margarina).
Ovaj put u smjesu za jelkice stavila sam lješnjake, malo za promjenu (ja ionako ne volim orašaste plodove, pa mi je svejedno).
Udvostručila sam količinu sastojaka za izradu jelkica. Radila sam napola manje jelkice (1 jelkicu napravila sam od 50ak g smjese) pa sam ih imala 18 (taman mi je bilo dovoljno jedno pakovanje Noblica kolutića – njih ima 18 u kutiji: )))

Količinu kreme od pudinga (iz moje varijante recepta) nisam udvostručila (jer u toj mojoj varijanti, kreme ima fakat dovoljno za obilno ukrašavanje jelkica), ali ipak sam, budući da sam napravila 18 jelkica, prilikom izrade kreme povećala količinu sastojaka za 1/3.


Košarice s breskvama



Svake godine za Božić radim i Košarice s breskvama, pa ni ove nisu izostale:)


:)


Još sam radila i Vanilin kiflice i Kokos kiflice s čokoladom, dobro da barem te recepte već imam na blogovima, jer mi se ne bi dalo sada još i to pisati.

Dosta je za danas, ipak, odlučila sam se natjerati početi prepisivati recepte za još neke suhe kolače, vidjet ćemo što će od toga biti.

Kolač s kolutićima

Nepečeni kolači kod mene nisu česti gosti, ali povremeno navrate.



Sastojci
1 l mlijeka
1 žlica praška za instant kavu
oko 1 kg čajnih kolutića sljepljenih kremom (tzv. sendvič keks: Noblice, Moto…)
3 praška za puding od vanilije
10 žlica šećera
100 g maslaca/margarina


200 ml mlijeka pomiješajte s instant kavom (bilo bi dobro zagrijati mlijeko jer tako se kava lakše otopi). Kekse natopite tom mješavinom (stavite ih u posudu s tom tekućinom i ostavite da se moče, da malo omekšaju).

200 ml mlijeka pomiješajte sa šećerom i praškom za puding.

600 ml mlijeka zakuhajte i u njemu skuhajte puding, maknite s vatre, ostavite da se hladi 1-2 min., pa dodajte maslac. Dobro promiješajte.

Lim obložite papirom za pečenje i na dno složite natopljene kekse, prelijte ih toplom kremom, na nju ponovno složite kekse… redajte slojeve kreme i keksa – ovisno o tome u koliko velikoj posudi radite kolač, tj. koliko slojeva želite; završite slojem keksa.
Ja sam radila kolač u posudi dimenzija 25 cm x 20 cm i kekse sam stavila u tri sloja, a kremu u dva (keksi – krema – keksi – krema – keksi).
U originalnom receptu stavljaju se dva sloja keksa i jedan sloj kreme (keksi – sva krema – keksi).

Kolač stavite u hladnjak da se stvrdne.
Ja sam odozgo po keksima prelijala još oko 100 ml mlijeka jer mi se činilo da nisam dosta natopila kekse i keksi su upili sve to mlijeko.

Stvrdnuti kolač istresite iz lima, odlijepite papir.

Po želji, kolač možete prelijati rastopljenom čokoladom (ja nisam).




*Recept je iz knjižice Naše najljepše: Kolači 2, Naklada Begen.
.

Kruh s kačkavaljem

Recept za ovaj kruh najprije sam vidjela na blogu My cooking creations, a onda i na blogu Gastronomska zbrka. I nikako da dođe na red za isprobavanje, al´ ipak, došla maca na vratanca: )

Radila sam vegetarijansku verziju, dakle, bez šunke i kruh mi se jako svidio: )






Sastojci
580 g brašna
200 ml mlijeka
1 paketić suhog kvasca
2 čajne žlice šećera
1 čajna žlica soli
100 g margarina
2 jaja
+
250 g kačkavalja


Zagrijte mlijeko i prelijte ga preko suhog kvasca. Dodajte 140 g brašna pa kuhačom dobro pomiješajte sastojke. Dodajte još 140 g brašna i opet promiješajte kuhačom. Smjesu pokrijte krpom i ostavite na toplom oko 1 sat.

Izmiksajte 100 g mekanog margarina sa šećerom, solju i jajima. Umućenu smjesu prelijte po narasloj smjesi od kvasca i promiješajte kuhačom i onda polako dodavajte još 300 g brašna.

Tijesto istresite na pobrašnjenu radnu površinu i premijesite ga (tijesto se ne smije lijepiti niti za ruke niti za radnu površinu) pa ga ostavite oko sat vremena na toplom.
(Ako koristite šunku, sada ju trebate dodati (oko 100 g) i umijesiti u tijesto prije nego ga ostavite da se diže.)

Kad je tijesto naraslo, prebacite ga na komad papira za pečenje (na limu) i razvaljajte ga u krug promjera 40ak cm, debljine 1 cm.

U sredinu stavite širu čašu ili zdjelicu. Tijesto najprije nožem narežite na četiri jednake četvrtine (tijesto se u sredini, gdje je čaša, treba držati zajedno). Svaku četvrtinu narežite na pet jednakih dijelova, sveukupno trebate imati 20 tih dijelova, "krakova" (u sredini, gdje je čaša, trebaju se držati zajedno).




Kačkavalj naribajte pa ga ravnomjerno rasporedite na svaki drugi «krak» tijesta. Dio kačkavalja ostavite za posipanje kruha prije pečenja.




«Krakove» s kačkavaljem poklopite praznim «krakovima», malo ih pritisnite i raširite da sir ne ispada.
Zatim taj svaki preklopljeni «krak» motajte kao da ga «žmičete» i onda ga smotajte kao puža: prvi «puž» ide u sredinu (gdje je bila čaša), a ostalih devet ide oko njega da oblikuju svojevrsni «cvijet».






Složeni «cvijet» posipajte ostatkom naribanog kačkavalja i ostavite na toplom 20ak min.

Zatim ga stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite 40ak min.

Cvjetni dizani muffini s rogačem (po uzoru na Palachinkine:)

Kada sam bila domaćica igre «Ajme koliko nas je», tj. kada sam konačno saznala da sam ja domaćica (naime, kompjuter mi je bio u kvaru i danima nisam ni vidjela Internet, a kamoli znala što se događa, vezano uz blogove), navrat–nanos za temu sam izabrala čokoladu. Marija s bloga Palachinka u igri je sudjelovala sa svojim prekrasnim Chocolate bundts. Jako mi se svidio taj oblik i još u lipnju/srpnju napravila sam ove muffine s rogačem koji podsjećaju na Marijine.
Moja varijanta je malo drugačija: nisam radila ni tijesto ni nadjev po Marijinom receptu, koristila sam recept po kojem inače radim tijesto za makovnjaču/orehnjaču…., a nadjev je bio od rogača. Ni «cvjetove» nisam radila kao što ih radi Marija, naime, radila sam ih po uzoru na Rezanu pletenicu: napravila sam tu pletenicu i onda sam ju rezala na komade i njih sam stavljala u kalupe za muffine.
Ovi muffini-cvjetovi mi se baš sviđaju, imam u planu napraviti i Marijinu varijantu tijesta i nadjeva, ali nikako da dođe na red (ali hoće: )


Cvjetni dizani muffini s rogačem





Tijesto
300 g brašna
120 ml mlijeka
30 g margarina
30 g šećera
1 malo jaje
prstohvat soli
15 g svježeg kvasca ili 2/3 paketića Dr. Oetker Garant kvasca (posebna vrsta kvasca pri čijoj upotrebi nije potrebno ostavljati tijesto da se diže)

Nadjev
100 g rogača
oko 120 ml mlijeka
3 žlice šećera
pola čajne žlice cimeta
1 žlica ruma


Za nadjev, zakuhajte mlijeko pa njime prelijte rogač pomiješan sa šećerom, cimetom i rumom. Dobro promiješajte.
Mlijeko dodavajte postupno da smjesa ne bude previše rijetka, to može ovisiti i o tome koliko sitno je rogač samljeven (ako je smjesa previše rijetka možete dodati još rogača, ili krušnih mrvica, mljevenih keksa...); smjesa ne smije biti ni suha, mora se dati razmazivati.


Za tijesto :
Ako koristite obični kvasac, razmrvite kvasac u malo mlakog mlijeka, dodajte žlicu brašna i 1 čajnu žlicu šećera.
Promiješajte, pokrijte posudu i stavite na toplo da nabubri.
Kad nabubri smjesu pomiješajte s brašnom, šećerom mekanim margarinom, jajetom, solju i preostalim mlijekom.
Tijesto dobro izmijesite rukama, pokrijte ga i ostavite na toplom da mu se obujam udvostruči.

Zatim tijesto razvaljajte u pravokutnik, premažite nadjevom i zarolajte.




Dobivenu savijaču po sredini (po dužini) nožem prerežite na dva dijela.




Ta dva dijela isprepletite kao «pletenicu», pazite da prerezana strana što više bude okrenuta prema gore – da se vidi.




Pletenicu narežite na oko komade (ovisno koliko velike muffine želite, vodite računa o tome da će tijesto narasti).




Komade stavite u namaštene kalupe za muffine.



Muffine ostavite 15ak min. na toplom da se dižu.

Pecite u pećnici zagrijanoj na 200 stupnjeva.
Pečene muffine ostavite da se oko 5 min. hlade u kalupu, a onda ih izvadite i ostavite da se ohlade.



Ako koristite Dr. Oetker Garant kvasac, u posudu za miksanje stavite brašno, kvasac, sol, šećer, jaje, Garant kvasac, mekani margarin i hladno mlijeko.
Miksajte svrdlastim nastavcima 2 min. na najvećoj brzini.
Tijesto odmah premažite nadjevom i napravite pletenicu kao što je gore opisano. Pletenicu narežite na komade i stavite ih u namaštene kalupe za muffine. Ostavite da stoje 15 min na sobnoj temperaturi, a onda ih ispecite kao što je opisano.

Stakleni keksi

Vidjela žaba da potkivaju konja pa i ona digla nogu.
Tom izrekom mogla bi se objasniti činjenica da sam ja došla na ideju da idem raditi staklene kekse iako sam godinama uspješno odolijevala tome.
Još prije, otprilike, 5 godina vidjela sam na nekoj stranici na engleskom jeziku recept za suhe kekse sa sredinom od rastopljenih bombona.
Već sam spominjala da ja niti volim raditi te sitno-suhe kolače, niti ih jedem, a niti volim bombone, tako da je moja prva asocijacija na viđeni recept bila otprilike: «Suho-sitni keksi s rastopljenim tvrdim bombonima – bez veze, što li će još smisliti?».
Taj recept me nije ni najmanje zanimao niti fascinirao, niti sam ga spremila/isprintala, niti sam zapamtila kako se to zove (sada znam da su to Stained glass cookies).

I onda, prije, otprilike, godinu dana, vidim ja takav recept na Coolinariki, mene je to naravno, ostavilo ravnodušnom, niti sam zapamtila tko je unio recept, niti sam ga utrpala u Omiljene, jednostavno sam produžila dalje (kao što obično radim kod recepata za suho-sitne kolače); nerealno bi bilo očekivati da svi vole sve jesti i da se svima sviđaju svi recepti.
Kad se sjetim toga, zanimljiva mi je činjenica da sam ja taj recept na Coolinariki vidjela neposredno nakon unošenja, imao je manje od 10ak komentara itd. – tada nisam ni naslutiti mogla u kakvim razmjerima će se kretati popularnost tog recepta.

Upravo ta popularnost je i mene potaknula da probam to napraviti.

Budući da nisam nikad radila tako nešto, krenula sam s istraživanjima kao da pišem disertaciju. Iskopala sam na Internetu valjda 15ak takvih recepata (ne samo onih na hrvatskom jeziku), čitala, uspoređivala…

I onda je došlo vrijeme da se krene… na posao…

Korak 1: Kupovina bombona
Nekome je to možda najjednostavnija stvar na svijetu, ali za mene je to uistinu podvig (kojem očito nisam dorasla).
Inače u trgovinama uvijek zaobilazim police s bombonima jer ne volim bombone: ni tvrde, ni meke, ni karamele, ni žvakaće… (ali zato redovito posjećujem police s čokoladama, keksima i čipsom: )))))
Budući da ne uživam cuclajući/žvačući bombone – nemam razloga kupovati ih. Kupujem ih jedino za poklon djeci rođaka, prijatelja i eventualno za ukrašavanje kolača.

I tako ja zašla na «odjel» s bombonima u jednom velikom prodajnom centru. Nikad nisam zalutala do te police (to nije polica, to je fakat «odjel») s bombonima: bombona ko´ u priči. Meni su svi isti, za većinu nikad čula…
Krenem ja čitati nazive, uspoređivati vrste…
Trebam imat´ doktorat da kupim obične tvrde bombone! Koje god primim u ruku – nisu obični, nego neki egzotični (ili u sredini imaju meki nadjev, ili imaju tvrdi nadjev, ili u sredini imaju karamele…). Došlo mi je da zaurlam: Kaj tu nema običnih tvrdih nepunjenih bombona?

Ja sam valjda pola sata prekapala po tim policama i uspoređivala bombone. Ispričavam se onima koji su iza mene slagali te bombone na njihovo mjesto jer ja se nisam trudila vratiti svaki paketić na policu s koje sam ga uzela (sve je to meni isto: šareno, dosadno…).

I odlučila se ja za 5 paketića tvrdih bombona. Možda se čini puno, ali htjela sam imati mogućnost biranja nijanse bombona koja će se meni sviđati (kad sam došla doma, shvatila sam da će to biti uistinu nezaboravno iskustvo).


Korak 2: Pregledavanje kupljenih bombona
Kupila sam jedan paketić bombona 505 s crtom, ok, kod njih me ništa nije iznenadilo.

Otvorim ja idući paketić: nekakvi tvrdi bomboni s okusom trešnje. Iznenađenje! Bomboni su bijeli.
Netko neupućen, kao što sam ja, bi naravno očekivao da su bomboni s okusom trešnje crveni (ko´ šipak!).
Al´ šipak! Nisu. Bijeli su.
Jel´ su to možda bomboni s okusom bijelih trešnji? Na paketiću su nacrtane crvene trešnje, pa ja sad ne znam…
Svi znamo da u sve(?) te bombone stavljaju svi mogući i nemogući aditive - pa zar nisu mogli staviti i crvenu boju???

Dobro, idući paketić, poprilično velik, a na prvi pogled obećavao je puno raznobojnih bombona.
Ok, bomboni jesu raznobojni, recimo: 2 ljubičasta, 6 rozih, 8 crvenih, 11 narančastih, 64 blijedožuta (iliti gotovo bijela!).

Idući paketić!!! - 4 zelena, 4 žuta, 5 rozih, 8 crvenih, 12 narančastih bombona.
I to nije sve. Na paketiću piše da to jesu tvrdi bomboni, ali promakao mi je fini «fine print» (iliti mikroskopsko-sitni tisak): bomboni imaju punjenu sredinu - u sredini je nekakva gumenasta tekućina.

U redu, peti paketić: to su nekakvi tvrdi bomboni s okusom mente. Surprise, surprise: bomboni su bijeli!
Svaki komentar je suvišan (a što mogu, netko poput mene očekivao bi da su bomboni od mente zeleni - ali očito je proizvođaču ponestalo zelene boje?!).


Stol pun bombona, a iskoristit mogu jedino onaj famozni 505, one jedne tvrde od kojih su 64 bombona blijeda i eventualno one bombone s punjenom sredinom (ako uspijem odstraniti tu sredinu).
Činilo mi se da nema smisla puniti svijetlo tijesto tim «blijedim» bombonima. Namjeravala sam napraviti 15ak staklenih keksića od svijetlog tijesta od kojeg inače radim suhe kolačiće i nije mi padalo napamet dodavati u tijesto kakao i raditi tu sad nekakve improvizacije zato što imam hrpetinu blijedih bombona.


Korak 3: Drobljenje bombona
Ok, odlučila sam da ću pokušati odstraniti onu gumenasto-tekuću sredinu iz onih jednih punjenih bombona (jer ti bomboni su baš bili lijepih boja).
Mlatila sam čekićem po zamotanom bombonu, onda sam ga izvadila iz papirića i vadila komadiće bombona nastojeći ih odvojiti od te tekuće jezgre (nju sam bacala u smeće). Do lakta sam se zalijepila s tim svim, a prste sam porezala na oštre rubove zdrobljenih bombona.
Dok sam ja mlatila po zamotanom bombonu zamotuljak se, naravno, svaki put poderao i komadići bombona letjeli su uokolo (čudo da mi koji komad nije doletio u oko).
Ostale bombone (505 i još jedne tvrde) podijelila sam po bojama i stavila ih u vrećice. Mlatila sam čekićem po vrećicama i one su se, naravno, brzo poderale.

Zdrobljene bombone ostavila sam u tim poderanim vrećicama u kojima sam ih drobila (vrhove vrećica zavezala sam u čvor).
Ali nisam imala dosta vrećica pa sam na tri tanjurića ostavila dio zdrobljenih bombona.

I tako su ti bomboni čekali idući dan, tj. početak izrade kolača.

Međutim, još istog dana, na večer, promotrim ja te svoje zdrobljene bombone. I sjetim se onoga o čemu je pisao netko na nekom blogu: bomboni su se zalijepili za tanjure. Ovi bomboni u vrećicama bili su u redu, malo se jesu slijepili (valjda zato jer su vrećice imale rupe, nastale uslijed drobljenja), ali dali su se razdvajati. Ali oni bomboni na tanjurima su se skroz zalijepili za tanjure: Kako bi bilo da mlatim po tome čekićem i napravim porculanske kekse?
:(

Na kraju sam lagano strugala žlicom pa tanjurima, komadići bombona su, naravno, letjeli na sve strane, ali ipak sam nešto bombona uspjela spremiti u vrećice.
I tako su dočekali drugi dan. Malo su se lijepili, ali dali su se razdvajati prstima.

Ona 64 blijeda bombona i one bijele bombone od (bijelih) trešanja i od (bijele) mente nisam se ni trudila drobiti, među bombonima 505 s crtom ionako ima dovoljno žutih bombona.


Korak 4: Izrada staklenih keksa
Zamijesila sam tijesto od kojeg obično radim razne varijacije na temu suhih kolača. Za više vrsta kolača koristim to tijesto jer mi se neda mijesiti razna tijesta za nešto što se svodi na istu stvar (tu do izražaja dolazi moja ne-ljubav prema svim tim «različitim» suho-sitnim kolačima).

Razvaljala ja tijesto, izrezala ja oblike, stavila ih na lim.

Tu se javio problem: nisam znala koliko bombona trebam staviti u svaki otvor: bomboni bi se trebali razlijati za vrijeme pečenja i ispuniti praznine.

Onda se javio i problem punjenja tih rupa. Obično to svi pune čajnom žlicom. Uzela sam najmanju čajnu žlicu koju imam: to je izgledalo kao da bagerom zatrpavam mišju rupu!

Očito sam trebala raditi ogromne kekse s ogromnim rupama: ali nemam odgovarajuće modlice za izrezivanje oblika.

Na kraju sam te rupe punila prstima; ljepljivo je, ali to je funkcioniralo bolje, nego varijanta s čajnom žlicom.

I ugurala ja, sva sretna, u zagrijanu pećnicu lim s 10 keksića («one down, one to go», iliti 1 lim s 10 keksića gotov i još 5 na drugi lim, i ja sam gotova sa staklenim keksima).

Moš´ mislit!

Nemoguće je objasniti koliko raznih problema se može javiti tijekom pečenja 1 ture keksića u istom limu.
1. varijanta: keksić smeđ (zagorio!), bombon nerastopljen – očito sam tijesto razvaljala pretanko, a bomboni valjda nisu dosta sitno zdrobljeni
2. varijanta: keksić relativno svijetao, bombon rastopljen, ali nije ispunio prazninu, jer očito nisam stavila dosta bombona; što se to duže peče – keksić postaje sve tamniji, al´ bombon ne ispunjava prazan prostor (jer valjda nema dosta bombona)
3. varijanta: keksić bijel i sirov – bombon totalno rastopljen, razlijeva se po cijelom keksiću ko´ lava – stvaraju se mjehurići, podivljala užarena masa uništava sve pred sobom (iliti rastopljeni bombon prekriva cijeli sirovi keks)


I tako sam ja to lijepo izvadila iz pećnice zgužvala taj papir za pečenje zajedno sa svim tim kolačićima i bacila to u smeće.
Idemo na drugu turu. Umjesto onih 5 planiranih za drugu turu, napravila sam još 5 keksića.
Tijesto sam razvaljala nešto deblje, pokušala sam ustanoviti koja je optimalna količina zdrobljenih bombona…

Ni druga tura nije dala željene rezultate.

I meni nikako nije jasno zašto je meni takav problem to napraviti.

Ali ja ne odustajem.
Umjesto planiranih 15ak staklenih keksića cijelo prijepodne provela sam nastojeći napraviti barem jednu turu uspjelih staklenih keksa. Sve tijesto (od 300 g brašna) koje sam zamijesila (i namjeravala upotrijebiti i za druge vrste suhih keksa) potrošila sam na izradu staklenih keksića-
Iz svake ture sačuvala sam par keksića koji su izgledali (relativno) pristojno, a ostale sam bacala zajedno s papirom za pečenje.

Ovo što se vidi na fotkama, to su keksići za koje mogu reći da su uspjeli, ali koliko je samo bilo onih neuspjelih...



Da bi se pečeni keksi mogli objesiti nekamo, tj. da imaju rupu kroz koju mogu provući špagu, prije pečenja sam na keksima bušila rupe razmontiranom kemijskom olovkom (nemam odgovarajuću modlicu za to).

To nisu svi oblici, bilo ih je još, a u neke keksiće stavila sam i raznobojne komadiće bombona pa su «stakalca» bila šarena, ali sad vidim da na ovoj fotki nema nijedan takav keks (budući da sam već spominjala kako meni fotkanje jaaaaaaaako leži i kako mi je jaaaaaaaako interesantno - nemojte očekivati nove fotke).







Dio keksića pekla sam s utaknutim drvenim štapićima za ražnjiće da cvjetiće mogu staviti u vazu. Tu ideju pobrala sam s ove stranice. Nisam radila tijesto iz tog recepta jer u receptu piše da najprije treba peći samo tijesto, pa onda dodati bombone, pa opet to vratiti u pećnicu – kad su u pitanju obični suho-sitni keksi, za mene je to prezahtjevan proces.


Poučena svim onim receptima koja sam prostudirala, isprobavala sam razne varijante pečenja ovih keksića.
Najniža temperatura na kojoj sam to pekla bila je 160 stupnjeva, a najviša 180, s puno varijacija između te dvije krajnosti. I nisam zaključila koja temperatura je idealna.

U nekim receptima piše da se keksići ne smiju peći duže od 10 min. jer će onda rastopljeni bomboni početi razlijevati, tj. stvarat će se mjehurići i bomboni će se razlijevati po cijelim keksima. U mojim keksima mjehurići su se počeli stvarati vać nakon otprilike 5 min. (ovisno o bombonima), a tijesto je bilo sirovo – što u takvoj situaciji?

Negdje sam pročitala i da se otvori ne smiju potpuno, tj. do ruba, napuniti bombonima jer će se onda rastopljeni bomboni pomiješati s maslacem (u mojem slučaju s margarinom?) iz tijesta.
Ja sam radila male otvore na keksima jer nemam odgovarajuće modlice i definitivno sam otvore punila do samog ruba (a negdje i preko ruba, po cijelom keksiću, pa sam kistom to nastojala «pomesti» s tijesta), ali nekim čudom rastopljeni bomboni nisu se pomiješali s margarinom (čak ni na «neuspjelim» keksićima - moji keksi su «neuspjeli» zbog svih drugih (ne)mogućih razloga).

Čak ni na onim kolačima na kojima se rastopljeni bombon razlio preko cijelog tijesta, taj bombon nije se miješao s margarinom: kad sam izvadila takve kekse iz pećnice mjehurići su se, naravno, prestali stvarati i to se sve smirilo i zagladilo i većina rastopljenog bombona vratila se u sredinu keksa ostavljajući «stakleni trag» tamo gdje se bombon razlio – ali taj trag nije bio mutan, bio je potpuno bistar, proziran (ipak, to nije izgledalo lijepo jer su se ti bomboni neravnomjerno razlili po tijestu, pa je to sve izgledalo nekako zapackano, iako bistro).

Stvarno me čudi, kako to da se margarin iz tijesta nije pomiješao s bombonima - jer meni je fakat sve drugo što je moglo poći krivo, stvarno i pošlo krivo (Murphyjev zakon).

I da, mene su izluđivale crne mrlje od crta s bombona 505 s crtom, ali u usporedbi sa svim drugim što je pošlo krivo, te mrlje bile su mi najmanji problem.

Čini mi se da uspjeh keksića ovisi o:
1. vrsti tijesta
2. debljini razvaljanog tijesta
3. veličini otvora koji treba napuniti bombonom
4. vrsti bombona
5. stupnju usitnjenosti bombona
6. količini bombona koja se stavlja u otvor
7. vrsti pećnice
8. temperaturi pečenja
9. vremenu pečenja


Trebao bi mi doktorat iz kemije – možda bih onda bila u stanju kupiti prave bombone.
A onda bi mi trebao i doktorat iz neke vrste inžinjeringa, fizike, dizajna… - možda bih onda bila u stanju uskladiti sve spomenute parametre i napraviti keksiće.

Nakon 300tinjak g potrošenog brašna i nekoliko nepovratno izgubljenih sati života ovih par uspjelih keksića baš se i ne može smatrati uspjehom, ali što je tu je.

Imam hrpetine blijedih (bjelkastih i žućkastih) tvrdih bombona s kojima ne znam što ću.
Ima li tko kakvu ideju?
Samo mi nemojte predložiti da radim staklene kekse s tijestom u boji; nisam mazohist (barem ne u ovom slučaju).
Za mene je ta priča završena.

Pita mašnica by Godiva

Pita mašnica by Godiva mi se jako sviđa jer jednostavno volim "tijesta" i to u kombinaciji sa slanim nadjevima, npr. sa sirom (sir u slatkoj varijanti mi se nikako ne sviđa; a nisam luda ni za drugim slatkim nadjevima, npr. od jabuka:( A kod mojih ukućana situacija je potpuno obrnuta.
I tako sam ja "vagala" u glavi (kao i inače kad pripremam takva jela) kakav nadjev da upotrijebim.

Da napravim pitu sa slatkim sirnim nadjevom, to bi se brzo pojelo (jedino ju ja ne bih jela, meni je zaslađeni sir «čudan», ne mogu to jesti).
Da napravim pitu sa slanim sirnim nadjevom, par dana bi se povlačila po frižideru, ali nekako bi se pojela (pogotovo ako nema slatke alternative); a i ja bih definitivno dala svoj doprinos jedenju te slane varijante: )))
Da napravim pitu sa slanim sirnim nadjevom i blitvom, to definitivno ne bi jeo nitko osim mene (nema straha da će mi netko to pojesti).
Da napravim pitu s nekim nekim slatkim (voćnim) nadjevom, i to bi se brzo pojelo (jedino ja to ne bih jela, slatki nadjevi me baš ne privlače; osim čokolade: )))

Pripremila sam tijesto i jednu polovicu sam zamrznula.
Drugu polovicu tijesta podijelila sam na tri dijela i sebi sam napravila jednu piticu sa slanim sirnim nadjevom i blitvom: ) a za ostale, napravila sam dvije pitice s jabukama.

Tijesto (za 6 pitica)
1 kg brašna
500 ml toplog mlijeka
1 mala šalica ulja
1 jaje
1 čajna žlica šećera
1 čajna žlica soli
2 paketića suhog kvasca (ukupno 14 g)
+
250 g hladnog margarina

Nadjev po želji

Za premazivanje
1 žumanjak
1-2 čajne žlice ulja

U posudu stavite brašno, šećer, sol, suhi kvasac, ulje, jaje i toplo mlijeko pa zamijesite tijesto.
Ostavite ga pokrivenog, na toplom, da naraste.

Uzašlo tijesto razvaljajte u veliki pravokutnik i po njemu naribajte hladni margarin. Tijesto narolajte kao roladu i savijte koru kao za pitu. Stavite u hladnjak na dva sata.

Tijesto premijesite i podijelite na 6 dijelova.
Možete ga zamrznuti pa odmrznuti prema potrebi.

Svaki dio tijesta razvaljajte u pravokutnik.
Na sredinu, po dužini tijesta, rasporedite nadjev. Krajeve tijesta sa svake strane nadjeva narežite na oko 1 cm široke trake. Trake uvijte i preklopite preko nadjeva, kao mašnice.

Pripremljene pite stavite u lim, premažite ih žumanjkom pomiješanim s malo ulja (možete ih posipati sjemenkama) i ostavite da malo narastu.

Stavite u pećnicu zagrijanu na 190 stupnjeva i pecite da porumeni.

Ovo su moje varijante nadjeva od sira i blitve te jabuka.

Nadjev od blitve i sira (za jednu piticu)

300 g blitve
3 žlice svježeg sira
1-2 žlice kiselog vrhnja
1 jaje
80ak g naribanog tvrdog sira
1 češanj češnjaka, nasjeckan
sol, papar

Blitvi odrežite središnji bijeli, zadebljani dio i stabljiku. Taj bijeli dio sitno nasjeckajte.

U loncu zakuhajte vodu i onda ju posolite i dodajte bijeli dio blitve. Kad zakuha, kuhajte oko 1 min. i onda dodajte zeleni dio blitve i prokuhajte još 1 min.
Sve ocijedite i prelijte hladnom vodom pa opet ocijedite i rukama istisnite što više tekućine iz blitve, nasjeckajte ju nožem.

Nasjeckanu blitvu pomiješajte s ostalim sastojcima.
Ako je smjesa jako gnjecava, možete dodati malo griza, krušnih mrvica ili brašna. A ako je previše suha, možete dodati vrhnje ili mlijeko.


Nadjev od jabuka (za dvije pitice)

650 g jabuka
šećer
cimet
krušne mrvice
suho voće (marelice, grožđice…)

Jabuke ogulite i naribajte ili sitno narežite.
Ja jabuke sjeckam nožem na dasci, kao luk, jer sam nespretna s ribežom: na njega se uvijek porežem. Naravno, mogu se ja porezati i na nož, ali s nožem sam definitivno spretnija, nego s ribežom.

Jabuke pomiješajte s oko 2 žlice šećera (ovisi koliko slatko želite), malo cimeta, možete dodati i 1-2 žlice krušnih mrvica, ako su jabuke jako sočne.
Po želji, možete dodati i nasjeckano suho voće (ja sam ovaj put stavila suhe marelice).

:)

U ponedjeljak sam radila pitice od jedne polovice tijesta i naišle su na tako dobar prijem da sam jučer (četvrtak) odmrzla drugu polovicu tijesta i napravila tri pitice s nadjevom od jabuka:)

Mokri kolač s kokosom

Nedavno sam ovamo unijela recept za Tortu od lješnjaka i čokolade koju sam radila po uzoru na Anin kolač s orasima. Nisam ljubitelj ni oraha ni lješnjaka pa za mene ti kolači/torte nisu nešto posebno, ali sviđa mi se njihova priprema (ne treba miksati kremu, samo se sve zalije kuhanom kremom i gotovo).
Namjeravala sam napraviti takav kolač s jednim orašastim plodom koji volim: kokosovim orahom, tj. kokosovim brašnom. Već par godina spremam se isprobati tu varijantu, ali nikako da dođe na red.

I onda sam u četvrtak kupila knjižicu Naše najljepše: Kolači 2. Te knjižice izlaze valjda već dvije godine, ali ja to ne kupujem redovito. Obično prolistam knjižicu i ako ima baš puuuno recepata koji mi se sviđaju, onda ju kupim, a ako mi se recepti ne sviđaju, onda ju ne kupim. Ni inače ne kupujem knjižice/časopise/knjige… zbog onih nekih kolekcionarskih pobuda: da bih ih slagala na policu jednu do druge i hvalila se «Sve ih imam.».
Od tih knjižica Naše najljepše najviše sam kupovala one s receptima za slana jela. Znam da ima more tih knjižica sa sitno-suhim kolačima: Posni kolači 1, 2, …, Sitni kolači 1, 2, …, Uskršnji kolači, … Domaći kolači, … pa ovi kolači, oni kolači…; od tih knjižica sa sitnim kolačima imam, čini mi se, dvije. Nisam to kupovala jer ne volim ni jesti ni raditi te sitno-suhe kolače; a i ove dvije, koje imam, kupila sam mami jer ona voli listati recepte s tim sitnim kolačićima.

Sve te knjižice koje sam kupila, nastojala sam kupovati u Zagrebu kod prodavača stare štampe; kod njih se cijene tih knjižica kreću od 8-10 kn.
I ovu aktualnu knjižicu s Kolačima 2 koja se može kupiti na novinskim kioscima za 15 kn, ja sam kupila za 10 kn kod prodavača stare štampe:))) Znam da je ta knjižica još uvijek aktualna, tj. još nije izašao novi broj zbog kojeg bi spomenuta knjižica bila povučena iz prodaje, ali eto, ponekad se dogodi da se kod tih prodavača stare štampe mogu naći i aktualni, novi brojevi časopisa, po nižoj cijeni : )

U toj knjižici Kolači 2 baš ima recepata koji su mi se svidjeli, a među prvima pažnju mi je privukao recept za Mokre kolače. Taj recept podsjeća na recepte za Tortu od lješnjaka i Anin kolač – ali ti Mokri kolači rade se s kokosom: ))))))

I tako sam ja u četvrtak kupila knjižicu Naše najljepše, a u subotu sam radila Mokre kolače s kokosom : )))

Priprema je protekla bez problema.
Iako, u tom originalnom receptu ne piše da pečeni biskvit treba vodoravno prerezati. Kraj recepta je fotka na kojoj se vidi da je kolač poprilično «visok», ali budući da je fotkan donekle iz ptičje perspektive, ne mogu sa sigurnošću reći jeli biskvit prerezan ili ne (iako bi trebao biti da bolje upije kremu).
Ja svakako preporučam da se biskvit prereže, pogotovo ako je pečen u manjem limu, tj. ako je «visok». Ili ga možete peći u velikom limu da bude u tankom sloju pa ga onda samo odozgo prelijete kremom.

I kolač me oduševio: ))) ova varijanta s kokosom je baš za mene : ) otprilike ima okus kao Čupavci, ali bolja je od njih: )))


Mokri kolač s kokosom
 


Biskvit
2 jaja
12 žlica šećera
12 žlica mlijeka
12 žlica brašna
1 prašak za pecivo
2 žlice kakaa

Krema
500 ml mlijeka
6 žlica šećera
100 g kokosovog brašna
2 žlice kakaa
125 g maslaca/margarina


Za biskvit, odvojite žumanjke od bjelanjaka.
Od malo posoljenih bjelanjaka izmiksajte snijeg. Zatim postupno dodavajte šećer i dobro izmiksajte. Onda dodajte žumanjke, mlijeko i brašno pomiješano s praškom i kakaom.

Lim (34 cm x 21 cm) obložite papirom, papir namastite i pobrašnite pa ulijte smjesu.

Stavite lim  u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva.
Čačkalicom provjerite jeli biskvit pečen (zapiknite čačkalicu, ako je suha i čista, biskvit je pečen).
Pečeni biskvit ostavite da se ohladi.

Ohlađeni biskvit prerežite jednom ili dva puta vodoravno (ovisno o tome u kako velikom limu ste ga pekli, tj. koliko je visok).



Kao što sam napisala iznad recepta, ja ovaj kolač najčešće pečem u kalupu dimenzija 34 cm x 21 cm. I pečeni biskvit izgleda ovako:

Kad se ohladi, biskvit se malo "stisne", pa mu je dužina, otprilike 32 cm.

A širina mu je oko 19 cm.

 Visina biskvita je, otprilike 4 cm.

Ohlađeni biskvit najčešće prerežem jednom vodoravno, ali može se prerezati i dva puta.
Neke osobe u komentarima tvrde da se ovaj biskvit ne može prerezati niti jednom, a kamoli dva puta. Ako ste ga pekli u limu 34 cm x 21 cm (ili manjem), bez problema ga možete prerezati jednom vodoravno, a ako ste spretniji i dva puta. Druga je stvar, ako ste biskvit pekli u velikom limu (npr. od pećnice), onda je tanak ko´ palačinka i nema šanse da to vodoravno prerežete!
Biskvit možete peći i  u manjem limu npr. 25 cm x 20 cm, za moj ukus je onda čak i previsok.
Dakle, ja taj biskvit najčešće režem jednom vodoravno, suhonjav je i jako se drobi, pa mi je tako najlakše. Ali zbog nekih persona koje tvrde da se biskvit ne može prerezati niti jednom, a kamoli dva puta: ovaj put sam ga namjerno pererezala dva puta vodoravno!

Najprije sam biskvit prerezala jednom vodoravno,

a onda sam deblju koru prerezala još jednom vodoravno.
I tako sam dobila tri kore. 

Meni je ovakvo rezanje na tri kore gnjavaža, a zahtijeva i spretnost. Savjetujem da biskvit prerežete samo jednom vodoravno,  jer se užasno mrvi.

Postoji i varijanta prema kojoj je moguće biskvit peći u većem limu i ostaviti ga tako u jednom sloju pa na njega izlijati svu kremu. Ja nisam pobornik te varijante, smatram da biskviti puno ljepše upiju kremu, ako ih je više, tj., ako su tanji, a  i kolač je ukusniji, kad ima više natopljenih slojeva.


Za kremu, u zdjeli pomiješajte kokosovo brašno, šećer i kakao pa postupno dodavajte malo mlijeka (oko 200 ml) stalno miješajući pjenjačom da dobijete glatku smjesu.

Ostatak mlijeka (oko 300 ml) zakuhajte pa dodajte smjesu od kokosa, promiješajte i kad zakuha, kuhajte 4-5 min. na slaboj vatri miješajući.

Kremu maknite s vatre.

Kad maknete kremu s vatre, ona izgleda ovako:

 Krema MORA biti gnjecavo-tekuća!

 Mora se razlijavati! Jasno?

Dakle, krema je gnjecava, rijetka, izgleda ko´ kaša! 

U vruću kremu dodajte maslac/margarin, miješajte da se rastopi.

 Ostavite kremu da se hladi oko 5 min.


Nakon što ste dodali margarin, krema je i dalje tekuća! 

Krema mora biti "rijetka"!

 

Mora se moći razlijevati! Jasno?

Dakle, krema jednostavno mora biti takva kakva jest. 

To nije krema kao što je npr. čvrsto izmiksani šlag: uzmete žlicu i njome možete zagrabiti cijelo cjelcato čvrsto "brdo" izmiksanog šlaga. 

Ova krema je tekuća, možete ju grabiti zaimačom!

U kremu nikako nemojte dodavati prašak za puding! (Kao što netko navodi u komentaru.)

Nakon što se krema hladila oko 5 min. (ali još uvijek je poprilično topla!) krenite na slaganje kolača.

Ako ste biskvit prerezali jednom vodoravno:
Na dno lima (u kojem ste pekli biskvit, a može i manji lim jer se ohlađeni biskvit "smanjio", ili podesivi obruč) stavite jednu koru biskvita i po njemu ravnomjerno prelijte polovicu tople kreme. Poklopite drugom korom i odozgo ravnomjerno prelijte ostatak kreme.
Kolač stavite u hladnjak preko noći (ili na par sati).


Ovaj put sam, dakle, prerezala biskvit na tri kore pa sam ih stavljala jednu na drugu, a svaku koru  "zalijala" sam jednom trećinom kreme. Kolač sam radila u limu obloženom papirom za pečenje.

Prva kora i na njoj trećina kreme. Biskvit odmah "pije" vlagu iz kreme.

Tu trećinu kreme treba pažljivo razmazati po cijeloj kori.

Na to se stavi druga kora, a na nju se opet razmaže trećina kreme.

Zatim se sve poklopi trećom, posljednjom korom i premaže preostalom trećinom kreme.

Kolač treba staviti u hladnjak na par sati: biskviti će upiti "vlagu", a od ostalih sastojaka stvrdnut će se krema, "na bazi" margarina.

Što se kreme tiče, ja ju radim isključivo s margarinom! Maslac ne upotrebljavam jer mi se ne sviđa okus te stvari. Dakle, nemam pojma kakav je ovaj kolač kad se radi s maslacem, tj. ne znam koliko se krema stvrdne u tom slučaju. Ja i inače imam negativna iskustva s maslacem, pa preporučam upotrebu margarina. Ali u originalu (u receptu u knjižici Naše najljepše) upotrebljava se maslac, pa možete probati...

A što se upotrebe kakaa tiče,  ja sam ovaj put upotrijebila nekakav "blijedi" (jeftini), pa su i biskvit i krema jako "svijetle boje", ako upotrijebite "bolji" kakao, kolač može biti puno tamniji.


Kolač odozgo možete posipajte kokosovim brašnom ili nasjeckanom čokoladom (ja sam se odlučila za čokoladu: )

Dobro rashlađeni kolač narežite na kocke.

Skroz gore, na početku recepta, na onoj prvoj fotografiji na kojoj je narezani kolač  - je varijanta za koju je biskvit prerezan jednom vodoravno.

Na ovoj zadnjoj fotogarfiji - je varijanta za koju je biskvit prerezan dva puta vodoravno.

*Recept je iz knjižice Naše najljepše: Kolači 2, Naklada Begen d. o. o., Sarajevo.

 :)

Dodatak

U mojoj izvedbi "mokri kolač" je nedavno doživio i "bijelu varijantu", pod nazivom Bijeli mokri kolač s kokosom.